Kina je započela s ambicioznim programom za upravljanje vremenom, koji obuhvata površinu od 5,5 miliona kvadratnih kilometara, što je područje veće od cijele Indije. Riječ je o eksperimentalnom programu, koji se Peking nada dovršiti do 2025. godine, koji se bavi upravljanjem vremenom na temelju novih tehnologija i istraživanja kineskih naučnika.
Idućih pet godina povećavat će se područje obuhvaćeno programom umjetne kiše i snijega, kako bi doseglo predviđenu površinu, a istovremeno će oko 580.000 kilometara kvadratnih imati umjetnu zaštitu od grada, odnosno na toj će se površini primjenjivati tehnologija za blokiranje grada.
Kineski naučnici nadaju se da će program rezultirati tehnologijom koja će imati široku primjenu, od pomaganja u slučaju vremenskih nepogoda, do poboljšavanja poljoprivredne proizvodnje te hitnih reakcija u slučaju požara i pomoći u slučaju neuobičajeno visokih temperatura ili suša. Kina svoju tehnologiju za upravljanje vremenom već koristi. Peking je već poznat po tome da je u trenucima važnih sastanaka nebo uvijek bez oblačka, a primijenila je tehnologiju za zasijavanje oblaka (razbijanje oblaka) prije Olimpijskih igara 2008. godine, kako bi smanjila smog i izbjegla kišu za važnih takmičenja.
Zasijavanje oblaka kao koncept postoji desetljećima, piše CNN. Jedna američka studija, koju je financirala američka Nacionalna fondacija za nauku, objavljena početkom ove godine, došla je do zaključka da zasijavanje oblaka može potaknuti snijeg na velikoj površini kad su atmosferski uvjeti povoljni.
Kina je, pak, unatoč nepotvrđenosti teorija, značajno finansirala rad na novoj tehnologiji, polažući u nju mnogo nade. U pet godina, između 2012. i 2017., uložila je više od 1,34 milijarde dolara u programe za upravljanje vremenom. Državna agencija Xinhua prošle je godine objavila kako su programi za modifikaciju vremena pomogli da se količina grada smanji 70 posto u zapadnoj provinciji Xinjiang, u kojoj je poljoprivreda jedna od ključnih grana.
Kinesko igranje s vremenom stvorilo je probleme u susjednoj Indiji, čija poljoprivreda ovisi o sezoni monsuna, koja je ionako u problemima i postala je nepredvidiva zbog klimatskih promjena. To pitanje čak se prelijeva na čisti politički teren, jer mnogi smatraju da bi ta tehnologija u slučaju nekog budućeg sukoba dvaju susjednih titana mogla dati prednost Kini. Te dvije zemlje nedavno su ušle u sukob na svojoj granici. I za mnoge druge taj je program, a pogotovo nedostatak međunarodnog, zajedničkog upravljanja njime, vrlo problematičan.
Naime, iako ga Kina koristi u domaće svrhe, on ima upliva i na susjedne zemlje, a potencijalno i šire. S Nacionalnog tajvanskog univerziteta već se čulo kako zbog njega dolazi do "krađe kiše" među susjednim regijama. Tu je ključan problem nepostojanje sistema "provjera i kočnica".
„Naučni dokazi i politička opravdanja za umjetno mijenjanje vremena nisu podložni raspravi u Kini. Vodstvo Kine slaže se s korištenjem tehnologije za modifikaciju vremena, a alternativni stavovi uopće se ne čuju“, piše u izvještaju tajvanskog univerziteta. Neki stručnjaci već su izrazili bojazan od preambiciozne Kine, koja pati od posljedica klimatskih promjena, a koja bi se odlučila poigrati još većim projektima geoinženjeringa i primijeniti radikalne metode za smanjenje temperature s nepoznatim posljedicama. Kina se još nije upustila u projekte takve vrste, ali zbog njezinih megabrana i ovakvih projekata nije sigurno da vrlo skoro neće.
