Silvio Berlusconi (85) opet je, kandidirajući samoga sebe za predsjednika Italijanske Republike, svoj lični interes stavio ne iznad interesa Italije, nego suprotno njemu, rezonirajući, kao i obično: tim gore po druge, piše Jutarnji.
Njegova sposobnost regeneriranja je fantastična, to se mora priznati. Prije godine dana najhitnije je spravljen u intenzivnu njegu Kardiološkog centra u Monaku. Lanjske je godine pet puta hospitaliziran u milanskome San Raffaeleu zbog posljedica covida-19, obostrane upale pluća i misterioznih bolova u trbuhu.
Doživotni senator
I eno ga, s licem koje je zahvatima pretvoreno u masku mumije, kako živahno brodi po meandrima italijanske politike, eda bi svoju uspješnu a mutnu karijeru okrunio položajem predsjednika države. S nadom da će, doživi li kraj sedmogodišnjeg mandata, sa 92 godine postati doživotni senator, odnosno, umre li na dužnosti, da će imati državni sprovod gdje će ga ispratiti čelnici prijateljskih država, počev od dragoga ličnog prijatelja Vladimira Putina.
Nije posrijedi hrabrost, jer ona se temelji na svladavanju vlastitog straha. Posrijedi je bezočna drskost. Koje mu nikada nije manjkalo. Zna se kako se bogatio, ne zaboravljajući se ulizivati, na primjer Craxiju, i podmazivati ne samo njega, ali se ni danas ne zna odakle mu prva milijarda lira, ona koju je - priznajmo mu - znao obrtati i ploditi. Imao je, a i danas ima, snažno razvijen instinkt za pogodan trenutak i povoljnu priliku, na koju se baca refleksom genetskog predatora. Zato ga je redatelj Nanni Moretti ekranizirao kao kajmana, grabljiva gmaza.
Berlusconi je, na prvi pogled, uza sve to zabavan, komičan, njegove bunga-bunga eskapade su medijski privlačne, pa prolazi ispod radara činjenica da je to pravomoćno osuđeni kriminalac, tajkun koji je ustavnu vladu srušio 2008 kupujući senatore, pa onda kao premijer zamalo bacio Italiju u bankrot 2011. Kao da se zanemaruje da se Berlusconi, zahvaljujući vrsnim odvjetnicima i "nemoćnim" sucima, izvlačio zastarom od optužbi zbog kojih su njegovi sukrivci fasovali dugogodišnje zatvorske kazne; da je on lik koji sramoti naciju, ali je tako smiješan... Rugali su mu se i smijali Sarkozy i Merkel. Oni su otišli, a evo njega opet i još.
Novca mu ne fali
A kad je jednom ipak nagraisao i dobio četiri godine zatvora, tri su mu oproštene automatski po Zakonu o oprostu iz 2006, a onu četvrtu, umjesto u tamnici, "odgulio" je, onako star i nemoćan, kroz "društveno koristan rad", a sad, navodno, ima dovoljno snage biti predsjednik Republike, hudoba himbena.
Italijanski sistem ne poznaje formalnu kandidaturu za predsjednika Republike. Ona je ili dogovor stranaka prije glasanja, pa su tako Carlo Azeglio Ciampi odnosno Francesco Cossiga izabrani u prvom glasanju, ili se odnosi snaga razabiru iz toka glasanja, rigorozno tajnoga i pojedinačnoga, što znači da svaki od hiljade i kusur izbornika može glasati kako hoće (onda se stranke dovijaju kako da se ipak dozna za koga su glasali njihovi članovi, navodeći ih da ime biranoga pišu na isti određen način - ali sada ih je više od 200 izvan stranaka).
Berlusconi je prvi u svih gotovo 76 godina Republike koji se sam javno kandidirao. Njegova je drskost tolika da ni ne krije kako pridobiva zastupnike i senatore iz suparničkih stranaka. Između Božića i Nove godine zvao ih je, jednoga po jednoga, i nagovarao da glasaju za njega, a ponešto i obećao. Napokon, novca mu ne fali: cijena senatora je 2008 bila tri miliona eura, ali sada može računati i na grupni popust.
Zapravo, otkriva novinar Tommaso Labate, nije ih zvao sam Berlusconi, nego zastupnik Vittorio Sgarbi, živopisni kritičar i historičar umjetnosti. On, srdačan sa svima, telefonirao je jednome po jednome, pa ih pitao može li slušalicu predati jednom prijatelju. Kad bi čuli Berlusconijev glas, neki su mislili da je šala, da ih navlači imitator. Za razliku od Modiglianijevih kipova, bio je original.
Ta je metoda promotivne kampanje nazvana "Operacija Vjeverica": Berlusconi skuplja glasače za se onako kako vjeverica skuplja sebi lješnjake za zimu, jedan po jedan, uporno, ne srameći se opljačkati susjednu vjevericu.
Svojim saveznicima na desnici, Matteu Salviniju (Liga) i Giorgiji Meloni (Braća Italije), obećao je ove sedmice da već ima stotinu pridobivenih suparničkih izbornika. Tri desne stranke - oporbena Braća Italije, te Liga i Forza Italia u vladi - imaju u Velikoj izbornoj skupštini 450 izbornika. Od četvrtoga glasanja, kada je dovoljna prosta većina svih, dakle 505, dovoljno bi bilo i pola Berlusconijevih "lješnjaka" da Italija dobije na čelo države kriminalca, pod čijom bi fotografijom bili poučavani svi đaci, a i privođeni u policiju i pred tužioce Predsjednikovi kolege kriminalci.
Budući da se Sergio Mattarella (80) na sve načine izjasnio da se ne da ponovo birati, zbog ličnih i ustavnih razloga, najopasniji Berlusconijev rival je predsjednik vlade Mario Draghi, bankar koji - za razliku od Berlusconija - ima nesumnjiv evropski i atlantski ugled (ali ne stoji tako dobro u Kremlju).
'Psihopatuljak'
Berlusconi je javno ucijenio Parlament: ode li Draghi u predsjedničku Kvirinalsku palaču, Forza Italia izlazi iz vlade, ruši široku koaliciju, izaziva prijevremene izbore. To izaziva paničan strah među zastupnicima Pokreta 5 zvjezdica, kojima se podrška u narodu svela na trećinu. U tom im je slučaju perspektiva otpasti iz vlasti prije nego u septembru steknu pravo na parlamentarnu penziju. Gradili su svoj imidž na mržnji spram Berlusconija, koga je njihov utemeljitelj Beppe Grillo zvao "psihopatuljkom", ali sada im je on prsluk za spašavanje.
Još je gori strah onih koji Italiji žele dobro. U ovoj godini, ključnoj za aktiviranje i investiranje golemih evropskih pozajmica za obnovu i otpor, višestruko većih od onoga što je Italiji bilo dovoljno za boom od Marshallova plana, pola godine utrošeno u predizborne kampanje i sastavljanje vladine većine moglo bi izazvati kolaps javnih financija.
Demokratska stranka zebe, ali sa 16 posto izbornika može samo nastaviti cvokotati. U prvom zvanju glasat će za Annu Finocchiaro, od četvrtoga bi mogla pokušati naći saveznike ili za ustavnog suca i bivšeg premijera Giuliana Amata (84), ili za bivšeg predsjednika Zastupničkog doma i nekadašnjega Berlusconijeva stranačkog druga Pier Ferdinanda Casinija (66), a u prikrajku je i ministar kulture i majstor za kompromise Dario Franceschini (64).
Bilo kako bilo, ovo će jamačno biti najnapetiji izbori za predsjednika Italijanske Republike otkako je sazdana.
