Mahir Delić je jedan od nosilaca liste za Parlament Federacije BiH ispred SDP-a BiH. Novo je lice na predizbornim plakatima, iako je godinama vrlo aktivan član stranke. Na čelu je općinske organizacije SDP-a Novi Grad Sarajevo te je direktor Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo
Za Raport Delić govori o nadolazećim izborima, SDP-u, ali i socijalnoj politici.
Predizborna kampanja ulazi u finiš i može se reći da je mnogo blaža nego što se očekivalo. Kako je Vi ocjenjujete?
Svi su već umorni od predizbornih kampanja. Svake dvije godine imamo kampanju, tako da se malo i narod umorio od predizbornih lažnih obećanja.
S druge strane, umorili su se i političari, jer jedni te isti već 25 godina obmanjuju ovaj narod, znate sve partije imaju svoje genjce, prisutne na političkoj sceni više decenija, a da ništa nisu uradili za ovaj narod. Na društvenim mrežama se radi kampanja i ljudi više posjećuju društvene mreže nego što gledaju TV ili čitaju novine. Tako su društvene mreže postale mjesto gdje se obračunavaju politički subjekti, uz podršku botova, koje stranke imaju u u svojim redovima.
Zato, kada pogledamo društvene mreže i komentare koji prelaze granice pristojnosti i fer političke borbe, može se reći da ona i nije tako blaga.
Birači su se zasitili istih lica
Nosilac ste liste za parlament FBIH iz izborne jedinice 7. Kakav rezultat predviđate SDP-u? Nedavno objavljene ankete govore da stranka dobro stoji.
Već sada je postalo očigledno da je SDP uspio povratiti povjerenje građana i da će ostvariti puno bolji rezultat nego na prethodnim izborima. Vraćanje povjerenja je dug proces i kombinacija uspješno realizovanih projekata, direktne komunikacije s građanima i razgovora sa njima i, što je najvažnije, kadrovska politika kao najvažniji faktor.
Svjedoci ste mnoštva novih ljudi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, kao i novih ljudi na listama, jer su se i birači zasitili političara koji su prisutni 20 i kusur godina i bili su tu i kada je SDP izgubio povjerenje birača i na različite načine opstaju prisutni.
Jednostavno, došlo je do promjena u pristupu organizovanja i rada SDP-a, gdje je možda najbolji primjer SDP Novi Grad Sarajevo koji je otvorio vrata za sve dobronamjerne ljude koji žele da se uključe u rad partije.
Sama činjenica da je rukovodstvo SDP-a uvažilo prijedlog članstva za nosioca liste, puno govori o promjenama unutar nas samih.
Čak 11 stranaka je podržalo kandidaturu SDP-ovog kandidata Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH. Kakve su Bećirovićeve šanse u odnosu na Bakira Izetbegovića (SDA)?
Mislim da je Denis Bećirović neupitan i da će i ovaj put pobijediti u utrci za člana Predsjedništva. Kažem i ovaj put, jer je i 2018. godine pobijedio, ali je brutalno pokraden i on je jedini kandidat koji mora dva puta pobijediti da bi jednom postao član Predsjedništva.
Mislim da uživa veliko povjerenje građana i da će SDP u naredne četiri godine imati svog člana Predsjedništva BiH.
Na čelu ste Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo i tokom kampanje mnogo govorite o socijalnoj politici. Šta ste zatekli, postoji li uopšte socijalna politika u BiH?
Vidite, mi smo druga zemlja u Evropi po siromaštvu. Nakon pljačke imovine radnika, sumnjivim privatizacijama vladajuće elite, napravljena je ogromna socijalna nejednakost, pa tako sada imamo 27% građana u apsolutnom siromaštvu koji mogu zadovoljiti samo osnovne potrebe za život, dok je 19% stanovništva u FBIH u ekstremnom siromaštvu koji ne mogu zadovoljiti ni osnovne potrebe.
U isto vrijeme, prema izvještaju Svjetske banke i UN-a, 90 fizičkih lica u FBiH na računima drže 5 milijardi eura. Napravljena je ogromna socijalna nejednakost, gdje imamo jedan manji dio stanovnika koji zarađuju velike količine novca, a sa druge strane ogroman broj siromašnih koji jedva preživljavanja. Mislim da je takvo stanje neizdrživo.
S obzirom na to da SDP baštini principe socijalne pravde, jednakosti i solidarnosti, ovaj put će morati posvetiti više pažnje socijalnim programima i socijalno ugroženima. Prvi korak je da SDP ima ministra za rad i socijalnu politiku, na čemu ću insistirati, te da se kvalitetnim propisima pomogne građanima, da se ublaže posljedice siromaštva. Ima dovoljno finansijskih sredstava u budžetima, samo što vladajuća elita nema tu socijalnu osjetljivost i stavlja u zadnji plan socijalnu politiku. Mislim da ćemo u narednom period uspjeti napraviti pomake u kvaliteti života građana, za što je primjer i Trojka u Kantonu Sarajevo koja je napravila brojne pomake kada je u pitanju pomoć djeci i porodicama.
SDP tradicionalno baštini socijalnu ravnopravnost. Šta treba uraditi da ona zaista postoji?
Po dolasku u KCSR zatekao sam potpuno kadrovski potkapacitiranu ustanovu, koja u prosjeku na mjesečnom nivou realizuje oko 10.000 prava i usluga građanima u Kantonu Sarajevo. Jasno je da KCSR ne može na adekvatan način odgovoriti svim potrebama građana, te se i posao često svodio na kvantitet, a ne na kvalitet, naravno, ne greškom ili opredjeljenjem radnika ustanove, već potrebom da se blagovremeno obradi svaki podneseni zahtjev.
Taj se dio od mog dolaska na čelo ustanove promijenio i u posljednjih godinu dana kroz različite projekte uposlen je određen broj radnika, čime se donekle relaksiralo kadrovsko popunjavanje, ali to još nije dovoljno i daleko je ispred federalnih standarda koji regulišu ovo pitanje. U većoj mjeri smo unaprijedili i sistem hraniteljstva te sam postupak izuzimanja djece iz porodičnog nasilja i smještaj u hraniteljske porodice. Dakle, socijalna politika postoji, ali ona već godinama nije usklađivana sa stvarnim potrebama građana. Ona je zastarjela, prevaziđena i u određenim dijelovima neprovodiva. Imamo zakon iz 1999. godine koji ne može odgovoriti stvarnim potrebama građana.
SDP baštini principe socijalne jednakosti
Koliko je “nevidljivih” kategorija u društvu koje zaista nemaju osnovne uvjete za život i je li uopće moguće riješiti te probleme sistemski?
Smatram da postoji više nevidljivih kategorija u društvu, pa tako možemo govoriti i o sve češćem problemu da djeca koja imaju određene poteškoće ili zdravstvene i ponašajne probleme, nemamo mogućnost smjestiti ih ni u jednu od postojećih ustanova socijalne zaštite, zatim brojne žrtve koje trpe nasilje zbog straha za vlastitu egzistenciju ukoliko prijave nasilnika.
Vršnjačko nasilje kod djece je sve izraženije i njega da gotovo ne postoji rješenje (imamo situacije da uprava škole savjetuje roditelje da dijete prepišu u drugu školu kako bi ga zaštitili od nasilja), a ne smijemo zaboraviti ni samohrane roditelje koji, iako zaposleni, ne mogu podmiriti potrebe svoje porodice, i na kraju penzionere i to posebno penzionere sa minimalnim penzijama. Sistemski je sve moguće riješiti, ali je za to potrebna potpuna reforma socijalne politike, uključivanje stranke u izradu programskih rješenja uz obavezno jačanje ustanova socijalne zaštite.
Šta je rješenje?
Preduvjet je da Ministarstvo za rad i socijalnu politiku ne služi za potkusurivanje političkim partijama u raspodjeli vlasti i da na čelu ministarstva bude struka, ljudi koji znaju gdje su problemi i nedostaci. Zatim, kvalitetnim zakonskim rješenjima uvesti u prava ugrožene kategorije i sistem prilagoditi stvarnim potrebama građana.
Problemi siromaštva i socijalne nejednakosti mogu se riješiti samo sistemski uz pomoć struke, a tu glavnu ulogu treba da ima upravo SDP koji baštini principe socijalne jednakosti.
