Više od polovine stanovništva obalne enklave je u pokretu, dok izraelski tenkovi napreduju u Gazu s istoka i sjevera te nastavljaju s bombardiranjem. Brojni Palestinci uputili su se prema granici s Egiptom u potrazi za hranom, vodom, strujom i sigurnošću, piše The Economist.
Egipat je Izraelu uputio poziv da otvori prijelaz u Rafi kako bi se omogućio ulazak humanitarne pomoći, no to se nije dogodilo. Prema podacima egipatskog Crvenog krsta, od početka sukoba u Gazu je ušlo samo 84 kamiona s lijekovima i hranom. U međuvremenu Egipat pojačava granično područje tenkovima i trupama s namjerom da Palestince zadrži vani.
"Palestinci i Arapi ne žele doživjeti drugu nakbu", rekao je Ahmed Aboul-Gheit, bivši egipatski ministar vanjskih poslova i glavni tajnik Arapske lige, misleći na egzodus Palestinaca koji je pratio izraelski rat za neovisnost 1948. godine.
Tri stvari
Dok borbe eskaliraju, Egipat brinu tri stvari. Prva, kako se nositi sa sve većim pritiskom da se pomogne Palestincima. Druga, mogućnost da izbjeglice iz Gaze ponovno pokrenu sukob Egipta s beduinima na Sinaju i ožive Muslimansko bratstvo, političke islamiste koji su dugo bili najveća unutarnja prijetnja Abdel-Fattahu al-Sisiju, feldmaršalu zemlje koji je postao predsjednik. I treća, utjecaj tih događaja na gospodarstvo koje je već u zastoju.
Egipćane dodatno brine misao da im predsjednik pretvara zemlju u nešto više od promatrača sukoba. Otkako se Izrael povukao iz Gaze 2005. godine, Egipat se borio sa zaustavljanjem susjeda koji ga je pokušavao učiniti odgovornim za teritorije, kao što je to bilo između 1948. i 1967. godine.
Kad je Izrael uveo blokadu nakon napuštanja Gaze 2005., Egipat je slijedio njegov primjer. U 2008. godini Palestinci su razbili graničnu ogradu i pohrlili na Sinaj, no Egipat ih je uspješno potisnuo natrag i utvrdio svoje granice. Trenutačni humanitarni pritisak na granici testira egipatsku odlučnost o tome da spriječi prelijevanje problema unutar svojih granica.
Egipatski beduini uglavnom žive na Sinaju, pored Gaze, a vladari zemlje dugo su ih marginalizirali. Čitavo desetljeće vodili su pobunu protiv središnje vlade, nakratko se povezujući s džihadistima iz Islamske države kad su ubijene stotine vojnika. Egipatski dužnosnici tvrde da su konačno ugasili njihovu pobunu, ali beduini ponovno prosvjeduju.
‘Dogovor stoljeća‘
Neki Sisija optužuju da se priprema provesti novu verziju "dogovora stoljeća" - plana za mir između Izraelaca i Palestinaca koji je iznijela Trumpova administracija, a koji je prema nekim izvorima uključivao preseljenje dijela Palestinaca na Sinaj. Danas postoje glasine da bi se takvo preseljenje moglo dogoditi u zamjenu za prijeko potrebni oprost duga (cirkuliraju brojke od 20-30 milijardi dolara).
Sisi inzistira na tome da će se oduprijeti rješavanju "palestinskog problema", ali beduini tvrde da činjenice na terenu pričaju drugačiju priču. Naime, Sisi je njihovu zemlju pretvorio u zatvorenu vojnu zonu, očistio je oko 50.000 beduina s područja koje se proteže 13 km južno od granice i ogradio ga cementnim zidovima s vojnim kontrolnim tačkama. Beduinski aktivisti tvrde da je sagradio cijeli novi grad - New Rafah kako bi prihvatio priljev Palestinaca.
"Egipćanima i beduinima zabranio je da ondje žive. Vlada hapsi svakog ko se pokuša vratiti, beduini također imaju pravo na povratak", rekao je lokalni aktivist.
Tu su i Sisijevi stari neprijatelji, islamisti. Prije deset godina svrgnuo je njihovog izabranog predsjednika, zatvorio desetke hiljada njihovih članove, a ostale protjerao u inozemstvo. Kredibilitet Hamasa, ogranka Muslimanskog bratstva, u dijelovima Bliskog istoka je porastao nakon probijanja izraelske odbrane. Ako Palestinci iz Gaze pohrle u Egipat, mnogi članovi Hamasa sa sobom će donijeti i svoju ideologiju što brine egipatskog predsjednika.
Već je upozorio da bi novi izbjeglički kampovi na Sinaju mogli poslužiti kao baza za džihadističke napade na Izrael. Dugo potiskivani džihadistički i islamistički pokreti također bi mogli dobiti vjetar u leđa, predviđaju analitičari iz Kaira.
Zabrinuti zbog nemira
Do sad su se prosvjedi protiv izraelskog bombardiranja Gaze u arapskim zemljama odvijali rjeđe nego na Zapadu, no Egipćani su zabrinuti zbog posljedica nemira. Nakon desetljeća zatišja, neki su se Egipćani vratili na ulice pa su se tako poslije molitve petkom povici "Oslobodite Palestinu" pretvorili u prosvjed protiv režima.
Prosvjednici su se progurali pored velikog broja policajaca kako bi ušli na trg Tahrir, srce egipatske revolucije 2011. Deseci su uhapšeni, a kad će krenuti novi prosvjedi samo je pitanje vremena.
Egipatskom gospodarstvu također bi mogla naštetiti regionalna previranja. Međunarodni monetarni fond upozorio je da bi rat mogao uplašiti strane ulagače i smanjiti izglede za rast zemlje. Turizam je bio u procvatu sve do listopada kad je zračni promet prema Egiptu pao za četvrtinu u odnosu na prethodnu godinu. Na crnom tržištu, egipatska funta nastavlja svoj pad u odnosu na dolar.
Za sad je Sisi pokušao umiriti svoje ljude, neki tvrde da je već u kampanji uoči izbora koji će sigurno biti namješteni u prosincu. U govorima održanim pred oružanim snagama rekao je da je pitanje Palestine najvažnija stvar u regiji i da bi rat mogao ugroziti dugogodišnji mir Egipta s Izraelom. S druge strane, ako Sisi samo promatra invaziju na Gazu, rat bi mogao narušiti njegovu sliku moćnog čovjeka.
Voli se uspoređivati s Anwarom Sadatom, egipatskim vođom koji je probio obranu Izraela 1973. Kako bi obilježio 50. godišnjicu tog rata, Sisi je organizirao vojne parade u pustinju. Zadržao je vatru kad su egipatski vojnici ranjeni u blizini prijelaza Rafah što je Izrael opisao kao nesreću. Također se suzdržao od slanja pomoći u Gazu i umjesto toga je prihvatio stroga izraelska ograničenja protokola. Čini se da egipatski dužnosnici nisu voljni učiniti ništa što bi moglo ugroziti 44-godišnji mirovni sporazum s Izraelom i pružanje američke vojne pomoći koju jamči, piše Jutarnji.
Dok Egipat izbjegava uplitanje, njegov položaj u regiji djeluje ranjivo. Katar je sad jedan od glavnih pokrovitelja Hamasa i Gaze, dok je istovremeno Egipat izgubio velik dio svoje nekadašnje diplomatske težine. Budući da izraelska vojska dominira sjeverom Gaze, zapadni diplomati sugeriraju da si srednjoročne arapske države, uključujući Egipat, mogle preuzeti odgovornost za humanitarnu krizu na jugu.
