Misteriozna paraliza poput pandemije proširila se populacijom ptica rainbow lorikeet na području Queenslanda i Novog Južnog Walesa. Širi se toliko brzo da naučnici kažu kako nikad prije nisu ništa slično vidjeli. Od početka ove godine u australsku ambulantu organizacije RSPCA stiglo ih je 3500. Zadnjih sedmica im svakog dana dolazi oko stotinu bolesnih ptica.
Sretnije među njima mogu hodati i gutati vodu i hranu. Doduše, teturaju i u prirodi bi nastradale, no takve se pod ljudskom njegom mogu oporaviti. No, one manje sretne su u volijerama namijenjene intenzivnoj njezi i njih se ručno hrani. To su one za koje ima nade - no, gotovo polovina onih koje stignu na liječenje je u takvom stanju da veterinari ne mogu napraviti ništa drugo nego ih eutanazirati, da ne pate.
Ovo stanje, koje se naziva sindromom paralize lorikeeta (SPL), nije novost - od njega ptice pate zadnjih deset godina, ali nikada nije bilo tako strašno kao ove godine.
Veterinarka Tania Bishop kaže kako je ove godine morala eutanazirati nekoliko stotina ovih ptica. Dolaze u svakakvom stanju - neke ne mogu hodati, druge letjeti, muče se s gutanjem i disanjem… Ako se ne liječe, umiru od gladi, dehidracije ili postaju lak obrok za druge životinje.
"Niko od nas nije bio spreman vidjeti toliko smrti i patnje kao ove godine. Ovo je strašno", rekla je Bishop za Guardian.
Iako su ove ptice jedne od najčešćih u Australiji, sindrom paralize pogađa samo mali dio populacije. Zato je tim od 20 naučnika u Sydneyu odlučio je otkriti što se događa. Nije to više stvar samo ovih ptica - neki od velikih šišmiša počeli su pokazivati slične simptome, pa je jasno da se što prije mora otkriti uzrok.
Zbog toga su se bacili na posao: analizirali su organe mrtvih ptica, proveli toksikološke testove, a izvedena je i DNK analiza ptičjeg izmeta. Provjeravaju se uzorci biljaka u blizini mjesta gdje su pronađene ptice. Za sada nema dokaza da hemikalije (poput pesticida) dovode do ovog sindroma.
Nagađa se kako je moguće da do ovog stanja dolazi zbog nekih bakterija i gljivica koje rastu u biljkama kojima se ptice hrane. No, ako je to tačno, neće biti nimalo lako ustanoviti o čemu je tačno riječ, jer one jedu sve i svašta - od nektara biljaka, polena pa do voća. Koliko im je sve milo pokazuju rezultati analize crijeva ovih ptica, koji su otkrili oko 150 različitih vrsta biljaka.
"To je pravi misterij. No, kad jednom utvrdimo što je uzrok, nameće se iduće pitanje: kako ćemo se pobrinuti da to ne jedu?", upitao se Tim Portas, jedan od stručnjaka koji liječi ove ptice u klinici.
