Sjedi li Njemačka na "buretu baruta" u vremenima pandemije? I da li su odgovornima u zemlji stvari „izmakle iz ruku"? Ako je samo polovina citata tačna, koji po tvrdnjama lista "Bild" dolaze sa jedne interne video-konferencije sa predstavnicima pokrajina, onda je Angela Merkel definitivno izgubila strpljenje.
"Moramo biti još strožiji, inače ćemo se vratiti tamo gdje smo bili prije 14 dana", rekla je Merkel.
Koliko je kancelarka izgubila strpljenje, pokazuje njena reakcija na još uvijek veliku želju za putovanjima među stanovnicima Njemačke, piše Jens Thurau za DW.
"Za Božić je 50.000 odletjelo na Kanare i Maledive," navodno je rekla tokom konferencije.
Uz to je primjetila: „Sto puta sam pitala zašto se takva putovanja ne mogu jednostavno zabraniti? Da bi onda dobila odgovor, kao da je skovan za bivše građane DDR-a: da je Njemačka slobodna zemlja".
Ako su na konferenciji zaista izgovorene te riječi i ako je kancelarka od pokrajinskih premijera zaista dobijala takve odgovore, s pravom je povrijeđena. Negatori korone, od kojih su neki desničarski ekstremisti, vole se pozivati na DDR-biografiju Angele Merkel, kada osuđuju pandemijom izazvana ograničenja građanskih prava, koja smatraju nerazumnim.
Legendarni „jaki živci" Angele Merkel
Da li Njemačkoj izmiču stvari iz ruku? Ono što je sigurno je da broj infekcija ponovo lagano opada, ali očigledno nedovoljno brzo kako bi se zaustavilo širenje opasno mutiranog virusa u Njemačkoj. Takođe je sigurno da je dosta vremena izgubljeno u napornom čekanju da EU odobri vakcinu, koja se sada isporučuje sa zakašnjenjem.
Uznemirujući je znak kada kancelarka, čiji su snažni živci u brojnim pregovorima o raznim temama postali legendarni, izgubi prisebnost. U januaru 2021. Merkel je postala ono što Amerikanci nazivaju "lame duck". Ove jeseni ona odlazi sa funkcije kancelarke. Svi to znaju i to je jedan od razloga zašto njena riječ očigledno više nema onu težinu kao prije. Pogotovo što su pokrajine u osnovi odgovorne za provedbu svih rezolucija. Međutim, mnogi pokrajinski premijeri, s kojima Merkel mora pregovarati, žele biti ponovo izabrani, znaju da su ljudi umorni od pandemije i čeznu za ublažavanjem strogih mjera.
Na kraju svog kancelarskog mandata, međutim, Merkel ne želi biti upamćena kao kancelarka, kojoj zbog pandemije nije uspjelo savladati posljednje metre na funkciji šefice vlade. I to nakon što je prevladala finansijsku krizu a potom i teške sporove oko prihvata brojnih izbjeglica u jesen 2015. i u godinama koje su uslijedile. A tu se mora spomenuti i Donald Trump, čije je predsjedavanje za njemačku kancelarku predstavljalo sve samo ne zadovoljstvo, zapravo suprotnost tome.
„Kukanje na visokom nivou"
Merkel zastupa mišljenje koje sigurno nije sasvim pogrešno: da ljudi u Njemačkoj „kukaju na visokom nivou". Čak i trenutne mjere lockdowna, koje pokazuju prve efekte, nisu ni približno stroge kao na primjer ograničenja u Italiji, Španiji ili Francuskoj. Drugim riječima: zatvoreni restorani, otkazani letovi i nekoliko sedmica bez svježe frizure je nešto što kancelarka smatra podnošljivim. Pod tim ona ne podrazumijeva sudbinu vlasnika restorana, kulturnih djelatnika i umjetnika koji se, poput hiljada drugih privatnika i samozaposlenih, plaše za svoju egzistenciju i ekonomsko preživljavanje.
Pandemija u Njemačkoj je utrka s vremenom. Tromi početak vakcinacije izaziva ljutnju. Više ograničenja od onih koja trenutno postoje - teško je provesti. Bezbrojni zbunjujući sastanci pokrajinskih premijera i kancelarke svima su razvukli živce. Jedina nada koja ostaje je da se horor scenariji o mutacijama virusa neće u potpunosti obistiniti. Trenutno je Njemačka poprilično nemoćna. A proljeće i s njim polagano vraćanje u normalan život, čini se kao da je jako daleko.
