Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović danas je u emisiji "Argumenti" na TV Crne Gore govorio o velikosrpskom nacionalizmu, ulozi SPC u tim projektima i prijetnji koju taj nacionalizam predstavlja po Crnu Goru.
Na pitanje ko je zaslužan za tenzije na Cetinju, Đukanović je kazao da je greška kada se taj problem definiše kao crkveni.
“Ovo vidim kao državno-politički problem, kao jednu seriju epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. To je projekat koji datira iz polovine 18. vijeka i imao je razne faze u tom periodu, a posljednjih par godina prisustvujemo obnovi ofanzive. Pretpostavljam da je neko u štabu velikosrpskog nacionalizma procijenio da je sada dobro vrijeme za novi pokušaj”, rekao je predsjednik Crne Gore.
Ideja velikosrpskog nacionalizma, ocjenjuje Đukanović, nije sahranjena i danas se, kako ističe, nasrće na Crnu Goru sa istom strašću.
"Zašto se sada u frontu velikosrpskog nacionalizma posebno eksponira Srpska pravoslavna crkva (SPC), to je zanimljivo pitanje. U nekim krugovima na zapadu se sukob između države i crkve uvijek percipira kao ugrožavanje vjerskih prava i sloboda, što ovdje nije slučaj. SPC je jedini preostali prekogranični instrument velikosrpskog nacionalizma”, naveo je Đukanović.
Ističe da je SPC pristala na tu ulogu u ime velikosprskog nacionalizma, te da je to definicija problema.
“Da li se taj velikosrpski nacionalizma ispoljio u dešavanjima na Cetinju, rekao bih ne posebno. Naše podjele su istorijski ukorijenjene i one se i danas pokazuju na istim pitanjima, pa i manje-više u istom intenzitetu. Ono čemu danas svjedočimo jeste veći intenzitet pritiska na Crnu Goru”, dodaje Đukanović.
Zaključuje da je velikosrpski nacionalizam na ovom pitanju pokušao “da li može proći s repertoarom pritisaka i nasilja na Crnu Goru”.
“Ne bi prošao da je pritisak bio samo Srbije ili SPC, problem je što su se Srbija i SPC poslužili Vladom Crne Gore. Vlada Crne Gore je glavni akter koji je, stavljajući na raspolaganje svoj kompletan repertoar - od helikoptera do hemijskih sredstava i žive sile, protiv Prijestonice i njenih građana, i koji se stavio na uslugu ostvarivanju ciljeva velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori”, rekao je Đukanović za TVCG.
Odluka o manastiru - "apsolutno bezakonje"
Komentarišući odluku Vlade da se Cetinjski manastir u list nepokretnosti upiše na državu, a ne na Prijestonicu, Đukanović navodi:
“Riječ je o pokušaju oduzimanja vrijedne crkvene imovine iz nadežnosti Crne Gore kao države i pokušaju da se na taj način ugrozi i obezliči crnogorski nacionalni i kulturni identitet. Znamo da je upis u katastar nečije imovine isprava i da se to može osporavati pred sudom. Vlada sebi daje za pravo da mijenja upis u katasta bez odluke suda, riječ je o apsolutnom bezakonju, koji one koji su to učinili vodi na optuženičku klupu.”
Ističe da se Cetinjski manastir pokušava oduzeti od onoga kojem on, kako navodi, neupitno pripada - Prijestonici.
“Vlada to pokušava osporiti, u strahu da će Skupština Prijestonice donijeti odluku da se manastir stavi na korišćenje svim pravoslavnim vjernicima”, kazao je Đukanović.
Veljoviću nije bilo mjesto kod kordona
Ne mislim da je mom savjetniku za bezbjednost, Veselinu Veljoviću, bilo mjesto u ulozi nekoga ko pokušava da probije kordon na protestima protiv ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastiru, saopštio je Đukanović. Kazao je da nije vidio sukobljavanje, te da je Veljović pokušao da u manastiru spusti tenzije.
“Razumijem čovjeka sa patriotskim nabojem koji razgovara sa svojim dojučerašnjim službenicima. Ja tamo ne vidim sukobljavanje, i to ne potvrđuju ljudi koji stoje u kordonu. Prema iskazu Veljovića, on je pokušao da ih ubijedi da mu otvore prolaz i da pokuša da u komunikaciji sa ljudima u manastiru spusti tezije. Svakako on nije mogao ništa dramatično tamo uraditi, s obzirom na to da su nam kasnije slike pokazale ko je sve tamo bio prekriven u Cetinjskom manastiru”
Uporedivši slučaj Veljovića sa slučajem Milana Kneževića iz 2015. godine, Đukanović je rekao:
“Kod Kneževića smo vidjeli napad na službeno lice, i to se razlikuje od slučaja Veljovića.”
Era 90ih
Na pitanje o saradnji sa Slobodanom Miloševićem, Đukanović kaže da je to manipulacija onih koji pokušavaju da, kako navodi, ospore političko djelo DPS-a.
“Po pitanju saradnje sa Miloševićem, to nije bila nikakva posebna blizina. Mi smo bili savremenici, naša bliskost je tu tome što je on bio predsjednik Srbije, pa Jugoslavije, ja predsjednik Vlade Crne Gore”, kazao je Đukanović i dodao: “Nema političke ljubavi, svako radi svoj posao”.
Naveo je i da Jugoslovenskom narodnom armijom nijesu upravljali tadašnjim premijerima.
“Bila je striktno podijeljena nadležnost, u Savjetu odbrane je uvijek sjedio predsjednik države, ja sam se bavio pitanjem obezbjeđivanja uslova za preživljavaje stanovništva u vremenu raspada Jugoslavije i paralize ekonomije”, odgovorio je predsjednik.
U osvrtu na dešavanja 90-ih godina, Đukanović je istakao da su tada vjerovali da se referendum ne bi mogao obaviti bez prolivanja krvi.
“Siguran sam da smo tada krenuli u obnovu nezavisnosti, da bi Crna Gora plivala u krvi. Naše uvjerenje je bilo da se i sa pitanjem crkve mora pažljivo državno-politički menadžirati", naveo je on.
CPC
Cnogorska crkva je, dodaje Đukanović, izgubila legitimitet pod vrlo specifičnim okolostima.
“Izgubila ga je odlukom jednog neligitimnog, u tom trenutku, Svetog sinoda CPC, na sjednici gdje je od sedam članova bilo prisutno dva, a sa političkim obrazloženjem u kojem stoji da se na Podgoričkoj skupštini, koju smatramo nelegitimnom, Crna Gora prisajedinila Srbiji, onda je, valjda logično, da se i CPC prisjedini Pravoslavnoj crkvi Srbije”, rekao je predsjednik Crne Gore.
Sada se, dodaje on, postavlja pitanje zašto bi se neko protivio da se u obnovljenoj državi obnovi istorijski neuptna autokefalnu Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).
“Tim pitanjem moramo pametno upravljati, kao i pitanjem države. Ništa nam ne znači ako mi proglasimo crkvu autokefalnom, ako ne izgradimo dobre odnose sa pravoslavnim autoritetima u svijetu, koji će nam pomoći da dobijemo kanonosnko priznanje.”
Dodaje da je uvijek veća mogućnost za promjene kada imate Vladu, ali ističe da se mora pažljivo upravljati procesom koji ima unutrašnju i međunarodnu dinamiku.
“Godinama sam sa najvišim autoritetom u MCP - mitropolitom Amfilohijem razgovarao na tu temu i ubjeđivao ga da našom odlukom i saglasnošu obnovimo našu Crnogorsku crkvu. Nijesmo došli do tog rješenja, postojali su nepremostivi problemi na drugoj strani. Danas očigledno moramo nastaviti da se bavimo tim pitanjem, a ovaj predlog koji je najracionalniji nje bio prihvaćen”, kazao je Đukanović.
Sada se, dodaje on, postavlja pitanje zašto bi se neko protivio da se u obnovljenoj državi obnovi istorijski neupitna autokefalnu Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).
“Tim pitanjem moramo pametno upravljati, kao i pitanjem države. Ništa nam ne znači ako mi proglasimo crkvu autokefalnom, ako ne izgradimo dobre odnose sa pravoslavnim autoritetima u svijetu, koji će nam pomoći da dobijemo kanonsko priznanje.”
Dodaje da je uvijek veća mogućnost za promjene kada imate Vladu, ali ističe da se mora pažljivo upravljati procesom koji ima unutrašnju i međunarodnu dinamiku.
“Godinama sam sa najvišim autoritetom SPC u Crnoj Gori - mitropolitom Amfilohijem razgovarao na tu temu i godinama ga ubjeđivao da našom odlukom i saglasnošu obnovimo Crnogorsku pravoslavnu crkvu, oko koje nije istorijski upitno da je postojala. Nijesmo došli do tog rješenja, postojali su nepremostivi problemi na drugoj strani. Danas očigledno moramo nastaviti da se bavimo tim pitanjem, a ovaj predlog koji je najracionalniji nje bio prihvaćen”, kazao je Đukanović.
