Punk je sada možda ipak mrtav? Umrla je njegova modna majka, Vivienne Westwood (81), doživotna subverzivka, iako zapravo već duže etablirana i slavljena od sustava. Uostalom, umrla je kao Dama, s titulom koju joj je 1992. dodijelila kraljica Elizabeta, iako joj je dizajnerica probušila usnicu zihericom, na čuvenoj punk majici s printom kraljičinog lika.
Na dodjeli viteškog reda Westwood se bila pojavila u svom sivom sakou i suknji ispod koje nije nosila ništa osim prozirnih čarapa. To se načas moglo primijetiti kada se ova zavrtila pred fotoreporterima.
“Nije mi palo na pamet da bi, budući da su fotografi bili praktički na koljenima, rezultat biti glamurozniji nego što sam očekivala… Čula sam da je ta fotografija zabavila kraljicu”, našalila se Vivienne.
Iste godine, uvrstila je i vjenčanice u kolekciju i postala počasna viša suradnica Kraljevskog koledža za umjetnost (RCA).
Usprkos svemu, Dama koja je unijela punk i političnost u svijet visoke mode do posljednjeg je daha dosljedno čeprkala "zihericom" po srcu establišmenta koji ju je prisvojio.
Punk stil
“Shvatila sam da nema subverzije bez promicanja ideja. Nije dovoljno željeti sve uništiti”, objasnila je.
Stoga punk možda još nije bio umro sa Sidom Viciousom, ni kasnije s članovima Ramonesa ili Joeom Strummerom iz Clasha, niti onda kad ga je početkom milenija službeno mrtvim proglasio njegov "tata" Malcolm McLaren, menadžer Sex Pistolsa i bivši, drugi suprug Vivienne Westwood, pa ni s njegovom vlastitom smrću deset godina kasnije. Nego tek sad, s odlaskom modne punk kraljice, iako je John Lydon (Johnny Rotten) još živ, ali neutjecajan.
Westwood je preminula u četvrtak mirno, okružena prijateljima i porodici u Claphamu, južnom Londonu, objavio je njen tim u saopćenju. Uzrok smrti nije objavljen.
"Nastavit ću s Vivienne u srcu", rekao je austrijski dizajner Andreas Kronthaler. On je Westwoodin treći suprug i kreativni partner, mlađi od nje četvrt stoljeća. "Radili smo do kraja i ostavila mi je puno toga s čime mogu nastaviti. Hvala ti, draga", napisao je.
Westwood, pionirka punk rock stila koji je osvojio London sredinom 1970-ih, bila je slavljena kako zbog svoje odjeće, tako i svojih uvjerenja i ciljeva. "Vivienne je nastavila raditi stvari koje je voljela. Radila je to do posljednjeg trenutka, dizajnirajući, radeći na svojoj umjetnosti, pišući svoju knjigu i mijenjajući svijet nabolje. Vodila je nevjerojatan život", stoji u izjavi njezinog tima.
Moderna odjeća
Novinarka Guardiana u nekrologu će zgodno sažeti:
"Njena je odjeća bila ohrabrujuće moderna - poderotine i sigurnosne igle, lateks i androginija - ali prožeta ljubavlju prema historiji. (Imala je posebnu slabost prema kiltovima i korzetima.) Njezinu su odjeću nosili svi, od Therese May do Chrissie Hynde, od princeze Eugenie do Pharrella Williamsa."
Modna pista za Westwood je često bila njezina politička platforma. Na majicama u kolekciji za proljeće 2006. pisalo je "Nisam terorist, molim vas, nemojte me uhapsiti". Modeli su na reviji u jesen 2008. nosili natpise kojima se traži pravedno suđenje za zatvorenike iz Guantánama. Iskazivala je podršku američkoj zviždači Chelsea Manning i osnivaču WikiLeaksa Julianu Assangeu, kao i političkim strankama, dobrotvornim organizacijama za zaštitu okoliša uključujući Cool Earth i Greenpeace te pokret Occupy 2011. godine.
U objavi smrti, njezin tim podijelio je s javnošću i neke od njenih stavova izrečenih uoči nje:
"Julian Assange je heroj i britanska vlada je prema njemu postupila okrutno. Kapitalizam je zločin. On je glavni uzrok ratova, klimatskih promjena i korupcije."
Doživotna aktivistica
Vivienne Westwood pružila je podršku svom drugom sinu Joeu Corréu, kojeg je dobila s McLarenom, kad je ovaj 2016. na brodu na rijeci Temzi spalio svoju zbirku punk memorabilija, procijenjenu na pet miliona funti.
“Punk je postao još jedan marketinški alat za prodaju nečega što vam ne treba. Iluzija alternativnog izbora. Konformizam u drugom ruhu”, izjavio je ovaj osnivač brenda modnog rublja Agent Provocateur, uvjeren da bi njegov čin podržao i pokojni mu otac, a isprovociran nakanom da se službeno obilježi 40. godišnjica "Punk Londona" odnosno izlaska singla "Anarchy in the U.K.", pod pokroviteljstvom gradonačelnika metropole, Britanske knjižnice i Britanskog filmskog instituta.
Doživotna aktivistica, Westwood dugo se borila da podigne svijest društva o ciljevima do kojih joj je najviše stalo. Fondacija Vivienne - neprofitna firma koju su nedavno osnovali ona, njeni sinovi i unuka - službeno će početi raditi sljedeće godine u čast njezine ostavštine.
Cilj fondacije bit će podizanje svijesti i postizanje opipljivih promjena oko četiri ključne tačke: klimatskih promjena, okončanja rata, obrane ljudskih prava i prosvjeda protiv kapitalizma.
Velika žena
A onda od modnog ikonoklasta postala modna ikona, žena koja je najsnažnije utjecala na britansku modu spajajući istinsku britansku ekscentričnost s vrhunskom tradicijom engleskog ‘bespoke‘ šivanja po mjeri. Najveći i najuspješniji engleski dizajneri, John Galliano i Alexander McQueen, ne samo da su se nadahnuli njezinim radom, katkad su ga i kopirali. Vivienne je umrla mlada jer joj nikad nije palo na pamet ostariti. Velika žena!"
Uvijek neovisna, u svojim uvjerenjima i angažmanu Vivienne Westwood nije nikad pokleknula. “Imam vlastitu firmu. Nikada mi nisu biznismeni govorili što da radim ili da bi se brinuli ako se nešto ne prodaje,” rekla je za Time 2009.
“Uvijek sam imala vlastiti pristup javnosti. Počela sam izrađivati svoju odjeću za mali dućan i ljudi su je od početka kupovali. Uvijek sam mogla prodati dovoljno, ako ne i puno, a nekako je moj posao ipak rastao jer se ljudima to svidjelo."
Biografske crtice
Vivienne Isabel Swire rođena je 8. aprila 1941. u selu Tintwistle. Otac joj je bio radnik u tvornici kobasica, a majka prodavačica povrća. Školovala se za sekretaricu i učiteljicu. Na plesu je upoznala tvorničkog radnika Dereka Westwooda i udala se za njega 1962., u haljini koju je sama dizajnirala. S njim je dobila sina Benjamina, ali su se razveli kad je dijete imalo tri godine. Nakon što je upoznala tadašnjeg studenta umjetnosti Malcolma McLarena, Westwood je 1967. rodila drugog sina, Josepha Corréa, a njezina su dva sina zajedno odrastala u južnom Londonu, gdje je predavala u osnovnoj školi. “Bila sam jako dobra učiteljica”, rekla je Westwood za Guardian 2007. “Osim što sam uvijek voljela djecu, za koju su svi drugi mislili da su gnjavaža. Mali buntovnici.”
Godine 1971. Westwood i McLaren otvorili su butik "Let It Rock" na londonskom King’s Roadu, prodajući memorabilije iz 1950-ih i kicoška odijela. On će za koju godinu postati izvorište punk estetike, "kostimirajući" bend Sex Pistols. Dućan je mijenjao imena kroz godine: od "Too Fast to Live Too Young to Die" (1972.) preko "Sex" (1974., s uvođenjem fetišističkih gumenih haljina, stezaljki za bradavice i cipela s šiljcima) do "Seditionaries" (1976.) i konačno "World‘s End" (1979.)
"Stekla sam reputaciju seksualnog manijaka, ali nisam", branila se Westwood u "Guardianu". "Volim onaj citat Jean Shrimpton: ‘Seks nikada nije bio visoko na mojoj listi prioriteta.‘”
Westwood i McLaren dizajnirali su 1981. kultnu kolekciju “Pirate” nadahnutu romantikom, utječući tako i na "new romantic" modu.
Nagrada BBC-ja
Samo nekoliko godina nakon njene prve pariške revije 1983., modni kritičari nazivali su dizajn Vivienne Westwood "britanskim odgovorom na Christiana Lacroixa u Parizu", pripisujući joj zasluge za oživljavanje britanske modne scene. Godine 1989., izdavač "Women’s Wear Daily" John Fairchild opisao je Westwood kao "Alisu u zemlji modnih čuda" i proglasio je jednom od šest najutjecajnijih dizajnerica 20. stoljeća.
Njezine lepršave gusarske košulje, podstava od tartana derriere iz 1990-ih i mini krini iz 1980-ih bili su inspirirani stilom 17. stoljeća, dok su njezine haljine i obilje korzeta nastajali prema stilovima 18. stoljeća.
Izložba u čast Vivenne Westwood otvorena je u newyorškom Metropolitan Museum of Art 2002., a njezini punk korijeni slavljeni su 2013. na reviji "Punk: Chaos to Couture" Costume Institutea. Godine 2004. Victoria i Albert Museum u Londonu predstavio je njezinu retrospektivu, a Westwood je 1990., 1991. i 2006. proglašena najboljim britanskim modnim kreatorom.
Godine 2007. dobila je nagradu BFC za izvanredna postignuća u modnom dizajnu, a 2018. nagradu Swarovski za njezin stalni aktivizam u borbi protiv klimatskih promjena.
U privatnom životu, nakon dva prethodna braka upoznala je austrijskog studenta mode Andreasa Kronthalera kasnih 1980-ih dok je predavala na bečkoj Školi primijenjene umjetnosti i vjenčali su se 1992. Udružili su se kreativno i poslovno pod etiketom Westwood, a 2016. on je postao kreativni direktor brenda i glavna modna linija preimenovana je u "Andreas Kronthaler za Vivienne Westwood".
