Luka Dončić u svoje prve četiri godine u Americi uglavnom je uspješno izbjegavao medijske nastupe izvan onih usko vezanih za utakmice. Konačno ga je slomio bivši saigrač i od prošle godine penzionisani poznati šuter JJ Redick i nagovorio ga na polusatno gostovanje u svom podcastu The Old Man & the Three, prenosi Index.hr.
Slovencu je to doslovno bio prvi ovako dugačak intervju od dolaska u NBA, a u njemu je pokazao svoju opuštenu stranu, ali i duhovitost, kako na račun svog domaćina ("Sjećam se da kad sam te prvi put sreo na treningu, nisi mogao trčati. Htio sam reći promašiti."), tako i na svoj ("Zaslužujem glasove za odbrambenu petorku godine. Barem tri.").
Ispričao mu je da mu je u prilagodbi na Ameriku pomoglo to što je pogledao sve sezone Prijatelja i Princa iz Bel Aira, otkrio je koje je igrače najviše volio gledati u mladosti, kako se kao dijete prilagođavao životu u Španiji, a kasnije u Americi, objasnio je zašto mu je u NBA-u lakše zabijati nego u Euroligi i šta zamjera Nikoli Jokiću.
O počecima
Otac mi je igrao košarku pa sam uvijek bio s njom u doticaju, kao dijete bih šutirao na poluvremenu. Igrao sam i druge sportove koji su mi pomogli u košarci, ali bio sam dobar samo u košarci.
O svojoj igri
Najpodcjenjeniji dio moje igre su dodavanja, a to sam imao odmalena. U Evropi nisam radio step-back, a onda sam ga napravio protiv Houstona i svi su rekli da je super. Pa sam ga počeo i vježbati.
O odrastanju u Madridu
U Madridu sam uvijek igrao sa starijima, to mi je puno koristilo, gledao sam ih i pokušavao to primijeniti na terenu. Morao sam napustiti školu i prijatelje, nisam želio otići, a onda sam se nakon šest mjeseci probudio i odlučio da idem. Prva 3-4 mjeseca mi je bilo teško, nisam govorio engleski ni španski, ali brzo sam naučio španski jer sam ga stalno slušao. Ta tri mjeseca sam samo slušao i učio.
O razlikama između evropske i NBA košarke
Evropska košarka je više momčadska i taktička, ali teren je manji, pravila su drukčija i imaš manje vremena. No u NBA-u imaš igrače koje ne možeš čuvati. Uvijek govorim da je lakše zabiti koš u NBA-u zbog drukčijih pravila. Sigurno je teže zabiti 30 koševa u Europi, iako su tu igrači puno bolji. Ali u Evropi centar ne mora izaći iz reketa za tri sekunde i samo zbog tog pravila u NBA-u možeš zabiti 10 koševa više.
O draftu na kojem je izabran kao treći
Nije me uopće bilo briga koji ću biti na draftu. Nisam znao koji je grad dobar, a koji nije, ali dospio sam u savršenu situaciju, posebno jer je Dirk Nowitzki još bio tamo. Dallas je odličan grad, imaš sve, ali ne previše, dobre restorane, dobre ljude, volim Dallas.
O svom napretku
Iznenadilo me u drugoj sezoni koliko mi dobro ide, pogotovo koliko mi je lako zabijati, nikad nisam bio koš-igrač.
O razlikama u životu u Evropi i Americi
Lifestyle u NBA-u je drukčiji, puno više ljudi te ovdje zna. U Evropi imaš nogomet pa sve ostalo. Najveća prilagodba mi je bila vremenska razlika od sedam sati, prijatelji bi mi slali poruke dok spavam, ja njima također.
O tome zašto traži da ga čuvaju protivničke zvijezde
Najbolji igrači moraju raditi na obje strane. I oni traže mene. Na terenu su cijelu utakmicu, puno igraju s loptom, želiš ih izmoriti, natjerati ih da rade na oba kraja terena. Ali to je i stvar ponosa, igrati direktno protiv najboljih.
O svom razmišljanju u igri
Prvo gledam ko je pod košem, centar ili niži igrač. Onda gledam je li već u reketu i mora izaći ili je izvan njega i može ući. Dalje sve ovisi o tome šta odbrana radi, uglavnom me tjeraju da idem u desnu stranu, ili lijevu, ne znam. Sad više pokušavam ići u prodor jer znam da će se odbrana urušiti i neko će od mojih ostati otvoren.
O igračima koje je najradije gledao i učio od njih
U Evropi sam gledao Spanoulisa, on je bio legenda koja se penzionisala prije par godina, uvijek sam mu se divio, bio je velik vođa i vrhunski clutch igrač. Moj saigrač Sergio Llull bio je nevjerovatan, najbolji igrač Evrope kad sam bio tamo, puno mi je pomoglo što sam trenirao s njim i gledao ga, tu njegovu energiju. Nisam mogao gledati puno NBA, ali naravno da sam gledao LeBrona.
O Nikoli Jokiću i društvenim mrežama
Jokić nema Instagram ni ništa, zanimaju ga samo konji. Pokušavao sam ga uvjeriti da dođe na Instagram, ali nema šanse. Sa svim društvenim mrežama možeš zaraditi puno novca, sponzori žele da objavljuješ stvari, drukčije je vrijeme.
O trash-talku
Nisam bio trash-talker kao klinac. Ako meni neko nešto kaže, uzvratit ću. Možda ove godine to češće radim. Jednostavno sam kompetitivan, u kartama ili bilo čemu želim pobijediti. A ako me neko provocira, to i mene pokrene, zapravo mi pomaže.
O svađanju sa sucima
Zadnje dvije utakmice bio sam dobar. Razgovarao sam sa sobom, shvatio da je neprihvatljivo kako se ponašam, da to loše izgleda. Sad je gotovo.
O Kobeu Bryantu
Sreo sam Kobea prvi put u Portlandu, malo nakon drafta u Nikeovom kampu. Rekao mi je da će me napadati jer sam iz Evrope i bio je u pravu.
O improvizaciji na terenu
Ne planiram isprobavati nove stvari, samo mi dođu. U Evropi nikad nisam koristio šut iz koraka unatrag, jedanput sam tako šutnuo u Realu jer je bio istek napada, ali nisam razmišljao da je to step-back, nego mi je došlo u igri.
O ciljevima
Očito, još je jedan cilj naslov prvaka. To je sve što želim, to mi je jedini cilj koji imam, nadam se da će se jednog dana dogoditi. Naravno da bi mi značilo da budem MVP, ali uvijek bih prije uzeo naslov.
O igračima koje najviše voli gledati
Puno igrača volim gledati, ali broj jedan je Kevin Durant. Sve što čini izgleda prelako. Svi mu zavide na tome. Kad ga gledaš, izgleda kao da svako to može učiniti, a ne može niko nego on.