Večeras s akšam namazom nastupa mjesec ramazan, za vjernike Muslimane odabrani mjesec kojem se svake godine raduju i kojeg s nestrpljenjem iščekuju.
U ovom odabranom mjesecu je, prije više od 1.400 godina, počela objava svete knjige Kur'ana poslaniku Muhammedu a.s. Tokom ovog mjeseca vjernicima se propisuje post, od zore do sumraka, odnosno od sehura do iftara. Post podrazumijeva apstiniranje od jela, pića i svih tjelesnih zadovoljstava tokom dana kako bi se postigla veća svijest o Bogu.
Ramazan ove godine počine 11. marta (ponedjeljak), a završava u utorak 9. aprila kada slijedi najveći muslimanski praznik - Bajram.
O običajima i ljepotama mjeseca ramazana razgovarali smo sa imamom Hadži Idrizove džamije u Sarajevu, Mehidinom ef. Bešlićem.
"Selamim sve čitaoce vašeg portala. Nalazimo se na pragu početka mjeseca ramazana koji svake godine zijareti (posjeti) vjerničku dušu, kuću i avliju i kojem se svaki istinski vjernik raduje. Ramazan je prilika da zavrijedimo Božiju milost, da se oplemenimo, preispitamo svoje postupke, zamislimo se nad sobom i svojim životom, zapitamo kuda idemo, šta radimo…", započinje razgovor s nama efendija Bešlić.
Ističe da se ramazan u Bosni posebno dočekuje na jedan, kako kaže, lijep i tradicionalan, muslimanski način.
"Uljepšavaju se kuće, džamije i avlije, ali ramazan prije svega dolazi da uljepša nas i našu dušu - da nas pročisti i oplemeni, da budemo bolji ljude, komšije i općenito bolji ljudi", govori ef. Bešlić za Raport.
Post u islamu nije samo odricanje od jela i pića, šta post tačno podrazumijeva?
"Vjernik kada posti od zore (sehura) pa do zalaska sunca (iftara) on se susteže od jela i pića i svih tjelesnih užitaka, ali to nije samo ustezanje od toga što je zabranjeno u toku dana, posta, već svoj dnevni post trebamo ukrastiti učenjem Kur'ana, govorenjem lijepih riječi, da se klonimo ružnih riječi i djela, da naše uši slušaju ono što je pozitivno i korisno zajednici. Trebamo nastojati da oplemenimo i svoju dušu i svoju vanjštinu, da ne budemo samo oni koji gladuju od hrane i pića tokom dana, već oni koji će na svaki mogući način oplemeniti svoj post i ramazan."
Šta savjetujete vjernicima, kako najlakše ispoštovati sve ono što je u Kur'anu zapisano?
"Kur'an i sunnet napominju posebnost i specifičnost ramazana, i mi kao pojedinci to osjetimo i vidimo u svojim vlastitim životima. Svaki vjernik, ne mora on biti ni praktikant, pa i svaki čovjek koji nije musliman, osjeti posebnost ramazanskog vremena, duha i njegove ljepote. U ramazanu je lakše i naći vremena da se prouči stranica Kur'ana, da se klanjaju svi namazi u džamiji, a džemat ima posebnu vrijednost u ramazanu.
Vjerujem da će se s ovim složiti svi vjernici koji budu čitali, a to je da ono što smo sposobni uraditi u ramazanu, poslije ramazana to ide malo teže. Iz toga možemo posvjedočiti da je ramazan jedno posebno vrijeme. Ovom prilikom bih htio zamoliti one koji čitaju, a nikada nisu praktikovali post, da probaju postiti makar jedan dan, da vide da to nije ništa strašno ni teško i da vide da je naš Gospodar pomagač u svim plemenitim stvarima, a posebno za post jer za njega Uzvišeni obećava posebnu nagradu. Neka pokušaju samo jedan dan postiti i neka osjete tu radost iftara, njegovo iščekivanje i slast koju donosi. Oni koji praktikuju post znaju da to nije ništa teško, a oni koji nikada nisu neka pokušaju makar jedan pa će se uvjeriti da nije teško i da Allah da posebno olakšanje. Dokaz tome je i činjenica da neka djeca već od 7 godina poste pa čak i isposte cijeli ramazan."
Grad nekako posebno oživi tokom ovog mjeseca, ljudi se više druže… Je li i ta društvena interakcija jedan od benefita ramazana? Kakve vi aktivnosti priređujete u svom džematu tokom ovog mjeseca?
"Islam je vjera zajednice, džemata, vjera susreta različitih ljudi, religija, a posebno mi u Bosni i Sarajevu imamo tu blagodat da živimo sa komšijama koji su i drugih vjeroispovijesti. Oni koji dolaze sa drugih krajeva svijeta posebno mogu da osjete tu specifičnost ramazana ovdje kod nas u Sarajevu.
Ja sam imam u džematu Hrasno i tokom cijele godine imamo dosta aktivnosti, a one su posebne tokom mjeseca ramazana. Sa mektebskom djecom ćemo napraviti doček ramazana jer se mališani nekako najljepše i obraduju ovom mjesecu. Uz ilahije i tekbire ćemo dočekati i ući u ramazan. Nakon toga učimo mukabelu u našoj džamiji i svim džamijama u BiH. Mukabela se u našoj džamiji uči prije podne namaza, uče je učenici i učenice Gazi Husrev-begove medrese, studenti Fakulteta islamskih nauka. Pozivam i sve one koji gravitiraju u našem džematu da dođu i tako oplemene svoj post, jer učenje i slušanje Kur'ana je jedan od najvećih ibadeta.
Osim toga, organizujemo i omladinske iftare, iftare mektebskih polaznika, predavanja za žene svake nedjelje nakon podne namaza, predavanje za sve džematlije subotom poslije podne namaza, kraća predavanja pred teraviju. Podsjećam da će se ove godine teravija u našoj džamiji klanjati dva sata nakon iftara, tako da će ljudi imati priliku da polako iftare sa svojom porodicom, prijateljima, klanjaju akšam namaz, a zatim dođu u džemat na teraviju."
Ramazan je i mjesec pročišćenja duše i tijela. Šta mislite koliko je Bošnjacima potreban preporod, kako bi se na neki način popravio njihov položaj? Znamo da u Kur’anu piše da se stanje jednog naroda neće izmijeniti dok se on sam (individua) ne promijeni?
"Bošnjaci i uopće stanovnici BiH su jedan fini, komšijski narod. Naš svijet ovdje se znao radovati lijepim stvarima, pogotovo ramazanu, a ovaj mjesec je prilika da povratimo samopouzdanje, vjeru i nadu da ovdje ima života, da mi vrijedimo, jer svjedoci smo da naši ljudi koji odu u 'bijeli svijet' čeznu za BiH. Naš svijet vapi za sistemom, da vjeruje u sistem, u nešto što je pozitivno. Ne mora to primarno biti neki lider, nego čisto da se vrati povjerenje u sistem, zajednicu, državu, i naš svijet se u tom kontekstu zna i ponašati. Mi smo civiliziran narod i želimo graditi našu BiH u njenim priznatim granicama. Želim vjerovati, a preporučujem i mladima, da nastoje svoje mjesto pod suncem tražiti u svojoj domovini BiH, jer ovdje ima i sreće i bereketa. Ovdje njegujemo i svoju vjeru i tradiciju i treba da ustrajavamo na tome."
Kakav je danas islam, jesu li Bošnjaci dovoljno posvećeni vjeri, i koliko su kao narod svjesni važnosti ramazana i posta?
"Tu ima malo paradoksa. Kad bi sad uradili anketu na ulici, 90% ljudi bi se izjasnilo kao vjernici. Ali vjera nije deklarativno se izjasniti jesi li ili nisi vjernik, vjera je postupak, djelo, lijepo ponašanje, karakter, da svojim djelima dokažeš da istinski jesi vjernik - ma koje vjere bio. Dakle, vjera je pozitvno djelovanje.
Bošnjaci su danas posvećeni vjeri. Primjetno je da veliki broj klanjača, mladih pogotovo, dolazi u džamiju, na iftare, spremni su pomoći i uključiti se u sve aktivnosti koje mi kao džemat organiziramo. Usuđujem se reći da je stanje sadašnjih vjernika muslimana i Bošnjaka na ovim prostorima, bolje nego ranije (prije agresije na BiH), svjesniji su, više mladih, obrazovanih ljudi ima u džamiji i interesira se za vjeru. Znaju vrijednost i baštine vrijednsti vjere i svega onoga što je pozitivno i što vjera kao takva naučava."
Što se tiče solidarnosti sa drugima, tokom ramazana se izdavaja i sadekatu-l-fitr koji je upravo namijenjen ljudima u potrebi. Koliko su i jesu li uopće Bošnjaci 'merhametli' narod?
"Naravno da jesu. Nas determiniše to da smo merhametli narod, u nekim stvarima i previše ako gledamo historijski i globalno, ali u smislu saosjećanja jednih prema drugima, Bošnjaci su spremni na pomoć i žrtvu najbližima i onima kojima je to potrebno.
Sadekatu-l-fitr vjernici izdvajaju tokom ramazana i daju u bejtul-mal kroz džemate Islamske zajednice. Svake godine je primjetan rast izdvajanja zekata i sadekatu-l-fitra. Napomenut ću da se to radi kroz institucije. Vjernik, Bošnjak želi vjerovati u sistem, instituciju, a naša Islamska zajednica ima od svojih vjernika veliko povjerenje i molim Allaha da tako i ostane - da mi radimo ono najbolje što je u našoj moći, a da ne iznevjerimo vjerničko povjerenje u imame, muftiju, IZ, jer to je kičma našeg naroda na ovim prostorima."
Kakva su vaša sjećanja na ramazan iz vremena dok ste bili dijete, možete li napraviti neku paralelu kako je bilo nekada a kako danas; šta je drugačije, šta bolje ili gore?
"Moja prva sjećanja na ramazan su ratna. Ja sam sa područja općine Zvornik (Međeđa). Ta 1993. godina je bila zaista teška po svemu što se može kazati. Bio je rat i neimaštima, nije bilo hrane, brašna, ničega što je neophodno ljudima za život, ali je uprkos tome bilo nečega posebnog jer je to meni ostao najljepši ramazan bez obzira na fizičke i vanjske okolnosti koje su nas okruživale te godine. To mi je bio najupečatljiviji ramazan, teravije, druženja, učenja u mektebu sa našim efendijom koji je bio naš uzor i ideal u tom ratu. I tada je ramazan, uprkos ratu, donosio neku posebnost, olakšanje, vedrinu, bio nam je svjetlo na kraju tunela.
Sjećam se da smo imali malo kukuruze i pekmeza da jedemo, ali su ti iftari ipak ostali u lijepom sjećanju. I danas mi je najdraži sabahski (sehurski) ezan koji se tada mogao čuti, u intervalima kad je bilo struje na našoj slobodnoj teritoriji.
Danas su ramazani puno drugačiji. Ja sam imam u jednom velikom sarajevskom džematu gdje imamo puno aktivnosti, ali zahvaljujući džematskom odboru, hafizu Zekerijjahu i studentu Muratu koji pomažu, sve se stiže. Moja porodica i supruga mi također mnogo pomažu. Otac sam pet kćerki. Uvijek smo u krugu porodice. Uvijek stojim na raspolaganju džematu, ali ono što mi kao imamu fali, a razumjet će me svi imami i hodže, jesu susreti sa roditeljima i onima kojima sam odrastao jer kao imam ste vezani za džemat i niste u prilici često da ih posjećujete."
Jeste li imali priliku tokom ramazana biti u drugoj državi, kakav je tamo ramazan u odnosu na ovaj u Bosni?
"Kao student sam u dva navrata ramazan proveo u Skandinaviji - u Norveškoj i Švedskoj sa našim ljudima. Naš narod gdje god živi nastoji ponijeti sa sobom sve one lijepe navike da ih implementira tamo gdje žive. Tako sa sobom ponesu i ljepotu ramazana i bosanskih adeta (običaja). I tamo se organiziraju i iftari i teravije, nije u kapacitetu kao u Domovini, ali bude zaista lijepo.
Šta savjetujete vjernicima? Koja bi bila Vaša ramazanska poruka muslimanima?
"Savjetujem im da se ne opterećuju mnogo sa time kako su izvršili ibadete nego da budu iskreni u svom ibadetu, i ramzanskom i nakon njega; da se obrate Allahu za pomoć, da to bude jedna vjernička komunikacija između Rabba i roba; da povedemo računa da ne bude 'estradizacije', ne moramo svaki naš namaz i ibadet da prikazujemo, snimamo… Budimo iskreni u svom pristupu ramazanu", zaključio je Mehidin ef. Bešlić u razgovoru za Raport.
