Nauka

Mars bi u budućnosti ponovo mogao imati ono za čime naučnici dugo tragaju

Mars

Planetarni naulnici u novom istrživanju kažu da, pod pravim uvjetima, voda na Marsu može ponovno poteći i u budućnosti, a s time rastu i šanse za pronalazak nekog oblika života na Crvenoj planeti Mars.

Kanali na Marsu koji nalikuju na klance na Zemlji, oduvijek su intrigirali naučnike. Slični su i klisurama koje se nalaze na Antarktici, a koje su formirane topljenjem ledenjaka. Međutim, uzdignuta mjesta tih marsovskih klisura ne odgovaraju očekivanjima znanstvenika o nedavnoj prisutnosti tekuće vode.

Objavljena studija

Kako bi objasnili nastanak tih klisura, naučnici su predložili sublimaciju leda ugljendioksida kao alternativnu hipotezu.

No, studija objavljena u časopisu Science koju je proveo tim američkih naučnika, sugerira da bi tekuća voda doista mogla biti odgovorna za njihovo formiranje, pod pravim uvjetima. Iznenađujuće, to se moglo dogoditi relativno nedavno u geološkim vremenskim okvirima, vjerovatno prije oko 630.000 godina.

Ključan faktor koji se navodi u studiji jest nagib Marsove ose. Prema simulacijama temperature i cirkulacije, kada nagib planeta dosegne 35 stepeni, gustoća atmosfere uzrokuje da površinska temperatura nakratko poraste iznad tačke smrzavanja. Taj blagi porast temperature bio bi dovoljan da otopi dio preostalog snijega i leda na Marsu.

Rano u historiji Marsa postojali su snažni dokazi o tekućoj vodi na njegovoj površini, uključujući mreže dolina i jezera. Međutim, prije otprilike 3 milijarde godina, sva ta tekuća voda je izgubljena, a Crvena planeta se pretvorila u super sušnu polarnu pustinju.

Izračuni naučnog tima daju daljnji uvid u to kako se te klisure formiraju, obim erozije koju uzrokuju i njihov maksimalni doseg. Prilagođavanjem svog modela podacima iz Marsove regije Terra Sirenum, tim je identificirao razdoblja kada su se klisure brzo širile u tom području.

Dvostruki scenarij

Studija sugerira dvostruki scenarij formiranja za te klisure. U prvom, kanali stvoreni topljenjem leda naknadno su erodirani isparavanjem CO2 leda. Lokacije s ovim klisurama vjerojatno još uvijek kriju rezerve leda ispod površine, koje su vjerojatno bile značajnije u prošlosti.

U poređenju s erozijom povezanom s CO2, u drugom scenariju erozija tekućom vodom bolje odgovara obilježjima uočenim na krajoliku Marsa. Za razliku od CO2 erozije, kojoj nedostaje usporedivi Zemljin pandan za proučavanje i ne proizvodi slične učinke na stijene, erozija tekućom vodom usklađena je s krajolikom Marsa. Ova vrsta aktivnosti opažena je pomoću satelitskih slika visoke rezolucije modernog Marsa.

Naša studija pokazuje da se globalna distribucija klisura bolje objašnjava tekućom vodom u posljednjih milion godina. Voda objašnjava visinsku distribuciju vododerina na načine na koje CO2 ne može. To znači da je Mars uspio stvoriti tekuću vodu u dovoljnoj količini da erodira kanale u posljednjih milion godina, što je vrlo nedavno u geološkoj historiji Marsa, objašnjava planetarni naučnik Jay Dickson, s Kalifornijskog instituta za tehnologiju.

Razvoj organizama

Nagib Marsove ose mijenja se tokom vremena, iako se ti pomaci događaju tokom stotina hiljada godina. Te su varijacije ranije bile povezivane s ledenim dobima na Crvenom planetu.

Postojanje tekuće vode na Marsu u relativno nedavnoj prošlosti moglo je olakšati razvoj organizama, dodajući intrigantnu perspektivu o potencijalu za život na Marsu.

Na kraju će se Mars vratiti na nagib od 35 stepeni, dopuštajući da lokalizirane mrlje tekuće vode ponovno poteku. Slično suhim dolinama na Antarktiku, život na Marsu može postojati u nekoj vrsti zastoja kada tekuća voda nije dostupna. Vjerovatno je da su usporedivi uvjeti s Antarktikom prisutni i na Marsu.

Može li postojati most, ako želite, između ranog toplog i vlažnog Marsa i Marsa koji danas vidimo u obliku tekuće vode? Svi uvijek traže okruženja koja bi mogla biti pogodna ne samo za stvaranje života, već i za njegovo očuvanje i nastavak, kaže Jim Head, naučnik sa Univerziteta Brown.

Head sugerira da bi svi mikroorganizmi koji su možda evoluirali na ranom Marsu vjerovatno tražili okruženja u kojima bi mogli napredovati u ledu, kao i u tekućoj vodi.