Lišeni bilo kakve stručne zdravstvene pomoći, seljaci je često nisu ni tražili, nego su se liječili onim što im je i onda bilo dostupno – ljekovitim biljem. Prilično je rašireno uvjerenje da su nekada ljudi, posebno na selu, bili “zdraviji”.
Nisu. Samo nisu imali pristup liječenju. Na kilometre daleko često nije bilo nijednog liječnika, piše Agroklub.
To jest, bilo ih je, samo nijednom nije padalo na pamet da ordinaciju otvori negdje u selu, daleko od grada i imućnih plemića i građana koji su mogli platiti liječenje. Trebalo je znati koja je ljekovita, a koja potpuno beskorisna za liječenje ili čak otrovna.
Stariji ljudi koji su imali znanja o biljkama bili su visoko uvaženi, naročito ako su htjeli svoje znanje prenijeti na neko od djece. U svakoj seljačkoj kući čuvala se izvjesna količina biljaka namijenjenih liječenju, a po preporuci lokalne travarice/travara ili nekog od predaka.
Trputac se tako koristio za zacjeljivanje manjih povreda, hajdučka trava – za rane. Štavelj i štir zaustavljaju proljev, sena oslobađa od zatvora. Kopriva jača krv, šipak čisti organizam, kamilica umiruje razne upale i djeluje protiv nesanice, gastritisa i drugih bolesti probavnih organa, a sljez liječi pluća.
Trava oman
Dr. Jovan Tucakov u svojoj knjizi “Liječenje biljem” spominje kako je narod ponekim biljkama pripisivao doslovno magijsko djelovanje u liječenju. Trava oman, koja povoljno djeluje na zarastanje prijeloma, na primjer, smatrana je pouzdanim lijekom protiv svih zaraznih bolesti. Trava odoljen (valerijana ili mačja trava) zaista pomaže u smislu da ublažava anksioznost, nesanicu i čitav spektar bolnih i neugodnih stanja, ali, nekadašnji poljoprivrednici su vjerovali i da djeluje “protiv uroka” pa su je nosili ušivenu u porub odjeće.
Neven, tradicionalni lijek za kožne bolesti, opekotine, ožiljke, čir na želucu, mjesečne tegobe kod žena, uživao je takvo povjerenje da se u narodu zvao “zlatnoglav” i ušao u pjesmu. Zajednička osobina svih njih i liječenja uz njihovu pomoć bila je da nema kontraindikacija, to jest neželjenih djelovanja. Postojale su, kao i uvijek, stranputice Astma je liječena bijelim kužnjakom (tatulom), a tatula je otrovna i na dodir. Đurđica koja jača srce i pomaže za izbacivanje viška vode, visoko je cijenjena zbog ugodnog mirisa i lijepog cvijeta, otrovna je do te mjere da joj djeca i trudnice ne trebaju ni prilaziti, a i travar koji bere ljekoviti dio biljke obavezno poslije pere ruke.
Trava kukurijek, koju je stariji živalj u selu koristio protiv bolova u kralježnici i zglobovima također je služila za uklanjanje neželjene trudnoće, a, kako je otrovna, mnoge su mlade žene životom platile ovu “pomoć”. Slično je i sa kukutom (beladonom), koja je poznata od antičkih vremena kao pouzdan lijek protiv bolova i nesanice. Dovoljno je popiti kap tinkture više nego što je potrebno, pa se zauvijek osloboditi svih zdravstvenih problema. Ipak, puno više ljudi se korištenjem ljekovitog bilja izliječilo ili barem ublažilo tegobe, tako da povjerenje u ovaj način liječenja ne opada nego raste, ljudi istražuju ili se obraćaju travarima, a medicina ohrabruje pacijente da u terapiju uvrste i pomoć alternativne medicine.