Bosanskohercegovačko-američki košarkaš Luka Garza će se u drugoj polovini jula pridružiti pripremama reprezentacije BiH, koja će u augustu učestvovati na pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Parizu naredne godine.
U intervjuu za Glas Amerike pred odlazak u BiH, Garza je rekao da da se raduje što ne igra Ljetnu NBA ligu, pa će moći ranije otići u BiH, radi bolje aklimatizacije i upoznavanja sa saigračima.
Potpisao novi ugovor
Dvadestčetverogodišnji krilni centar nedavno je potpisao novi jednogodišnji ugovor sa ekipom Minnesota Timberwolves za koju je u igrao i protekle sezone.
Ugovor je dvosmjeran, što znači da će, kao i prošle, dio naredne godine provesti u NBA razvojnoj G ligi, u Minnesotinoj filijali – ekipi Iowa Wolves.
Uprkos snažnoj konkurenciji, Garza kaže da ima mjesto i u Minnesoti i u NBA.
Glas Amerike: Luka, kada smo razgovarali prije više od dvije godine, rekli ste da biste željeli igrati za BiH. Sada se čini da je to konačno riješeno. Možete li govoriti malo o tom procesu i šta to znači za vas, sada kada je sve gotovo?
Garza: Znači mi sve. To je nešto o čemu sam dugo sanjao i nešto za šta znam da ćemo i ja i moja porodica biti veoma ponosni što radim, a to je da predstavljam državu.
Proces je bio dugačak, ali suština je bila da utvrdimo koji je najbolji trenutak da napravim taj potez i počnem svoje putovanje u predstavljanju BiH.
Ova godina se činila kao savršen trenutak za to. I zaista sam uzbuđen za ovo ljeto, mislim da će to biti sjajno iskustvo za mene, ali i fenomenalna prilika da mogu da igram košarku na visokom nivou, sa vrhunskim igračima i da se takmičim za nešto specijalno.
Glas Amerike: Da li ste razgovarali sa nekim od saigrača ili sa selektorm Adisom Bećiragićem?
Garza: Da, bio sam u kontaktu sa mnogo ljudi. Očito, moj rođak Amar Alibegović je neko ko je već imao iskustvo da igra za nacionalni tim. Puno sam sa njim razgovarao, ali i sa Jusufom Nurkićem i sa drugim momcima, bio sam u kontaktu i sa trenerom.
Mnogo odličnih igrača
Mislim da u tom timu ima mnogo odličnih igrača. Bilo je veoma zabavno gledati ih prošle godine (na Evropskom prvenstvu u košarci) i ono što su uspjeli uraditi. Samo gledajući sve to učinilo je da osjetim da želim biti dio toga.
Glas Amerike: Spomenuli ste rođaka Amara. Vi ste obojica u kategoriji naturalizovanih igrača, što znači da ćete se na neki način međusobno takmičiti za mjesto u timu (jedan naturalizirani igač može biti u ekipi). Kako se osjećate zbog toga?
Garza: Da. Ali sve je u redu između nas, za nas je ostvarenje sna da skupa budemo na istoj strani, bilo da igramo jedan s drugim, ili da jedan podržava drugoga.
Mislim da će da bude zabavno ići na trening kamp sa njim, iskusiti to i imati ga uz sebe.
Glas Amerike: Gledali ste već taj tim. Šta mislite, kakve su šanse BiH?
Garza: Mislim da ova grupa ima mnogo potencijala. Na to pitanje mi je teško dati odgovor jer nikada nisam igrao sa bilo kim od njih, osim sa mojim rođakom.
Tako da će puno toga zavisiti od toga i kako ću se uklopiti u tu grupu. Ali znajući kakva je moja igra, prilično mi je lako da se uklopim uz druge. I mislim da ću brzo saznati kako se mogu uklopiti i kakva će biti moja uloga, zbog mogućnosti da odem na pripreme i budem uz tim prije nego počnemo igrati utakmice.
Osjeća samopouzdanje
Mislim da će nam to pomoći. Ako sve spojimo kako treba, jednostavno moramo igrati kao da se tek moramo dokazati, takmičiti se zajedno. Onda će sve biti u redu.
Glas Amerike: Imali ste mnogo uspjeha u koledž košarci i onda ste prešli u NBA. Nakon dvije sezone u ligi, možete li malo govoriti o toj promjeni, kako se vidite sada u poređenju sa prije dvije godine?
Garza: Mislim da bih na ovo pitanje odgovorio malo drugačije nakon moje prve godine u NBA, ali nakon prošle sezone osjećam izuzetno samopouzdanje kada je riječ o mojim mogućnostima na ovom nivou.
Sa Timbervulvsima sam prošle sezone imao priliku da osjetim da mogu da izađem na teren, igram i pomognem timu da pobijedi. Znate, ne postoji sumnja u mojoj glavi u to da sam rotacioni igrač u NBA, a nadam se i više od toga u budućnosti.
Prije nekoliko dana sam potpisao ugovor i uzbuđen sam što ću provesti u Minnesoti još jednu godinu jer osjećam kao da mi je tamo dom.
To je mjesto na kojem treneri i menadžment vjeruju u mene. Volim tu organizaciju i sve oko tog tima. Mislim da je to savršeno mjesto za mene u ovoj fazi karijere.
Glas Amerike: Da li ste razgovarali sa ljudima iz Minnesote o tome kakva su njihova, pa i vaša zajednička, očekivanja od naredne sezone?
Garza: Za mene je to da ostanem konzistentan sa onim što sam radio ove godine i da to nadogradim, da budem spreman kada mi se pruži prilika.
A to je nešto što sam uspio uraditi ove godine, sa povredama koje su imali Karl-Anthony Towns i Rudy Gobert, bilo je mnogo prilika, posebno sredinom godine. U takvim momentima uvijek sam bio spreman da se iskažem.
Pozitivan utjecaj
Mislim da je to nešto što je omogućilo treneru da se na neki način sa lakoćom osloni na mene u nekim od tih situacija. Mislim da očekuju takav stav, da budem spreman, uvijek i bez obzira na sve.
Također, izvan terena, da pomognem u izgradnji kulture i da postavim primjer mladim momcima u smislu mog stava, načina na koji radim i na koji pristupam igri. Ako mogu da budem pozitivan utjecaj u timu, shvatit ću koji je način za to i radit ću to najbolje kako mogu.
Glas Amerike: Čini se da je vaš tim, sa jedne strane, veoma snažan na centarskoj poziciji, tu su Gobert, Towns, Naz Reid, dok s druge strane nije stvar samo u borbi za mjesto u timu, nego i u učenju od igrača koji su iskusniji. Da li stvari vidite na takav način?
Garza: Sto posto. To je ono što sam bio u prilici da radim ove godine. Osjećam da sam postao mnogo bolji time što sam bio okružen takvim momcima i što sam mogao da treniram sa njima. Mislim da je moja igra dosegla novi nivo i da mi se samopouzdanje podiglo na dodatni nivo.
Znate, kada sam na treningu i takmičim se sa takvim imenima na visokom nivou, to znači da sam NBA igrač. Zahvalan sam na tim momcima jer su me naučili mnogo toga, a Rudy i Karl, koji su gotovo veterani u ligi, su posebno napravili dobar posao sa mladim momcima, pomažući nam, dajući nam savjete i učeći nas, dok prolazimo kroz tranziciju da smo mi ti koji su malo stariji u ligi.
Nastavio trenirati
To je ono što je potrebno. Kada ste okruženi takvom vrstom igrača i ljudi, samo možete da napredujete.
Glas Amerike: Tokom ljeta ste nastavili trenirati i pripremati se. Da li trenirate samo sa ocem ili i sa Minnesotom, kako to funkcioniše?
Garza: Pomalo od svega. Proveo sam u Minnesoti većinu ljeta i radio sa našim timom za razvoj. Sada sam nazad kod kuće, radim sa svojim ocem. Radio sam sa njim tokom ljeta, išao sam na različita mjesta, u Los Angeles, svugdje.
Pokušavam iskusiti mnogo različitih trenera. To je ono što mi pomaže da napredujem, stjecanje različitih perspektiva. Ali uvijek, uvijek radim sa tatom.
Glas Amerike: Organizovali ste i ljetne kampove, vaš otac je također dio toga. Možete li objasniti o čemu je tu riječ?
Garza: Da, to je „Akademija Luka Garza“, moj kamp u Iowi. Bilo je veoma zabavno, bilo je puno djece koja su došla i postala bolja.
Moja tata to takođe voli i uživa. To mi daje priliku da se vratim u državu Iowa, povežem se sa tim ljudima. Zapravo je došlo i troje, četvoro ili petoro djece porijeklom iz BiH, koji su nosili bosanske majice.
Maksimalan napredak
Zaista mi je bilo zabavno vidjeti tu djecu.
Glas Amerike: Također se bavite i projektima koji se tiču biznisa. Ranije smo malo o tome razgovarali, da ne razmišljate samo o košarci, nego i o široj slici vas kao osobe, možete li malo pričati o tome?
Garza: Kao što sam rekao, ja sam neko ko voli da radi na sebi i popravlja se i to nije samo u košarci. Pokušavam da maksimalno iskoristim prilike koje imam u NBA, veze koje imam i ljude koje srećem dok sam tu.
Do sada sam se uključio u mnogo različitih stvari, bilo da je riječ o nekretninama ili o NFT-ima prije nekoliko godina.
Također, vraćam se u školu i radim razne takve stvari koje mi pomažu da se unaprijedim u tim oblastima i da budem bolji biznismen, da maksimalno iskoristim priliku koju imam u NBA.
A zašto da to ne uradim dok sam košarkaš? Zašto da ne počnem dok sam mlad? Pa kada budem stariji mogu da pogledam unazad i budem zahvalan što sam počeo toliko mlad i da budem uspješniji na nekoliko različitih načina.
