Frontotemporalna demencija obično izgleda drugačije od Alzheimerove bolesti i drugih uzroka demencije. Naime, kako donosi Psychology Today, većina ljudi s frontotemporalnom demencijom počinje pokazivati simptome između 45. i 65. godine iako se kod otprilike jedne četvrtine pojedinaca bolest prvi put otkrije nakon 65. godine.
Osim toga, najistaknutiji simptomi su najčešće promjene u ličnosti, ponašanju i problemi u obavljanju kompliciranih aktivnosti. Prijatelji i članovi porodica osoba s frontotemporalnom demencijom često ih opisuju kao "drugačije ljude". Često pokazuju društveno neprikladno ponašanje, impulsivne odluke i neoprezne radnje. Isto tako, često je vidljiv očigledan nedostatak empatije za druge.
Međutim, jedan od najranijih znakova koji mogu ukazivati na demenciju jest i želja za određenom namirnicom, odnosno slatkišima. Tako barem tvrdi ljekar Andrew E. Budson, pomoćnik direktora za istraživanje u Centru za Alzheimerovu bolest Univerziteta u Bostonu i profesor neurologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Bostonu. On objašnjava kako žudnja za slatkim može biti rani znak ove vrste demencije.
''Neki pojedinci kompulzivno izvode pokrete koji se ponavljaju, kao što je gašenje i paljenje prekidača za svjetlo kad god prođu pokraj njega. Drugi pokazuju značajnu promjenu u sklonosti hrani (često preferiraju slatkiše), upuštaju se u prejedanje. Ili pretjerano puše ili piju alkohol'', rekao je Budson.
Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga, i obično se radi o hroničnom ili progresivnom toku, ali uvijek postoji višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao na primjer pamćenje, mišljenje, orijentacija, shvaćanje, računanje, sposobnost učenja, jezik i rasuđivanje. U kliničkoj se praksi susrećemo s pojmom demencije kao sindromom, tj. skupom različitih simptoma.