U kineskom rudniku litija u Namibiji, lokalni radnici mjesecima su se žalili na loše životne uvjete i nesigurne radne prakse.
Misija rudarskog sindikata Namibije u augustu u rudniku Uis — kojim upravlja kineska rudarska firma Xinfeng Investments — otkrila je da lokalni zaposlenici rudnika žive u sićušnim, vrućim barakama napravljenim od valovitog cinka i bez odgovarajuće ventilacije.
Sindikat je također zamjerio nedostatak privatnosti u sanitarnim blokovima, gdje su zahodi i tuševi poredani bez pregrada između njih. Nasuprot tome, kineski radnici rudnika imaju udobne klimatizirane sobe i pristojne kupaonice, piše Deutsche Welle.
Sindikat je također kritizirao Xinfeng jer nije osigurao zaštitnu odjeću i osigurao odgovarajuće sigurnosne mjere za lokalne radnike.
Ovo nije jedina kontroverza oko Xinfeng Investmentsa. Nova istraga o rudarenju litija u Africi koju provodi neprofitna organizacija Global Witness sa sjedištem u Velikoj Britaniji iznosi optužbe protiv firme, u rasponu od stjecanja industrijskog rudnika u Uisu putem mita do njegovog razvoja korištenjem dozvola namijenjenih zanatskim rudarima.
Razvoj rudnika s licencama malog opsega značio je da je firma platila "nevjerovatno nizak iznos za pristup" nalazištu litija i omogućila joj je da zaobiđe neke ekološke propise, navodi se u istrazi.
Kao i u Namibiji, izvještaj također dokumentira kršenja ljudskih prava, korupciju, raseljavanje i nesigurne radne prakse u rudnicima litija u Demokratskoj Republici Kongo i Zimbabveu.
Zabrinjavajući trend korupcije
'Vraćajući se decenijama unazad, rudarski sektor u Africi često je uključivao korupciju i zajednice koje zapravo nisu dobivale udio u profitu', rekao je Colin Robertson, viši istražitelj Global Witnessa, jedan od autora izvješća.
Nazvan 'bijelim zlatom"'revolucije obnovljive energije, litij je ključna komponenta punjivih litij-ionskih baterija koje napajaju sve, od mobitela do električnih automobila. Takve baterije također su vitalne za pohranjivanje energije proizvedene čistom energijom poput sunca ili vjetra ako svijet želi napraviti odmak od fosilnih goriva.
Globalno opskrbom litijem trenutno dominiraju Australija, Čile i Kina, koje su zajedno proizvele 90% lakog metala 2022. Ali s oko 5% svjetskih rezervi rude litija, Afrika još uvijek ima ogroman potencijal, od kojeg je većina neiskorištena.
Trenutno samo Zimbabve i Namibija izvoze rudu litija, dok su projekti u zemljama kao što su Kongo, Mali, Gana, Nigerija, Ruanda i Etiopija u fazi istraživanja ili razvoja.
Uz očekivani procvat potražnje za kritičnim mineralom - mogla bi narasti četrdeset puta do 2040. godine, prema projekcijama Međunarodne agencije za energiju - velika gospodarstva i međunarodne kompanije utrkuju se kako bi osigurale pristup litiju na kontinentu.
Mineral sadašnjosti i budućnosti
I mnoge afričke nacije prihvataju navalu litija.
'Litij je mineral sadašnjosti i budućnosti', rekao je nedavno predsjednik Zimbabvea Emmerson Mnangagwa.
Zimbabve, koji ima najveće rezerve litija u Africi i šesti je u svijetu po izvozu litija, zaradio je 209 miliona dolara (193 miliona eura) od minerala u prvih devet mjeseci 2023. To je gotovo trostruko više od prošlogodišnje zarade.
Ova južnoafrička država, zajedno s Namibijom i Tanzanijom, zabranila je izvoz sirovog ili neprerađenog litija, jer želi dobiti dodatnu vrijednost od laganog metala.
Zabrana u Zimbabveu je daleko od vodootporne. Istraživanje Global Witnessa otkrilo je da se velike količine rude litija još uvijek kamionima odvoze iz zemlje.
Osim toga, Zimbabwe Defence Industries, firma povezana s vojskom koja je pod sankcijama SAD i EU, dobila je posebno izuzeće za izvoz rude litija u Kinu. Direktor Centra za upravljanje prirodnim resursima iz Hararea, Farai Maguwu, zgrožen je ovakvim razvojem događaja.
'Iako ne posjeduju niti jedan rudnik litija', rekao je za DW, 'dobili su izvoznu dozvolu.'
Maguwu je pesimističan na pitanje donosi li Zimbabveu ikakvu korist od rudarenja litija.
'Nipošto', odgovorio je. 'Ako ništa drugo, ovo obilje naslaga litija u sadašnjem sustavu upravljanja zapravo je prokletstvo za zemlju.'
'Ako išta, to će srušiti zemlju jer nema uspostavljenih sistema koji bi osigurali da zemlja može generirati prihod za dobrobit, prije svega, zajednica domaćina koje moraju platiti troškove rudnika, gubitka zemlje, gubitka bioraznolikosti i društvenog zadiranja u njihov prostor.'
Maguwu je naveo primjer rudnika Sandawana gdje je zbog navale litija iljade mještana iskopavalo metal. No početkom 2023. rudnik su navodno preuzele firme povezane s vladajućom strankom ZANU-PF i vojskom u Zimbabveu.
"Čak i tamo gdje lokalno stanovništvo može legalno rudariti i prodavati, vlada je poslala trupe naoružane do zuba da spriječe ljude u pristupu litiju", rekao je Maguwu.
'Nema srebrnog metka' za problem korupcije u afričkom rudarskom sektoru, rekao je, ali volio bi vidjeti da više zapadnih rudarskih kompanija ulaže u vađenje afričkog litija, jer su često vezani strožim ekološkim, društvenim i upravljačkim standardima i praksi.
Strah od kineskog monopola
Kina ima praktički monopol na ekstrakciju litija u Africi. Više od četiri petine, ili 83%, predviđene opskrbe litijem u Africi u ovoj deceniji dolazit će iz projekata koji su barem djelomično u vlasništvu kineskih firmi, procjenjuje Benchmark Mineral Intelligence, konsultantska firma.
Tri kineska rudarska diva kupila su rudnike litija i projekte vrijedne 678 miliona dolara u Zimbabveu prošle godine.
'Dominacija [iskopavanja litija] od strane jedne zemlje može dovesti do neželjenih rezultata kao što su podcjenjivanje mineralnih resursa, izbjegavanje poreza i kršenje ljudskih prava u tom sektoru', navodi se u nedavnom izvještaju Zimbabveanskog udruženja za zaštitu okoliša, piše Deutsche Welle.
Robertson, istraživač Global Witnessa, pozvao je Evropsku uniju i Sjedinjene Države da osiguraju veću transparentnost rudarenja litija i veći nadzor od strane lokalnih aktivista kako bi se poboljšalo upravljanje i suzbila korupcija.
'Ne može se raditi samo o tome [EU i SAD] da pokušavaju povećati vlastitu opskrbu mineralima', rekao je.
Što se tiče Faraija Maguwua, naglasio je da se prihodi od projekata vađenja mora vratiti u zajednicu u smislu javnih dobara, kao što su ceste, zdravstvene klinike i škole.
'Smatramo našu neiskopanu imovinu našim prirodnim kapitalom i lokalno stanovništvo, čak i djeca, trebaju uživati u blagodatima vađenja svog prirodnog kapitala', rekao je.
