Niz razornih šok-valova - od pandemije covida do rata u Ukrajini, energetske krize i inflacije - gurnuo je zdravstvene radnike do krajnjih granica izdržljivosti. Stotine hiljada ljekara i medicinskih sestara štrajkuju, a drugi rade na pola radnog vremena da bi se lakše nosili sa stresom.
Oni koji to više ne mogu podnijeti potpuno napuštaju javni zdravstveni sistem. Neki odlaze u prijevremenu penziju dok se drugi odlučuju za potpunu promjenu karijere.
Ali najveći dio bježi iz javne službe u privatni sektor - trend je to koji najviše brine čelnike zdravstvene politike u Evropi.
'Velik odljev u privatni sektor donosi nejednakost', upozorila je prošlog mjeseca Sandra Gallina, glavna zdravstvena dužnosnica Evropske komisije, piše Politico.
Posebno je to zabrinjavajuće u Austriji, u kojoj strelovito raste privatni izvanbolnički sektor, upozorio je Clemens Martin Auer, predsjednik Evropskog zdravstvenog foruma. Slabosti u sistemima javnog zdravstva dovode do društvenih nejednakosti, a one sve više potkopavaju održivost javnog zdravstva.
'Kad zakažu javni zdravstveni sistemi, privatni sektor će popuniti prazninu — naravno, jer to je biznis. Ali ako, kao ja, cijenite sisteme solidarnosti, trebali biste se zabrinuti da bi privatni sektor mogao preuzeti cjelokupne zdravstvene sisteme. Jer privatni zdravstveni sistemi nisu rješenje, oni stvaraju nove probleme', rekao je Auer.
Dobar primjer onoga što znači privatizirano zdravstvo je sistem SAD. 'Nedavno sam bila u Americi i vidjela sam sistem koji ne želim', istaknula je Gallina.
Kriza zdravstvene radne snage u Evropi nije nova. No trenutni šokovi uslijedili su nakon godina stezanja kaiša u zdravstvu te premalog ulaganja u ljekare i medicinske sestre.
Nedostatak osoblja je iz godine u godinu sve veći. Neka područja Evrope oduvijek su se borila sa zapošljavanjem medicinara, posebno ruralni dijelovi, koji sada postaju medicinske pustinje. Druga područja, posebno istočna i južna Evropa, gube ljekare jer oni odlaze u druge zemlje EU privučeni većim plaćama.
Evropi trenutno nedostaje čak 1,8 miliona zdravstvenih radnika. Osim toga, evropske zemlje koje se oslanjaju na kombinaciju javnih zdravstvenih sistema i shema socijalnog osiguranja za finansiranje zdravstvene skrbi suočene su s ozbiljno ograničenim proračunima.
'Zdravstveni sistemi su u krizi jer su naša društva u krizi', rekla je Ilona Kickbusch, osnivačica Globalnog zdravstvenog centra pri Graduate Institute u Ženevi. 'Postajemo kanta za smeće za društvene probleme koji se ne rješavaju.'
Nije nikakvo iznenađenje to da je u nedavnom istraživanju 70 posto zdravstvenih radnika u Evropi prijavilo simptome izgaranja na poslu.
Evropske zemlje trebaju se 'pozabaviti dubokim društvenim problemima', rekla je Kickbusch. To uključuje pomaganje ljudima da izađu iz siromaštva, podršku najugroženijima te rješavanje pretilosti i lošeg zdravlja politikama reguliranja industrije hrane, alkohola i duhana, rekla je.
'Ako se naša zdravstvena politika ne usmjeri na promicanje zdravlja, na prevenciju, na pokušaje rješavanja problema na drugačiji način, europski sustavi javnog zdravstva riskiraju slom', uvjerena je.
Zdravstveni sistemi moraju se hitno pozabaviti zadržavanjem osoblja tako što će javni sektor učiniti privlačnijim, isplativijim i ugodnijim. Prvi korak je rješavanje nekih temeljnih ljudskih potreba, rekao je Michael West, iz londonskog trusta mozgova za zdravstvenu politiku The King's Fund.
'Osoblje treba imati autonomiju i kontrolu umjesto da rade u kulturama straha i okrivljavanja', rekao je. Moraju se osjećati cijenjenim i poštovanim od svojih kolega i menadžera, a istovremeno moraju imaju veću kontrolu nad ravnotežom između posla i privatnog života, smatra West.
Kako bi to postigli, zdravstveni sistemi moraju stvoriti kulture koje odražavaju temeljnu vrijednost zdravstvenih radnika, a to je vrijednost suosjećanja, rekao je. 'Suosjećanje je najmoćnija pojedinačna intervencija koju imamo u zdravstvenoj skrbi.'
U međuvremenu malo privatizacije tu i tamo nije loše, izjavila je Gallina, posebno u pružanju usluga koje podržavaju sistem javnog zdravstva. Ali to je delikatna ravnoteža. Pretjerajte - i sistem javnog zdravstva će se urušiti.
Brazil je dobar primjer za to, istaknula je Kickbusch. Ta južnoamerička zemlja imala je 'fantastičan sistem javnog zdravstva', rekla je, s jakim službama za porodičnu njegu i centraliziranim sistemom ljekara opće prakse. No kad su se javne investicije počele urušavati, srednja klasa odlučila se za privatni sektor. 'Rezultat je bio taj da se njihov izvrsni sistem sustav raspao', rekla je Kickbusch.
