Poljoprivrednici širom Evrope ove su godine izašli na ulice, uvjereni da su jeftini ukrajinski proizvodi koji se prelijevaju preko granice krivi za njihove nevolje.
Masovni protesti natjerali su vlade EU od Varšave do Pariza da učine ogromne ustupke poljoprivrednicima i doveli su političke veze Kijeva sa zapadnim saveznicima do najslabijeg nivoa od ruske sveobuhvatne invazije prije više od dvije godine.
Novoizabrani ruski predsjednik Vladimir Putin sigurno trlja ruke od veselja.
Uostalom, on je pravi mozak iza krize.
Glavni razlog zašto poljoprivrednici iz EU ove godine ne mogu prodati svoju robu nema nikakve veze s Ukrajinom i njezinim ogromnim poljoprivrednim sektorom.
Umjesto toga, to je Rusija, čija je vlastita rekordna poljoprivredna proizvodnja — i izvoz koji nadmašuje svijet — snizila cijene usjeva do te mjere da poljoprivrednici posvuda trpe štetu.
"Apsolutno je tačno da Rusija koristi svoj izvoz hrane, posebice izvoz pšenice, kao oblik meke moći", rekla je Caitlin Welsh, direktorica Globalnog programa za sigurnost hrane i vode u Centru za strateške i međunarodne studije i koautorica nedavnog rada o sve većoj dominaciji Rusije na globalnim poljoprivrednim tržištima na račun Ukrajine, piše Politico.
Činiti kišu
Potpomognuta izuzetno povoljnim vremenskim prilikama, Rusija je u posljednje dvije godine uzgojila neviđene količine pšenice i jeftino je prodala na svjetskom tržištu.
To je preokrenulo skok cijena žitarica i spustilo ih na predratne nivoe koje su neekonomične za poljoprivrednike u zemljama poput Poljske. Oni su odgovorili blokadom granice s Ukrajinom početkom ove godine, okrivljujući svog istočnog susjeda da je vlastitu žetvu učinio nerentabilnom.
To je unatoč činjenici da je vlada u Varšavi prošle godine jednostrano zabranila uvoz žitarica iz Ukrajine. Bio je to odgovor na prekomjernu opskrbu koja je uslijedila nakon ruske invazije punog opsega u februaru 2022. i blokade glavne izvozne rute Ukrajine na svjetska tržišta preko Crnog mora.
Nakon što je Rusija odustala od inicijative pod posredovanjem UN-a za ponovno uspostavljanje sposobnosti Ukrajine da izvozi proizvode preko Crnog mora u julu prošle godine, Kijev je uspio uspostaviti vlastiti sigurni izvozni koridor — preuzimajući većinu pritiska s kopnenih izvoznih ruta preko teritorija EU.
Protesti su ugrozili poljsku krhku koalicijsku vladu, prisilivši premijera Donalda Tuska da krene u ofenzivu šarmom kako bi uvjerio druge prijestolnice EU da je potrebno ograničiti uvoz ukrajinskog žita u blok — nedavno je dobio podršku francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je također pod vatrom farmera kod kuće.
Uz svu pozornost na ukrajinski uvoz, nekoliko zemalja EU nastavilo je koristiti jeftine ruske proizvode. Španija, Italija i Francuska stalni su kupci ruskog žita.
Na poticaj Poljske, Latvije, Litve i drugih istočnih zemalja EU, Evropska komisija je spremna ponovno uvesti carine na uvoz iz Rusije, što bi zapravo udvostručilo njihovu cijenu i srušilo potražnju.
Međutim, tržišni analitičari ovaj potez vide više kao smetnju nego kao stvarno rješenje za tešku privrednu situaciju s kojom se suočavaju evropski poljoprivrednici, s obzirom na relativno nizak udio uvoza na tržištu EU.
Umjesto da se svađaju oko utjecaja ukrajinskog ili ruskog uvoza na poljoprivrednike, zemljama EU bilo bi bolje da pomognu Ukrajini u izvozu vlastitih poljoprivrednih proizvoda kako bi spriječili globalnu dominaciju Rusije, posebno u zemljama s nižim prihodima, kažu analitičari.
Kijev se slaže.
“Moramo ozbiljno shvatiti ovaj koncept da se Ukrajina treba vratiti na svoja tradicionalna tržišta u trećim zemljama kako bi istisnula Rusiju,” rekao je najviši trgovinski dužnosnik zemlje Taras Kachka. “Ovo je potpuno jasno i mi to već radimo.”
Pretjeran utjecaj
Usred političkih previranja u EU, Rusija je uglavnom uspjela skrenuti pozornost sa sebe, preusmjerivši svoj golemi izvoz pšenice u druge regije svijeta, gdje je nastojala zadržati geopolitički utjecaj.
Tokom prošle godine, Moskva je poslala stotine hiljada tona besplatnog žita u zemlje Afrike i Azije, dodvoravajući se tamošnjim autoritarnim režimima i pomažući im u suzbijanju građanskih nemira.
Putinov izaslanik za vanjske poslove Sergej Lavrov također je potpisao unosne ugovore s Brazilom, Meksikom i drugim zemljama Latinske Amerike čije su žetve desetkovane ekstremnim vremenskim uvjetima.
Za razliku od drugih velikih izvoznika žitarica, Moskva ne igra po pravilima, tako da postoje dugoročni rizici ove rastuće ovisnosti o ruskoj robi, prema Josephu Siegleu, direktoru istraživanja u Afričkom centru za strateške studije sa sjedištem u Washingtonu.
“Rusija izvozi samo dva proizvoda u Afriku: žitarice i oružje”, rekao je. “Afričke zemlje postaju ključne za Moskvu zbog njezine sve veće međunarodne izolacije.”
Ali s obzirom na nepredvidljivost Rusije, te bi zemlje trebale nastojati diverzificirati svoje izvore, dodao je.
“Rusija to želi spriječiti.”
