Sedam osoba je uhapšeno je danas zbog sumnje da su počinili masakr 22 civila bošnjačke nacionalnosti u mjestu Balatun u blizini Bijeljine 1992. godine.
Dijete je imalo samo šest godina
Policajci Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su ove osobe na području Bijeljine i Sokoca. Osumnjičeni se terete da su kao pripadnici policijskih struktura RS učestvovali u ubistvu 22 osobe bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo sedmero djece i osam žena, u mjestu Balatun kod Bijeljine.
Kako navodi Tužilaštvo BiH među uhapšenima su i osobe koje se terete da su direktno učestvovale u egzekucijama žrtava.
Među uhapšenim su, osim nekadašnjeg komandanta Specijalne brigade policije RS-a Gorana Sarića, i pomoćnik komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bijeljina Živan Miljanović, pripadnik Službe državne bezbjednosti (DB) Bijeljina Stevo Bokarić, pripadnici Interventnog voda SJB Jovica Petrović i Mirko Šimić, pripadnici Specijalnog voda Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a, tzv. Pahuljice Ljubo Marković i Slavenko Kočević.
Detalji ovog zločina su stravični. U noći između 23. i 24. septembra specijalna jedinica policije zvana „Pahuljice“ je, došla u Bijeljinu. Pojasnimo, da se radi o specijalnoj jedinici koja je uglavnom bila sastavljena od ljudi sa Sokoca. Tom jedinicom su komandovali Mićo Stanišić, Tomo Kovač i Radovan Karadžić.
Te su noći izveli 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić iz njihovih kuća i odveli na obalu rijeke Drine i pobili. Među njima je bilo osam žena od kojih su četiri bile starije od 60 godina i sedmero djece. Najmlađe je dijete imalo šest godina i zvao se Ado Sarajlić. Odmah ujutro, u njihove kuće useljeni su neki ljudi srpske nacionalnosti, što govori o cilju zločina.
Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (stari šest i 10 godina), njihova majka Amira (rođ. 1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem ( 1952), njihova kćerka Selma (1980 - imala je 12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931).
Ubijeni su i Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). I Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
Petnaest tijela je pronađeno u susjednoj Srbiji, na grobljima u Sremskoj Mitrovici, Šapcu i Beogradu. Slike iz Bijeljine, uključujući fotografije poznatog Rona Haviva, obišle su svijet, ali to nije ubrzalo istragu, koja evo traje skoro 30 godina.
Tijela ostalih ubijenih još nisu pronađena.
Porodice ubijenih cijeli vrijeme zastupa advokat Duško Tomić. On za Raport kaže da je pravda ipak dostižna. Advokat Tomić, je u ime članova porodica ubijenih u Bijeljini 25. septembra 1992. godine, vodio istragu o njihovim ubicama.
Advokat Tomić za Raport
Za naš portal Tomić je kazao kako posljednih 15 godina živi u blizini Bijeljine (Međaši), a prije toga je živio u Sarajevu. Otkrio nam je da je vijest da su poubijena djeca dobio u Sarajevu.
"Bio sam uvjeren da će se taj veliki zločin brzo rasvjetliti, jer najveći zločin i grijeh je ubiti dijete. Pošto su ti zločinci ubili sedmero djece, oni su sedam puta ubili planetu. Iz prostog razloga kada ubijete jedno dijete, ubili ste planetu. Zarekao sam se da ćemo mi to pronaći. Razočaran sam činjenicu da ovo predugo traje. Prije 15 godina sam došao u Međaše i svaki dan gledam u Drine, gledam mjesto gdje su poubijeni i s druge strane gledam kuće iz kojih su odvedeni u pidžama, gačicama i to je strašno mene peklo. Nikada se od tada nisam okupao u Drini i od tada nisam nikada prošao ulicom gdje su kuće porodica Sarajlić, Malagić, Sejmenović. Sada prvi put ponovo želim da se kupam u Drini i idem to ulicom", kazao je Tomić.
Dodao je kako je najbitnije utvrditi odgovornost i kazniti zločine, ali da je isto tako jako bitno otkriti ko je 30 godina prikrivao zločine.
"Ima ih mnogo u pravosuđu i policiji koji su prikrivali zločine. Sa porodicama sam godinama dizao glas i javno sam rekao imena i prezimena ubica. Za posljedicu sam imao da su mi zapalili imanje, prijetili svakodnevno, ubili kćerku u Beogradu. Sada je došlo vrijeme za osvetu. Moja osveta nije tražiti da nevini nastradaju, moja osveta je da se sazna istina koju su negirali u RS i Bijeljini", kazao je Tomić.
Međutim, navodi kako je stava da svi počinioci imaju pravo na pokajanje i priznanje istine.
"Doveo sam mnoge pred sud koji su se pokajali i kazali istinu. Ja sam oduvijek na strani oštećenih i djece koja su ubijena i ne mogu se odbraniti.
Tražio sam da im se podigne spomen-obilježje, ali je to odbila ova zločinačka vlast u Bijeljini, koja ništa nije bolja od one iz 90-ih. Ali zato su digli spomenik ratnom zločincu Draži Mihajloviću u centru Bijeljine.
Pravda će pobijediti, ona je spora i dostižna. Svi koji su počini zločine molim javno da se pokaje. Pravda je dostižna samo ukoliko budu ispričali kako se dogodilo. U Bijeljini se dogodio genocid. Zaslužuju najstrožije kazne a to je 40 godina", istakao je Tomić.
Knjiga "Majstori mraka"
Ovim zločinom bavio se i bijeljinski publicista i novinar Jusuf Trbić u svojoj knjizi "Majstori mraka".
"To su bili najmirniji ljudi na svijetu, poznati u Bijeljini, među njima je bilo osam žena od kojih četiri starije od 60 godina i sedmero djece, a najmlađi je bio Ado Sarajlić, koji je imao samo šest godina. Njihovi posmrtni ostaci pronalaženi su godinama nakon agresije na BiH na groblju u Sremskoj Mitrovici. Zahvaljujući jednom čovjeku koji se brinuo o tome oni su pronađeni, ali i neke druge žrtve. Mi smo 14 pronađenih i identificiranih pokopali 2013. godine u Bijeljini", naveo je Trbić u razgovoru za Anadoliju.
On ističa da podatak da su odmah u njihove kuće useljene neke druge porodice govori o namjerama.
"Njihove kuće su sad prazne, koliko ja znam, ali su bile useljene ujutro nakon zločina. Dakle sve je to bilo isplanirano, a zločin se dogodio u vrijeme kada u Bijeljini bio zastao proces etničkog čišćenja Bošnjaka. Taj zločin je poslužio da se ubrza iseljavanje Bošnjaka i zaista nakon tih septembarskih dana 1992. godine veliki broj Bošnjaka iz Bijeljine je otišao", prisjetio se Trbić početka rata u Bijeljini.
On u svojoj knjizi spominje i Peru Simića, trenutnog savjetnika Milorada Dodika. Trbić navodi da je Simić imao propagandnu ulogu u svemu.
"Četnici sjeveroistočne Bosne su natjerali Peru Simića da u programu SIM radija objavljuje njihovo saopćenje u kojem su naveli da su ljudi pobijeni i da zahtijevaju da se pronađu krivci, a onda je Tomo Kovač poslao pismo, koje je tada bilo tajno i u kojem izražava revolt zbog saopćenja četnika sjeveroistočne Bosne koje je objavljeno na radiju uz konstataciju da "nije srpski da se objavljuje nešto tako". Jasno je da je Tomo Kovač znao za zločin", podsjetio je Trbić na događaje o kojima je pisao u svojoj knjizi.
Pitali smo advokata Tomića koja je Simićeva uloga bila u svemu ovome. On tvrdi da je Simićeva uloga drugačija i samna.
"Jedan od najsramnijih ličnosti je Pero Simić. Bio je savjetnik Radovana Karadžića, sada Milorada Dodika. Čovjek koji je u kontinuitetu širio mržnju perom i prekrivao zločina. Jednog dana će se pred Sudom naći i novinari zločinci, jer su pripremali, opravdavali i krili zločine. Perom su počinili zločine. Doći će red i na njih, a među prvima će biti sigurno on", kazao je Tomić za Raport.
