Možda se samo želimo povezati s ljudima, ali tada, nažalost, postavljamo neugodna pitanja. Još gore, pokušavamo biti ljubazni i od pomoći, ali smo pritom nekoga povrijedili. Postoje neka popularna pitanja koja ne moramo pitati jer mogu uzrokovati više štete nego koristi.
Ovo je mala škola bontona koja su to uobičajena pitanja koja zapravo mogu povrijediti osjećaje drugih ljudi, piše Bright Side.
'Zašto si još uvijek…?'
Pitati nekoga zašto je još uvijek samac može se činiti kao kompliment, pogotovo nakon što ste rekli da je lijep/a ili zgodan/na, ali on ili ona se svejedno može osjećati užasno. Pitanje pokreće neke negativne konotacije o samcima i može ih natjerati da se počnu pitati što nije u redu s njima. Zapravo, bilo koja "Zašto si još uvijek…?" pitanja mogu zvučati kao da tražite da objasne zašto su zapeli u istoj fazi svog života.
'Zašto izgledaš tako umorno?'
Možda ste samo zabrinuti za njihovu dobrobit, ali to može djelovati kao da im govorite da izgledaju loše. Osim ako niste posebno bliski s njima, bolje je izbjegavati postavljanje ovog pitanja jer bi mogli djelovati umorno zbog problema o kojem ne žele razgovarati ili možda jednostavno tako uvijek izgledaju.
'Čime se baviš?'
Možda se čini kao normalno pitanje, ali zbog tog pitanja "Čime se baviš?" nekome može biti neugodno kada razgovara s vama. Može se činiti oportunističkim, kao da samo razgovarate s njima radi umrežavanja. A ako su trenutno u potrazi za poslom, gdje im nedostaje smjer u karijeri, to definitivno neće biti tema o kojoj žele razgovarati. Možda možete pokušati pitati: "Šta te uzbuđuje?" umjesto toga.
'Koliko imaš godina?'
Nema nikakve potrebe za pitanjem o nečijoj dobi u društvenom okruženju. Možda je to zato što nakon što postanete odrasli, godine više nisu samo broj. To postaje mjera koliko ste daleko stigli i što ste do tada trebali učiniti. Stoga bi se moglo činiti da osuđujete nekoga samim postavljanjem ovog osnovnog pitanja.
'Na koji si fakultet išao?'
Ovim pitanjem pretpostavljate da osoba s kojom razgovarate ima fakultetsko obrazovanje. Zbog toga bi se osoba mogla osjećati kao da nigdje ne pripada ako iz bilo kojeg razloga nije mogla ići na fakultet. Da su išli, možda ne bi željeli ni razgovarati o tome ako osjećaju da nisu išli u posebno dobru školu ili smjer s diplomom vrijednom hvale.
'Vježbaš li?'
Ako osoba koju to pitate obično ne vježba, mogla bi to pitanje smatrati uvredom, kao da joj se rugate. Ako vježbaju, mogli bi se osjećati kao da ih osuđujete jer previše vježbaju. Čak i ako ih namjeravate pohvaliti za njihov naporan rad, mogli bi se osjećati kao da ih cijenite samo zbog njihova tijela.
'Otkud si?'
Iako ste možda samo iskreno zainteresirani znati nečiju prošlost, to se može činiti kao diskriminacija protiv nekoga jer mislite da ne izgleda kao da pripada svojoj zemlji. To ih može natjerati da preispitaju vlastiti identitet.
'Zašto više ne izlaziš?'
Imate dobre namjere kada postavljate ovo pitanje jer želite nekoga potaknuti da isproba nove stvari. Ali može biti uvredljivo jer zvuči kao da sugerirate da im je potrebno više izlazaka ili da nisu zanimljivi. Možda te osobe zapravo ne mogu sebi priuštiti trošenje novca na izlazak, čak i ako to žele.
'Jesi li ti to smršavio?'
Ako to mislite kao kompliment, osoba s kojom razgovarate može se osjećati kao da ćete je ponovno osuđivati ako se vrati na staru težinu. Čak i ako je to samo opažanje, druga osoba bi se mogla osjećati neugodno, pogotovo ako je smršavjela jer je prolazila kroz nešto užasno o čemu radije ne bi raspravljala.
'Šta se dogodilo?'
Mala škola bontona kaže da je ovo samo nevino pitanje koje možete postaviti kada ste znatiželjni. Ali, ako se nekome dogodi nešto tragično, malo je glupo pitati ga o tome. Mogli bi se osjećati traumatizirano samo razmišljajući o tome, a može biti iscrpljujuće što moraju ponavljati tragediju svima drugima. Vjerovatno je bolje samo im reći da vam je žao što se to dogodilo i pustiti ih da vam kažu jesu li i kada spremni razgovarati o tome.
