Otkako je Rusija u februaru pokrenula svoju "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, svijet je opčinjen spektaklom kako je vojska takve supersile nadmašena i ponižena od manje, ali bolje motivirane strane. Ali prema posljednjim izvještajima, i ukrajinska vojska bori se s velikim gubicima u sve krvavijoj borbi da zadrži osvajače.
Kako izvještava The Times, vijesti iz istočne regije Donbas su mračne: ukrajinska vojska gubi tlo pod nogama i između 60 do 100 vojnika dnevno, kao i 3500 ranjenih sedmično, prema predsjedniku Volodimiru Zelenskom, što sugerira da su ukupni ukrajinski gubici, koji su još u aprilu iznosili manje od 3000 ubijenih vojnika, sada mnogo veći. Dosadašnje goleme i lake pobjede Ukrajine oko Kijeva i Harkova uskoro bi se mogle činiti kao daleka prošlost jer je jedna petina te države sada pod nekom vrstom ruske okupacije.
Prije početka rata ukrajinska je vojska smjestila oko 30.000 vojnika u regiju Donbas. Međutim, sada su mnogi od onih na prvoj crti bojišnice dobrovoljci, uključujući učitelje i taksiste, bez iskustva na bojištu i koji su se prijavili za odbranu svojih rodnih gradova umjesto da se bore u rovovima. Moral među njima navodno pati: ruski zapovjednici koncentriraju golemu vatrenu moć na ukrajinske položaje. Ruske granate promjera 152 mm i težine oko 57 kilograma distribuiraju gelere brzinom od hiljadu metara u sekundi, što je smrtonosno na udaljenosti od 45, a ponekad i do 130 metara.
Brutalna dinamika
Niko ko je bio granatiran ne ostaje nedirnut iskustvom: šest topova koji pucaju zajedno progutat će prostor veličine nogometnog igrališta s razornim učinkom na svakoga u njemu - ljudsko tijelo ne može se mjeriti s užarenim metalnim krhotinama. Nijedna kuća ili neoklopno vozilo ne mogu pružiti nikakvu zaštitu, a osjećaji izolacije i neizvjesnosti uništavaju najhrabrije. Vojnici kopaju rovove što dublje mogu, ali samo betonski bunker ili barem metar zemlje iznad glave može ponuditi bilo kakvu sigurnost. Konstantna, nasumična priroda granatiranja čini svaki pokret rizičnim za život. Izvlačenje žrtava, zaliha i pojačanja je visokorizična aktivnost. Redovni vojnici, prekaljeni u borbi, s tim se snalaze s određenim stepenom smirenosti, no građani-vojnici, koji su izvučeni iz civilnog života prije samo nekoliko sedmica, moraju brzo naučiti kako preživjeti. Slično je bilo iskustvo britanskih građana koji su se dobrovoljno prijavili za "Kitchenerovu vojsku" 1915. i našli se na zapadnom frontu.
Na istoku Ukrajine u igri je brutalna dinamika: Ukrajina postupno trguje zemljom i mrtvim vojnicima za iscrpljivanje ruske borbene moći, kupujući ključno vrijeme za Zapad za isporuku teškog oružja i streljiva koje je potrebno kako bi odgovaralo ruskoj artiljeriji po dometu i ubojitosti. Postoji izravna veza između volje ukrajinskog vojnika da se suoči s golemom ruskom vatrenom moći i volje zapadnih država da isporuče opremu potrebnu za promjenu ratne situacije, i kako bi se na kraju isplatile sadašnje žrtve. Kao i svi ratovi, ishod će biti rezultat kombinacije truda, volje i sreće. Uzimajući ukrajinsku volju za otpor kao činjenicu, ovaj rat će završiti ili kada Rusija odustane ili kada Zapad odustane od Ukrajine, procjenjuju u The Timesu.
No, ima li Ukrajina sposobnost, uz zapadnu pomoć, baciti Ruse natrag preko granice?
Jer, ratovi se na kraju dobivaju učinkovitom ofanzivnom akcijom. Današnja situacija pokazuje nam šta se mora učiniti kako bi Ukrajina dobila potrebnu vojnu sposobnost da vrati svoju zemlju. Ono što je sada važno jest dalekometna artiljerija. Odluka SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva da osiguraju raketne bacače dometa do 50 milja od vitalne je važnosti. Nekoliko zemalja NATO-a također je dalo obol jer su pomogli u obuci Ukrajinaca nakon 2014., čime su pridonijeli stvaranju vojske sposobnije i agilnije u vodstvu i taktici od nezgrapne ruske armade u sovjetskom stilu koja je prešla granicu 24. februara. Ukrajina će krenuti u ofanzivu i Rusima nanijeti poraz, iako oni misle da mogu zadržati napadače - i njihova nova artiljerija dugog dometa, ako ukrajinska snaga bude barem tri puta veća od onoga što se pretpostavlja da je danas. Ako se ne provede vješto, ukrajinska ofanziva "vatre i kretanja" uključivala bi rizik od čak i većih žrtava nego što ih sada trpe. To bi zahtijevalo agilnu, otpornu logističku podršku, uključujući medicinske resurse.
Strateški imperativ
Istodobno, ukrajinski zapovjednici koji se nadaju potisnuti Ruse iz svoje zemlje moraju shvatiti da je ovo više od kopnenog i zračnog rata: probijanje ruske blokade ukrajinske obale Crnog mora također je strateški imperativ koji nije toliko važan za rat danas, ali jest za opstanak nekoliko stotina miliona ljudi u osjetljivim dijelovima svijeta koji se oslanjaju na ukrajinsko žito. Pristup moru je egzistencijalno pitanje za buduću ekonomiju i prosperitet Ukrajine. To znači i obnovu ukrajinske pomorske sposobnosti.
To se neće postići samo posjedovanjem opreme koja je veća od onoga što Rusija može ponuditi. Ukrajina će također trebati vrlo velik broj visokomotiviranih boraca, a ta dva vitalna faktora mogu presuditi jedino uz pravo vodstvo, obuku i logističku podršku, održavanje i medicinsku podršku koja omogućava vojsci da izdrži. Stoga bi artiljerija i streljivo koji se sada šalju trebali biti samo uvod u opću vojnu obnovu i podršku. Ukrajinskoj vojsci nije potrebna samo obuka, nego i pomoć u sistemima zapovijedanja i kontrole, obavještajnim podacima, nadzoru i izviđanju; protuzračna odbrana, napadna zračna snaga i oklopna vozila.
Zapad se neće boriti, nego će plaćati troškove držanja Rusije u izolaciji, neprestano iscrpljujući njenu ekonomiju, industriju i globalne izglede. Dakle, ukrajinski borac na prvoj crti bojišnice i britanska porodica koja se suočava s golemim računima za energiju upleteni su u zajednički napor da što uspješnije i brže okončaju cijelu muku. Cijena će na kraju biti manja od prepuštanja Ukrajine oružanoj agresiji na periferiji Evrope: to ne bi samo potaknulo ruske ekspanzionističke ambicije, nego bi se i u drugim dijelovima našeg sve nestabilnijeg svijeta proširilo uvjerenje da se na Zapadu ne zalažemo za svoje vrijednosti.
Dan D u Normandiji u junu 1944. bio je rezultat najmanje trogodišnjih priprema. Omogućavanje Ukrajini da pobijedi pod uvjetima koje ona postavlja i koje Zapad podržava trebalo bi biti relativno jednostavnije i brže - ali nije ništa manje važno za svu našu budućnost.
