Fizička udaljenost među ljudima može spasiti život, no za 20.000 izbjeglica u grčkom kampu Moria to je jednostavno nemoguće
Taj kamp kada je na oformljen prije četiri godine prvobitno je predviđen za 3.000 ljudi. No od tada nekontrolirano raste. Ljudi žive stisnuti i u najvećoj bijedi. Najviše je Afganistanaca, ali su tu i Sirijci i ljudi iz zemalja južno od Sahare. Stotine ljudi dijele jedan zahod, a na hiljadu njih postoji po jedan priključak za vodu. Teško da se može govoriti o čestom pranju ruku.
Zbog takvih nehigijenskih uvjeta nizozemski ljekari su predložili da se kamp evakuira, tvrdeći da bi se samo tako mogla izbjeći katastrofa. Toj inicijativi #SOSMoria priključilo se stotine ljekara iz cijele Evrope.
Inicijativu su pokrenuli oktori Steven van der Vijver i Sanne van der Kooij koji su donedavno liječili ljude u Moriji. Vijver koji inače radi kao ljekar u Amsterdamu navikao je na teške okolnosti. On je između ostalog radio za Ljekare bez granica u Kongu. Ipak, uvjete u Grčkoj smatra ekstremnim. Izbijanje zaraze koronavirusom u kampu bi, po njemu, bilo stravično:
“Čak 22.000 ljudi živi na nekoliko kvadratnih kilometara, svi bi se zarazili. Mnogi su već bolesni i oslabljen im je imunološki sistem. Umrijet će doslovno na hiljade ljudi“, rekao je.
Nema mjera koje bi zaista zaštitile stanovnike Morije. Grčke vlasti izolirale su izbjeglički kamp da bi spriječile širenje virusa te oni koji su tamo smješteni ne mogu više izlaziti vani.
U samom kampu do sada nema registriranih slučajeva zaraze, ali među Grcima koji žive na otoku ima oboljelih. Vijver je rekao da su mnogi pacijenti u kampu zabrinuti. Isto tako rekao je da ako izbjeglice doznaju kakva im opasnost prijeti, da bi mogle pobjeći iz kampa i raširiti se po cijelom otoku. A to bi povećalo rizik za domaće otočno stanovništvo.
Erik Marquardt, zastupnik Zelenih u Evropskom parlamentu, koji godinama prati situaciju u Moriji, rekao je da pandemija ništa nije promijenila. Loše humanitarno stanje se ne popravlja da druge izbjeglice ne bi krenule istim putem iz Turske. Prema njegovom mišljenju, ljudi koji primjenjuju taktiku zastrašivanja lošim stanjem u kampovima moraju shvatiti da će time zaista omogućiti umiranje brojnih ljudi, ako tako nastave. Rekao je kako nema političke volje da se situacija riješi, no sada je vrijeme da se djeluje.
“Može se spriječiti da se ovdje u najkraćem roku zaraze desetine hiljada ljudi", rekao je Marquardt.
Predložio da se upotrijebe kruzeri koji su zbog pandemije usidreni. Njima bi se oboljeli mogli transportirati ili staviti u karantin. On je već uspostavio kontakt s firmama koje su vlasnici brodova. Smatra da bi od njegove ideje mogla profitirati i turistička branša, koja će u turističkim destinacijama kao što je Grčka ovog ljeta biti suočena s problemima.
“Ljude bismo mogli smjestiti u iznajmljene hotele", rekao je i dodao da “samo u Njemačkoj postoji 25.000 mjesta koja bi se mogla iskoristiti za brzi prijem izbjeglica ili beskućnika”.
I inače, mnogi vide Moriju kao simbol propale evropske politike azila. Kamp je u podnožju brežuljka. Daščare i šatori sežu sve do okolnih maslinika. Sličnih kampova ima širom svijeta. U Mianmaru, u sirijskoj pokrajini Idlibu ili u Pojasu Gaze, gdje ljudi žive u teškom siromaštvu. Vijver ipak vidi bitnu razliku u odnosu na kamp Moria: "Ovo je evropska zemlja. Mi smo stvorili ovu situaciju."
Situacija u Moriji je bila dramatična davno prije širenja zaraze Evropom, rekla je Kooij, koja je zajedno s kolegom Vijverom pokrenula inicijativu #SOSMoria. Ona, kao i nekoliko njenih kolega u kampu, najčešće nemaju opremu i sredstva za normalan rad s pacijentima. A često se mogu posvetiti samo kritičnim slučajevima. Rekla je da su vidjeli mnogo opekotina od vatre koju izbjeglice lože po kampovima. Ili ubodne rane od obračuna noževima.
No u Moriji je i mnogo slučajeva psihičkih oboljenja:
“Ima djece koja su traumatizirana pa su prestala govoriti, žena koje se ne mogu brinuti o vlastitoj djeci, mladića koji su pokušali samoubistvo", objasnila je Kooij.
I članice Evropske unije su obećale da će izbjeglice koji imaju pravo na azil rasporediti po zemljama članicama Unije: “Oni nisu održali riječ“, rekla je ova doktorica iz Nizozemske.
