Veliki broj starijih osoba koje su oboljele od covida-19 u Švedskoj, preminule su u domovima za stare. Neki zdravstveni radnici smatraju da se to dogodilo zbog naredbe da se te osobe ne šalju u bolnicu, piše BBC.
Rezu, oca Lili Sedghi, nije pregledao doktor na dan kad je on preminuo od koronavirusa u domu za stare na sjeveru Stockholma. U istom domu je preminulo više osoba od koronavirusa.
"Rekli su nam da nikoga ne šaljemo u bolnice"
Medicinska sestra je rekla njegovoj kćerki da joj je otac dobio dozu morfija nekoliko sati prije smrti, ali nisu mu dali kisik, niti su pozvali hitnu pomoć.
“Nikoga nije bilo, umro je sam. To je tako nepravedno”, rekla je Lili.
Većina od 3.698 ljudi koji su u Švedskoj umrli od koronavirusa imali su više od 70 godina, uprkos tome što su iz Švedske neprestano stizale poruke da je rizična grupa prioritetna i da je treba štititi.
Švedska, koja ima 10 miliona stanovnika, nije uvodila stroge mjere karantina, za razliku od većine drugih evropskih zemalja.
“Nismo uspjeli zaštititi najranjiviju grupu, one najstarije, uprkos našim najboljim namjerama”, priznao je premijer Stefan Lofven prošle sedmice.
Švedska je zabranila posjete u domove za stare i nemoćne 31. marta. Ali, kao i u većini evropskih zemalja, porodice, osoblje domova i sindikati bili su zabrinuti zbog toga što je zaštitna odjeća stigla prekasno, a neki zaposleni su na početku epidemije odlazili na posao uprkos tome što su već imali simptome covida-19.
Sada sve veći broj zaposlenih javno kritikuje zdravstvene vlasti zbog protokola koji je zaposlenima domova propisivao da ne šalju štićenike u bolnice, a sprečavano je i propisivanje terapije kisikom bez odobrenja ljekara, bilo da je riječ o akutnoj bolesti ili kao dio palijativne njege, na samom kraju života pacijenata.
“Rekli su nam da nikoga ne šaljemo u bolnice, čak i ako osoba ima 65 godina, naprimjer, i može živjeti još dugo. Rekli su nam da ih ne šaljemo u bolnice”, ispričala je medicinska sestra Latifa Loftvenberg, koja je radila u nekoliko domova za stare u sjevernom dijelu Stockholma.
“Neki od njih su mogli još godinama da žive sa svojim najdražima, ali nisu dobili tu priliku jer nikad nisu stigli do bolnice. Ugušili su se i umrli. To je bilo jako teško gledati”, dodaje.
Lofvenberg sada radi u bolnici u Stocholmu, na odjeljenju za covid-19. I dalje većina pacijenata koji su primljeni u bolnicu nisu starije životne dobi.
“Imamo mnogo mladih ljudi, rođenih 70-ih, 80-ih ili čak 90-ih godina”, kaže doktorica iz Stockholma koja je željela da ostane anonimna.
Ona je ispričala za BBC da je tokom ove epidemije ni jednom nisu zvali u domove za stare zbog covida-19.
Švedski privatni konsultant za intenzivnu njegu Mikael Fjalid veruje da bi mnogo života moglo biti spašeno da je više pacijenata imalo pristup bolničkom liječenju, ili da su zaposleni u domovima dobili mogućnost da im sami daju terapiju kisikom.
“Ako vam je potrebna pomoć, trebalo biste da je dobijete. Kao i svaka druga grupa u populaciji. Ako imamo više od 20 posto osoba koji prežive bez ikakve pomoći, za pretpostaviti je da bi možda isti broj ljudi preživio i s kisikom”, dodaje.
Dr. Thomas Linden, glavni doktor u Nacionalnom odboru za zdravstvo kaže da bi zaposleni trebali profesionalno procijeniti potencijalne koristi i faktore rizika poput ulaska virusa u bolnicu, troškova prijevoza pacijenata i ostalog.
Od zdravstvenih radnika se tražilo da ne diskriminiraju pacijente po starosti, iako to može biti važan faktor u kombinaciji s drugim faktorima.
Kada je u pitanju pružanje palijativne njege, pacijentima se nije davao kisik, a dr. Linden priznaje da su i ta mišljenja podijeljena.
Iz regije Javleborg poručuju da se potrebe pojedinih pacijenata stavljaju na prvo mjesto i da medicinske sestre mogu pozvati doktora koji će procijeniti da li postoji potreba za bolničkom njegom.
To je suprotno ideji da bi sami zaposleni domova za stare mogli pacijentima dati kisik jer to zahtijeva specijalističku obuku.
Christoffer Bernskoeld, portparol gerijatrijske njege za područje Stockholma kaže da ima dovoljno resursa za brigu o svim pacijentima na akutnoj, ali i na palijativnoj njegi. Ukazuje i na novu, još nekorištenu vojnu bolnicu u južnom Stockholmu i ističe da nije istina da se stari pacijenti ne smještaju u bolnice zbog nedostatka kreveta. Ipak, kaže da postoji etička dilema oko toga da li treba pacijentu dati kisik ili ga prebaciti u bolnicu.
Kritičari, pak, kažu da su vlasti oprezne oko hospitalizacije starijih osoba jer se boje nedostatka resursa koji bi mogli biti potrebni u budućnosti.
I u nekim drugim evropskim zemljama traži se od zdravstvenih radnika da razmotre slabost pacijenata prilikom odluke o tome da li će ih poslati u bolnice ili ne. Naprimjer, u Velikoj Britaniji kažu da je sva potrebna njega dostupna svim pacijentima oboljelima od covida-19, bez obzira na njihovu starost.
Nije vrijeme za razmišljanje o neuspijehu
Iz Njemačke poručuju da je svaku osobu u domovima za stare, za koju se sumnja da ima koronavirus, pregledao ljekar, a nije bilo ni jednog pacijenta koji nije dobio svu potrebnu njegu. Mnogi su i u samim domovima dobili kisik.
Dansko udruženje medicinskih sestara poručuje da su svi pacijenti kojima je bio potreban kisik odmah prevezeni u bolnice. Ta bi se odluka mogla promijeniti u slučaju nedostatka respiratora, ali starost pacijenata ne bi utjecala na buduće smjernice, ističu.
Na nedavnoj konferenciji za novinare švedski premijer Stefan Lofven je rekao da je država dala dodatna sredstva regionalnim vlastima za pokrivanje troškova povezanih s covidom-19.
Lofven je dodao i da sada nije pravo vrijeme za razmišljanje o eventualnim neuspjesima, ali nacionalna komisija će istražiti kako se sve odvija na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou, čim prođe akutni dio ove krize.
