Riža je jedna od najčešće korištenih namirnica, no stručnjaci tvrde da je kuhamo na pogrešan način. Naime, smatraju da milioni ljudi svakodnevno riskiraju svoje zdravlje neispravnim načinom kuhanja riže. Jedno je istraživanje pokazalo kako česta metoda kuhanja riže - u zdjeli kipuće vode dok ona ne ispari, izlaže one koji je jedu tragovima otrovnog arsena.
Naime, arsen kontaminira rižu tokom uzgoja te je zapravo rezultat industrijskih toksina i pesticida. Arsen čak i u tragovima liječnici povezuju s povećanim rizikom od srčanih bolesti, dijabetesa i raka, kao i problema u razvoju.
Najopasniji je za djecu, upozorava Andy Meharg, profesor bioloških nauka na Univerzitetu Belfast. Ujedno je testirao razne načine kuhanja riže.
U prvoj metodi stavio je jednu šolju riže i dvije šolje vode te je voda isparila tokom kuhanja - kako se riža najčešće kuha. Na kraju je otkrio da je tom metodom u riži ostalo najviše arsena.
U drugoj je metodi stavio jednu šolju riže i pet šolja vode te izbacio višak vode, a razina arsena se prepolovila.
U trećoj metodi riža se kuhala tako da se namakala preko noći, ujutro isprala sve dok voda nije bila čista te potom skuhala - s čime se udio toksina smanjio za 80 posto.
Istraživanja na evropskom tržištu otkrila su kako čak 58 posto proizvoda s rižom sadrži visoke razine arsena, pa se preporučuje rižu uvijek prethodno namakati i ispirati da se smanji vjerojatnost štetnih posljedica na zdravlje.
Ova je žitarica iz tropskih i suptropskih predjela Afrike i Azije već godinama u središtu polemika.
Dok je polovini čovječanstva osnovna hrana, drugi je proglašavaju 'prehrambenom prevarom' jer je puna ugljikohidrata te pridonosi debljanju. No svi su u pravu jer ovisi o tome koji tip riže konzumiramo.
Bijela riža
Bijelu smatraju nutritivno slabom, jer se dobiva ljuštenjem ovojnice zrna, zbog čega je njena hranjiva vrijednost manja. Naime, u procesu mljevenja se uklanjaju mekinje i klice, što joj oduzima vitamin B, željezo i vlakna. Iako se naknadno obogaćuje željezom i B vitaminom, vlakna i dalje - nedostaju.
Smeđa riža
Smeđa riža je ista stvar kao i bijela, no ona je ipak 'cjelozrnata žitarica', jer je njoj uklonjena samo vanjska nejestiva opna te je bolji izbor vlakna, vitamina E i antioksidansa.
U jednoj šolji kuhane smeđe riže nalazi se oko 3,5 grama vlakna, a ista količina bijele riže sadrži manje od 1 gram.
Studije pokazuju da dio rižinog zrna poznat kao subaleuronski sloj može pružati zaštitu od visokog krvnog pritiska i ateroskleroze, a on se nalazi samo u smeđoj riži.
Također, dokazano je kako mijenjanjem bijele za smeđu rižu ljudi smanjuju svoj rizik od dobivanja dijabetesa tipa 2.
Ipak, jednu stvar treba imati na umu - većina ljudi misli kako je smeđa riža sinonim za cjelozrnatu, no tehnički cijela zrna riže mogu biti različitih boja, ovisno o sorti žitarice.
Divlja riža
Ova žitarica raste na vodi te ima nešto više proteina od smeđe riže. Studije pokazuju kako ima najbolji učinak na snižavanje razina holesterola. Iako su smeđa i divlja riža svakako bolji odabir od bijele, nutricionisti upozoravaju kako je bolje ne kupovati njihove mješavine, jer najčešće sadrže visoku razinu soli.
Prema dimenzijama, riža se obično dijeli u tri grupe. No, veličina zrna nema utjecaja na nutritivnu vrijednost.
Riža dugog zrna - 3-5 puta je duža nego šira. Pri kuhanju se ne sljepljuje i stvara rastresitu strukturu, pa je pogodna za salate i pržena jela s rižom.
Riža srednje dugog zrna - otprilike su dvostruko duža od svoje širine i sadrže podjednake količine amiloze i amilopektina. Nakon kuhanja, zrna su ipak sklonija sljepljivanju.
Riža kratkog zrna - ima više amilopektina, pa su zrna zdepasta, okruglasta i ljepljiva. Takva riža idealna je za rižota, sushi i deserte na bazi riže.
