Zagrijani okeani pojačavaju oluje, čineći ih smrtonosnijima i skupljima. Ovosedmične oluje ubile su devetero ljudi, uzrokovale su ogromne materijalne štete, i izbacile polovicu godišnje količine padalina u Los Angelesu na grad u nekoliko dana, piše Guardian. Krivac za to su takozvane 'atmosferske rijeke',
Sada se naučnici utrkuju da bolje razumiju ove procese prije nego što se pogoršaju. Rad uvelike proširuje tačnost vremenskih predviđanja, dajući struci više vremena za planiranje, a zajednicama ranija upozorenja za pripremu. Istraživanja oblaka vodene pare iz tropskog Pacifika dramatično su porasla u tri decenije otkako su "atmosferske rijeke" dobile svoje ime.
Ali prognoze o tome gdje će oluja stići do kopna još uvijek mogu biti pogrešne, a teško je predvidjeti kako će se pojedine oluje odvijati. Naučnici rade na tome da shvate slojevite i komplicirane procese koji se odvijaju između oceana, atmosfere i kopna i nadaju se da će steći bolji uvid u to kako, kada i gdje će oluje pogoditi. "Što više učimo, to više uviđamo da trebamo više podataka o tome", rekla je Maike Sonnewald, voditeljica grupe za računalnu klimu i okeane na UC Davis.
Sonnewald, okeanografkinja koji koristi računalnu znanost za dobivanje uvida u klimu i dugoročne vremenske prognoze, dodala je da je nedavni napredak u satelitskom dobu pomogao stvoriti sliku o tome kako ocean i atmosfera međusobno djeluju. Ta slika, metaforički rečeno, ipak ima premalo piksela. "Nemamo nužno dovoljno visoku rezoluciju da bismo mogli modelirati određene stvari", dodala je.
“Klima se mijenja – Zemlju činimo toplijom – i to je poznato. Pojedinosti su te koje je teško uočiti,” rekla je. Zagrijana atmosfera može zadržati eksponencijalno više vodene pare, a temperature s površine okeana će brže ispariti, tako da naučnici mogu lako predvidjeti kako će se stvari pogoršati. Teže je znati kada i gdje.
Intenzivniji događaji
Globalni modeli na koje se znanstvenici oslanjaju pri izdavanju prognoza dobri su u "nanjušenju da postoji neki potencijal jake oluje barem nekoliko dana unaprijed", rekao je Alex Lamers, meteorolog za koordinaciju upozorenja Centra za predviđanje vremena, ali pojedinosti ne uzimaju u obzir oblik dok oluja ne bude sasvim blizu. Zbog toga je tim znanstvenika predvođen Martinom Ralphom, direktorom osnivačem centra za zapadnjačke vremenske uvjete i ekstremne vode na Oceanografskom institutu Scripps, počeo provoditi mjerenja izravno iz samih olujnih sustava.
Od 2016. program atmosferskog riječnog izviđanja (AR recon) oslanja se na zrakoplove američkih zračnih snaga "lovce na uragane" koji ispuštaju malu skupinu instrumenata, poznatih kao padajuće sonde, koji mogu prenijeti nalaze dok padaju kroz oblake i u okean. Pričvršćena na mali padobran, svaka padajuća sonda pluta kroz oblake i u okean. Putovanje traje otprilike 20 minuta i cijelo vrijeme šalje važna opažanja znanstvenicima na brodu.
"Ako atmosfersku rijeku krivo odredimo u modelu - koliko je jaka, gdje se nalazi, njena struktura, koliko vode ima - te će pogreške stvoriti pogreške u predviđanju tokom vremena u budućnosti", rekao je Ralph, objašnjavajući važnost odlaska na određenu lokaciju atmosferske rijeke kako bi je izmjerili. Uz padobranske sonde, tradicionalni meteorološki baloni koji se puštaju s tla tokom oluja, zvani radiosonde, pomažu upotpuniti sliku. "To su vrlo različiti pristupi, ali oba su potrebna za najučinkovitiji sustav predviđanja", rekao je Ralph.
Rizici od poplava rastu u Kaliforniji i drugim dijelovima sušnog američkog zapada, a posjedovanje preciznijih podataka bit će ključno za ublažavanje najgorih katastrofa.
"S obzirom na količinu zagrijavanja koju smo do sada vidjeli, očekujemo da bi velike oborine trebale biti oko 10 posto intenzivnije nego što su bile prije dodavanja stakleničkih plinova u atmosferu", rekao je Alex Hall, atmosferski fizičar i klimatolog s UCLA . "Zastrašujuće je to što ako pogledate u budućnost do tačke u kojoj imamo dvostruko veće zagrijavanje nego danas, imate događaje koji su 20 posto intenzivniji i potpuno nove klase događaja koji sada čak ni ne postoje.", navodi The Guardian.
