Dragan Čović zvanično neće biti kandidat ni za kakvu poziciju na Općim izborima zakazanim za 2. oktobar ove godine.
Višemjesečne špekulacije o tome da Čović neće biti kandidat za člana Predsjedništva BiH tako su se obistinile, a umjesto njega na mengdan Željku Komšići izaći će Čovićeva poslušnica Borjana Krišto.
Prema svemu sudeći u utrku neće ući ni predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, koji će u tu političku borbu također gurnuti jednu ženu - Željku Cvijanović.
Jasno je da za glasače HDZ-a, odnosno SNSD-a to u konačnici ništa ne mijenja, no postavlja se pitanje mogu li ove kandidature utjecati na daljnji tok kampanje prije svega za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, ali i Željka Komšića?
Krenimo od Komšića.
Jasno je da je Komšićeva kampanja uglavnom zasnovana na politici Dragana Čovića. Iako je Krišto ista politika, samo žensko pakovanje, njena pojava nije toliko iritirajuća za bošnjački glasački korpus.
Naime, sama pojava Dragana Čovića izazivala je bunt i Komšić veliki dio svojih glasova može zahvaliti upravo njemu jer on odlična protuteža - probsanski je orijentirani Hrvat, za razliku od Čovića koji je desničar čije ideje često koketiraju s neofašističkim principima.
Pitanje je da li pojava Borjane Krišto može toliko iritirati Bošnjake koji glas daju Komšiću?
Što se tiče sve izvjesnije kandidature Željka Cvijanović, ona bi mogla utjecati na kampanju prije svega Bakira Izetbegovića.
Naime, kao i Komšić, Izetbegović svoju kampanju uglavnom temelju na prepadanju glasača Dodikom i Čovićem.
Cilj je, navodi Izetbegović, spriječiti ulazak ovog dvojica u Predsjedništvo BiH.
U na putu da za ispuni taj cilj, Izetbegović je napuhao ogromni nacionalistički balon, koji bi nekandidiranjem Čovića i Dodika mogao jednostavno ispuhati. Jer, ponavljamo, iako se radi o identičnim politikama, ni Cvijanović i Krišto ne doživljavaju se kao opasnosti u nivou u kojem je to tako za njihove šefove.
I Izetbegoviću i Komšiću time bi iz kampanje bila izbjena ozbiljna poluga preko koje mobiliziraju svoje glasačko tijelo.
U političkom i taktičkom smislu, oštrica njihove kampanje mogla bi se s toga okrenuti prema jedina dva preostala kandidata - Denisu Bećiroviću i Mirsadu Hadžikadiću.
