Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) može značajno utjecati na pojedince koji su doživjeli traumatske događaje, često dovodeći do uznemirujućih simptoma poput povratnih sjećanja i noćnih mora. Dok anegdotski dokazi upućuju na to da društvo pasa službenika može biti korisno za osobe s PTSP-om, nedavna naučna istraživanja istražila su mogu li psi ići dalje od pomoći i zapravo predvidjeti pojavu simptoma.
Multidisciplinarni istraživački tim istraživao je potencijal treniranja pasa za otkrivanje promjena u mirisnim spojevima koje ispuštaju pojedinci koji su pod stresom, a koji mogu prethoditi simptomima PTSP-a. Ovi mirisni spojevi, poznati kao hlapljivi organski spojevi (VOC), razlikuju se ovisno o čimbenicima kao što su dob, genetika i razina stresa. Psi, sa svojim oštrim njuhom, mogu biti sposobni otkriti te promjene.
U eksperimentu koji je uključivao 26 sudionika, uključujući pojedince koji su doživjeli traumu i zadovoljili kriterije za dijagnozu PTSP-a, istraživači su prikupili uzorke daha dok su sudionici bili u mirnom stanju i stanju prisjećanja traume. Ti su uzorci zatim prezentirani petorici pasa radi otkrivanja.
Od 25 testiranih pasa, samo dva psa - Ivy, crveni zlatni retriver, i Callie, mješanka njemačkog ovčara i belgijskog ovčara - pokazala su iznimne sposobnosti u otkrivanju HOS-eva povezanih sa stresom. Tokom nekoliko mjeseci obuke, oba su psa postigla visoku stopu točnosti u razlikovanju uzoraka stresa i uzoraka koji nisu stres, pri čemu je Ivy dosegla 74% tačnosti, a Callie 81%, piše IFLScience.
Voditeljica studije, Laura Kiiroja, primijetila je da, iako su oba psa bila izuzetno dobra, činilo se da su se usredotočili na različite hormonske znakove povezane sa stresom. Ivy je možda bila usklađena s nivoima adrenalina, dok je Callie više reagirala na nivoe kortizola. Ova razlika naglašava važnost razumijevanja hormonalnih puteva u dresuri službenih pasa za otkrivanje ranih simptoma PTSP-a.
Uz ove obećavajuće rezultate, istraživački tim planira provesti daljnja istraživanja kako bi identificirao specifične uključene hormone i testirao protokol s većim veličinama uzoraka. U konačnici, integracija ovih protokola u obuku službenih pasa za PTSP mogla bi poboljšati njihovu sposobnost pružanja podrške osobama koje imaju simptome PTSP-a.
Iako je još u ranoj fazi, ovo istraživanje nudi nadu za iskorištavanje izvanrednih mirisnih sposobnosti pasa za poboljšanje upravljanja PTSP-om i podršku pojedincima na njihovom putu oporavka.
