U laži su kratke noge - stara je poslovica koja se u stvarnom životu stalno i iznova potvrđuje kao tačna.
Na svojoj koži osjetili su to već Senad Avdić i njegov kvaziurednik Asim Metiljević. Lažima i bljuvotinama koje su objavljivali skratili su životni vijek magazina i poslali ga na vječno počivalište - u prašnjave arhivske katakombe.
No, ovaj dvojac očigledno nije ništa naučio iz vlastitih grešaka pa istu grešku prave i na ostacima "SB", koja sad životari.
U dosluhu sa propagadnim savjetnicima iz SDA, bivšim polupismenim novinarima i urednicima u pokušaju, koji su svaki medijski projekt koji su vodili strovalili, Avdić i Metiljević tako već nekoliko puta poturaju tezu da je Raport u vlasništvu Fahrudina Radončića.
Jedina poveznica Raporta i Radončića, odnosno "Avaza", jeste da su urednici Raporta radili za taj medij i svojom voljom ga napustili. Na toj nesakrivenoj činjenici, za penziju zreo dvojac, uz pomoć obavještajaca i paraobavještajaca, širi teorije zavjere o imaginarnim vlasnicima iz sjene, koji navodno upravljaju Raportom.
Zbog čega to rukovodioci SB rade, nije taško razlučiti.
Iskompleksirani konstantnim neuspjesima, njih dvojica u Raportu očigledno vide opasnost, jer je već jasno da mladi, tek nastali Raport, "gazi" SB. U suštini, Raport uspijeva ono što ovom dvojcu nikako ne polazi za rukom - istinom i tačnim informiranjem steći ugled, utjecaj i čitaoce.
Također, za razliku od njih dvojice, Raport ne ovisi o stranačkim pipama - posebno ne o SDA-ovoj ili Radončićevoj.
Raport, također, nema problema s uređivačkom politikom koja je konstantna, za razliku od SB u kojoj se čak ni Avdić i Metiljević ne mogu dogovoriti oko osnovnih stvari.
Jednostavno rečeno - Raport je sve ono što u svojim mokrim snovima želi da bude ovaj dvojac - neovisan, stabilan i utjecajan.