Snimci ubijenih palestinskih mališana postali su svjetska svakodnevnica. Svijet obilaze snimci beba kojima padaju glave, ne jer su zaspale već zbog toga što su krvnički ubijene. Majke ubijene djece opkoljenog Sarajeva, koje su bez svoje djece ostale prije samo četvrt vijeka, danas gledaju snimke djece koja se “spremaju za smrt”, ispisujući po svojim tijelima vlastita imena ne bi li ih sutra, kada ih više ne bude, lakše identificirali. Rane im bude slike uplakanih majki Gaze dok ljube i po kosi miluju svoj mrtvi evlad. Mrtva djeca, teško i preko jezika prevaliti, ali to je postala naša svakodnevnica. U Gazi ih je za samo 15 dana ubijeno više od 2.000.
Ništa nije tako potresno i ništa tako ne boli kao slike mrtvih palestinskih mališana na snimcima koji svakodnevno pristižu iz Gaze, koja je posljednjih blizu 20 dana izložena napadima izraelske vojske.
Majke ubijene djece opkoljenog Sarajeva danas svjedoče pasivnost onog istog svijeta koji je prije 30 godina puko posmatrao dok su roditelji u Bosni sakupljali i u kesama nosili komade tijela mrtve djece, gledali im krv prolivenu po snijegu, snajperom raznesenih glava ih nalazili u lokvama krvi. Ponovo majke plaču, a svijet ni danas, kao ni tad, ne zaustavlja isto to zlo, već po starom receptu samo čeka da na kraju kaže: “Nikad više!”, a ta već dobro izlizana floskula, kako u razgovoru za Anadolu kažu majke ubijenih sarajevskih mališana, nije ništa više i ne znači ništa drugo nego “Ko je sljedeći?”.
Majka ubijenog Adnana: Ubijanje djece neće nikome donijeti ništa
Kakav je pakao kroz koji danas prolaze stanovnici Gaze najbolje mogu znati i razumjeti oni koji su kroz slično iskušenje već prošli.
Sarajka Fatima Popovac dobro poznaje takvu bol. Njen sin Adnan imao je svega šest godina kada je 2. septembra 1995., u posljednjim danima agresije na BiH, brutalno ubijen u Hrasnici, hicem ispaljenim sa položaja srpskog agresora. Adnana je snajperski metak pogodio tačno u oko, i to u momentu dok ga je za ruku vodila njegova tetka.
“Taj zlotvor ga je svjesno ciljao. Ne znam šta dijete nekome može smetati i koji um može to da pojmi, da ubije nečije dijete. Svako dijete je isto, sve majke isto plaču“, kazala je Popovac u razgovoru za Anadolu.
30 godina kasnije svjedočiti tome kako se zlotvori ponovo iživljavaju nad djecom, za Fatimu Popovac nije jednostavno, bez obzira što se to dešava „negdje daleko“.
„Ne mogu reći da je isto kao i kada je moj sin ubijen, ali vjerujte da je vrlo teško. Nemoguće je prihvatiti i gledati da neko nasumično ubija ljude uopšte, a djecu pogotovo. Ne razumijem te umove. Šta će ti ljudi dobiti ubijanjem djece, šta su dobili zlotvori time što su ubili 1.601 dijete (op.a. broj ubijene djece tokom opsade Sarajeva). Vjerovatno danas mirno ne spavaju. Meni je Allah ponovo podario sina, ne znam šta je dušman dobio“, kazala je Popovac.
Majka ubijenog Rijada: Kakvi su to 'ratnici' koji se iživljavaju na djeci
Svega pet dana prije pogibije Adnana Popovca u Hrasnici, sa položaja Vojske RS granatirana je zatvorena tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, 28. augusta 1995. U masakru poznatom kao "Markale 2", poginula su 43, a ranjena 84 sarajevska civila. Među poginulima bio je i Rijad Garbo, imao je nepunih 16 godina kada je ubijen.
Rijadova majka Maida, na mjestu sinove pogibije, uz samu tržnicu Markale, nakon što je proučila Fatihu priča nam o najtežem trenutku u njenom životu. Doživjeti smrt djeteta na jedan tako brutalan način je teško. Tek prije četiri godine smogla je snage i počela dolaziti do tržnice, ali, kaže, i danas je često zaobiđe. I danas strahuje da će na televiziji naići na snimak masakra na Markalama i na njemu prepoznati svoje mrtvo dijete.
Garbo naglašava kako joj veoma teško pada ono što se danas dešava u Gazi, naročito što gine veliki broj djece.
“Teško, zaista teško to podnosim, vjerujte. Kćerka mi ponešto pokaže, a ja joj kažem da mi to ne pokazuje. To je užasno. Oni su takvi zločinci i ‘ratnici’ da se nad malom djecom iživljavaju. Nemam riječi za to”, kaže Garbo.
Kao majka ubijenog djeteta zna tačno kako je danas onima u Gazi čija su djeca ubijena, te naglašava kako s njima suosjeća.
“Ja ne znam, šta su djeca nekome učinila. Kome može nauditi dijete od četiri godine, to ne mogu da shvatim. Da se neko može iživljavati nad djecom. To je najteža bol”, kazala je Garbo.
„Nikad više“ je jedna velika laž
Nakon svega što se dogodilo u Bosni i Hercegovini tokom agresije rečeno je „nikad više“, pa se to više puta na drugim mjestima ponovilo. Za Popovac je „nikad više“ jedna velika laž. Smatra kako se ljudi danas ubijaju jer je to volja svjetskih moćnika i jačanja njihove financijske moći. Upravo oni su ti koji mogu sve to zaustaviti.
„Za sve nas ima mjesta na ovom svijetu i treba da se uvažavamo, da se poštujemo, da živimo jedni pored drugih. Bez razlike ko je ko. Zašto bi neko bio drugačiji od drugoga. Neka moćnici zaustave krvoproliće, to ne vodi ničemu. Na kraju se to mora završiti nekim dogovorom, poslije toliko žrtava. Ali, zar trebaju tolike žrtve? Molim sve ljude dobre volje da zaustave ubijanja, jer ubiti jednog čovjeka je kao ubiti cijeli svijet“, podvlači Popovac.
Na pitanje ima li poruku za palestinske majke, Popovac odgovara: „Molim ih da paze svoju djecu, ako je to moguće, mada je u takvim okolnostima to vrlo teško. Molim Allaha da im da sabura, ne znam šta drugo da kažem. Majkama je teško objasniti, jer srce ne razumije riječi. Mogu samo zamoliti Boga da im olakša i molim da krvoproliće stane u cijelom svijetu. Preko nišana se ništa ne rješava.“
Popovac je dodala kako treba konačno prestati tretiranje muslimane u svijetu kao neki „višak“. Smatra da se muslimani tako posmatraju, ali oni zapravo nikome ne smetaju.
„Evo ja sam majka ubijenog djeteta, a vjerujte da ja ne bih naudila zločincu koji mi je ubio dijete. On će imati kad odgovarati, Allah će njemu dati sigurno zasluženu kaznu. Meni je dao nagradu, dobila sam drugog sina. Nama su vezali ruke i ubijali nas (agresije na BiH), uveden nam je embargo na oružje, ali nam je Allah dao snagu i moć pa smo ipak opstali. Bilo je mnogo žrtava, ali smo opstali i tu smo. Zato trebamo razmišljati o svojim postupcima. Trebamo se takmičiti u dobru, a ne u zlu“, zaključuje Popovac.
Garbo na kraju kaže kako sve treba stati jer ubijanje civila, naročito djece, nema nikakvo opravdanje. Majkama u Palestini želi da budu jake i hrabre, te da ostanu pri svojoj pameti”. Smatra kako je u ovakvim teškim trenucima važno uzdati se u Boga.
“Mene je Bog pogledao u tim teškim trenucima. Ja sam bila već trudna kada je moj sin stradao. Nisam to ni znala. Tako da mi je bilo lakše. Nisam preboljela, niti ću ikad preboljeti, ali je na taj način ublažena moja bol”, kazala je Garbo i zaključila:
“Neka stradanje civila konačno stane. Da se zaustavi prije nego mnoge žrtve padnu. Mora se reagovati prije kako bi se to spriječilo. Djeca nisu nikome i ništa kriva.”
