Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH čuvar je specijalne zbirke koja je među njenim najznačajnijim fondovima, obuhvata mnoge stare rukopise i dokumente neprocjenjive vrijednosti, a velikim je dijelom u potpunosti uništena u proteklom ratu nakon što je paljenjem Vijećnice u kojoj je NUB bio smješten pisano kulturno blago nestalo u nepovrat.
Čini je pet podzbirki - Zbirka starih i rijetkih knjiga, Zbirka i arhiva rukopisa, Kartografska zbirka, Grafička zbirka i Muzička zbirka.
Direktor NUB-a BiH Ismet Ovčina navodi u razgovoru za Fenu da su Zbirka starih i rijetkih knjiga te Zbirka i arhiva rukopisa na vrijeme spašene iz požara 1992. godine, no na žalost Muzička zbirka je potpuno uništena dok su Kartografska i Grafička zbirka pretrpjele velike gubitke.
Nakon što je Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH smještena u prostorije bivše kasarne "Maršal Tito", navodi Ovčina, prva poslijeratna revizija specijalnih zbirki urađena je 1999. godine.
Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH čuva bogatstvo
"Revizija je pokazala da je od više od 200.000 specijalnih bibliotečkih jedinica, bez Zbirke doktorskih disertacija koje su prije rata bile u sastavu Specijalnih zbirki, sačuvano njih samo 19.700. Složen i dugotrajni proces obnove, dalje izgradnje i rekonstrukcija svih zbirki još uvijek je u toku", podvukao je direktor NUB-a BiH.
Ovdašnjim je krajevima sve do kraja 19. stoljeća dominirao rukopis i rukopisna knjiga. Rukopisna zbirka, kako navodi za Fenu v.d. rukovoditeljica Specijalne zbirke Muamera Smajić, sadrži oko hiljadu kodeksa pisanih uglavnom na orijentalnim jezicima te nešto manji broj na latinskom, grčkom, i jezicima naših naroda. Pored arapskog pisma zastupljena je latinica, starocrkvena ćirilica, bosančica i arebica.
Bogata rukopisna zbirka orijentalnih dokumenata pisana na arapskom, turskom i perzijskom jeziku broji oko 1.340 naslova. Djela su uglavnom iz oblasti islamistike (islamskog prava), književnosti i nauke o orijentalnim jezicima.
"Iz zbirke možemo izdvojiti Kur’an iz 1755./56. godine kojeg je prepisao Husejn Bosnavi. Izuzetne je umjetničke i kaligrafske vrijednosti. Kur’an je ispisan veoma lijepim kaligrafskim pismom, sa nazivima poglavlja na zlatnoj podlozi i rozetama u obliku cvjetova različitih boja. Faksimil ovog rukopisa u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu štampan je 1977. godine. Izdanje je popraćeno prijevodom Besima Korkuta i umjetničkim detaljima Mersada Berbera", ustvrdila je ona.
Najstarije djelo je zbirka dova i predaja
Najstarije djelo je zbirka dova i predaja koju je sabrao i na perzijski jezik preveo Abu Bekr b. Muhammad b. Husan as-Saylani, a prepisano je 1335. godine, od nepoznatog prepisivača.
Smajić ističe da rukopis koji se ističe i izdvaja po umjetničkoj i kaligrafskoj ljepoti jeste i DALĀ’IL AL-H̱AYRĀT, zbirka salavata, prepisan 1823. godine u Sofiji. Taj rukopis je na veliko insistiranje uprave muzeja House of European History u Briselu, bio izložen u stalnoj postavci u prvih šest mjeseci njegovog djelovanja.
Arhivsku zbirku čini nekoliko tematskih cjelina kao što su arhiv Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, dr. Jovana Kršića, kulturno-prosvjetnih društava "Napredak" i "Prosvjeta". Tu je i oko 300 dokumenata pisanih bosanskom ćirilicom (bosančica) Poljičke republike, nastalih u periodu od 16. do 19. stoljeća. Arhivska zbirka je bogata kulturno-historijskom građom koja još uvijek nije kataloški obrađena.
Kartografska zbirka NUB-a BiH većim je dijelom uništena tokom spaljivanja Vijećnice, no ipak je sačuvano nekoliko izuzetnih primjeraka. U Zbirci posebnu pažnju poklanjaju nacionalnom fondu - kartama na kojima je prikazana Bosna i Hercegovina. Zbirka trenutno broji oko 6.000 jedinica, a najvrednije su karte koje datiraju iz 16.,17., i 18. stoljeća, a na kojima je prikazana Bosna i Hercegovina.
"Najstarija karta koju posjeduje NUBBiH jeste "Sclavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae finitimarumque regionum nova descriptio" njemačkog kartografa Augustina Hirschvogela, koja je nastala u Nürnbergu 1565. godine. Na karti je prikazana Bosna i sjeverni dio Hercegovine. Među starim i vrijednim kartama nalazi se i Mercatorova karta "Sclavonia, Croatia, Bosnia cum Dalmatiae parte" izdata 1590. godine, na kojoj je prikazana cijela Bosna i Hercegovina sa oko stotinu naselja", navela je Smajić.
Portret Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka
Jedna od velikih vrijednosti fonda Kartografske zbirke je i Orteliusov atlas "Theatrum Orbis Terrarum" (Teatar svijeta) koji se smatra pretečom modernog atlasa, štampan 1592. godine u štampariji Plantiniana u Antwerpenu. Nakon njegovog izdavanja, riječ atlas postaje opća oznaka za kartografski prikaz površine zemlje.
Trenutno je u pripremi izrada kataloga "Bosna i Hercegovina na kartama do 20. stoljeća" koji bi trebao biti publikovan i prezentiran javnosti do marta mjeseca ove godine.
Kada je riječ o Grafičkoj zbirci, ona obuhvata umjetničke slike, reprodukcije, plakate, crteže, razglednice, kataloge umjetničkih izložbi i drugi grafički materijal. U Vijećnici su sa svom bibliotečkom građom izgorjeli katalozi i inventarne knjige, koje bi poslužile za rekonstrukciju nekadašnjih kolekcija. Smajić podvlači da nemaju pouzdane podatke šta se tačno nalazilo u Grafičkoj zbirci, no ona također ima vrijednih djela.
Tako se mogu izdvojiti portret Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka iz austrougarskog perioda (dimenzije: 85 x 138 cm), portret Adeline Pauline Irby iz austrougarskog perioda (dimenzije: 85 x 138 cm), slika u ulju Romana Petrovića (dimenzije: 183 x 220 cm ) te 46 reprodukcija Petrovićevih crteža gradova BiH i portreta.
Slika u ulju sa detaljima sarajevske mahale Ismeta Mujezinovića
"Koliko ćemo uspjeti u rekonstrukciji nekadašnje kolekcije teško je reći, ali i dalje radimo na proširenju zbirke. NUBBiH je prije dvije godine pokrenuo projekt restauracije i konzervacije slika Grafičke zbirke. Jer se većina njih nalazi u jako lošem stanju i potrebna im je hitna restauracija i adekvatna zaštita od daljeg propadanja. Za sada je restaurirana slika u ulju sa detaljima sarajevske mahale Ismeta Mujezinovića. A uporedo je urađen katalog u kojem je prezentiran kompletan proces restauracije i konzervacije. Te priložena bibliografija radova Mujezinovića i radova o Ismetu Mujezonoviću. Restauracija je rađena u saradnji sa prof. Sanjinom Lugićem, a uz podršku Fondacije za likovne, scenske i muzičke djelatnosti i Ministarstva za kulturu KS", podvukla je Smajić.
Predstavljajući Zbirku stare i rijetke knjige, ona podsjeća da su u 17. i 18. stoljeću bosanski franjevci štampali knjige van BiH. A među prvima je bio Matija Divković koji svoje knjige štampa u Veneciji na bosanskom jeziku (bosančicom).
Kada se najprije u Sarajevu, a potom u Mostaru ubrzano razvija štamparstvo i nastaju prve bosanskohercegovačke knjige, periodika te službene publikacije, za NUB sve publikacije tog doba imaju obilježje rariteta. Za bh. štampanu knjigu 19. stoljeće predstavlja doba njenog rađanja. Tako danas Biblioteka posjeduje publikacije štampane u Sopronovoj pečatnji, Vilajetskoj štampariji u Sarajevu, Tiskari Franje Miličevića u Mostaru, i drugima. U Vilajetskoj štampariji štampane su publikacije na svim pismima koja su se tada koristila na ovim prostorima.
Dvadeseto stoljeće u zbirci stare i rijetke knjige je predstavljeno najrazličitijim bibliofilskim izdanjima od faksimila najvrjednijih rijetkosti svjetskog značaja, originalnih malotiražnih djela do mini knjiga i slično.
Prve štampane knjige incunabule
"Najveću vrijednost u ovoj zbirci zauzimaju prve štampane knjige incunabule, kojih Biblioteka ima četiri, štampane u Veneciji i Tübingenu. Sve knjige tiskane od izuma tiskarskoga stroja, dakle od 1455. pa do 1500. godine okupljamo pod nazivom inkunabule. Riječ inkunabula dolazi od latinske riječi incunabula, koja znači kolijevka, zipka, dakle, početak nečega. Budući da iz inkunabula dobijamo mnogobrojne obavijesti o historiji, kulturi i događajima iz vremena kada su bile štampane, za njihovo proučavanje interesuju se mnogi istraživači. Danas nam je poznato oko 35-40 hiljada primjeraka inkunabula. Sačuvano ih je samo oko 2 posto. Tako da do nas nije došao ogroman broj neprocjenjivo vrijednih primjeraka", navela je ona.
Kao što su se rukopisne knjige najviše prepisivale u pisarnicama u sklopu samostana, te služile u vjerske, obredne svrhe, tako su i inkunabule pretežno vjerskog sadržaja. Poznate su i one čiji je sadržaj literarni ili pravni, no za ovdašnje krajeve pretežna je bila upravo vjerska svrha.
