Od dna do zvijezda mukotrpan je put i malo ko ga uspješno prođe, ali zato pad sa zvijezda u trnje ide brzo, pogotovo ako se uplete politika.
To je na svojoj koži najbolje osjetio nekadašnji najveći ljubimac Turske, važniji od sultana, najveći od najvećih turskih nogometaša, Bik s Bosfora, kako su mu tepali - Hakan Sukur.
Danas se ime tog nogometnog božanstva, najboljeg turskog nogometaša i strijelca u historiji reprezentacije ne smije ni izgovoriti u njegovoj rodnoj zemlji.
Spominje se šapatom. Može se dobiti po glavi. On je u domovini koju je proslavio zabranjen.
Sve izbrisano
Hakan Sukur (53) u Turskoj više ne postoji. Svi njegovi golovi, driblinzi, pasovi, uklizavanja nestali su pred voljom i taštinom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana koji je jedan njegov tweet smatrao uvredom časti.
Usput je Sukur optužen da je i jedan od finansijera neuspjelog državnog udara u julu 2016., pa mu sada prijeti dugogodišnji zatvor, možda čak i doživotni, ako se vrati u Tursku.
Morao je bježati iz Turske glavom bez obzira.
Danas tamo nema njegovih slika, pa čak su izbrisani i rezultati. Na ulazu u trofejnu sobu istanbulskog Galatasaraya, gdje na počasnom mjestu stoji Kup UEFA, osvojen 2000. i to njegovim golom u seriji jedanaesteraca, protiv londonskog Arsenala, danas više nema njegove fotografije.
Izblijedila je. Historija se može prebrisati, ali rezultat ne.
Nije jedini kojem se to dogodilo. Hakan Sukur odigrao je rekordnih 112 utakmica za tursku reprezentaciju i zabio je 51 gol.
Osvajač je bronze na Svjetskom prvenstvu 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Inače, njemu pripada i najbrži gol u historiji svjetskih prvenstva.
Svadba na televiziji
Baš u toj utakmici za treće mjesto, protiv Južne Koreje, zabio je gol u desetoj sekundi. Bio je božanstvo u zemlji gdje je nogomet svetinja. Njegovu svadbu prenosila je državna televizija i bio je jedan od najgledanijih događaja u historiji turske televizije. I ne samo to.
Među uzvanicima su bili tadašnja premijerka Tansu Penbe Ciller, ali i oni koji su ga desetak godina kasnije “došli glave” u izravnom i prenesenom smislu - tadašnji istanbulski gradonačelnik, a današnji Bog i batina Turaka, predsjednik Recep Tayyip Erdogan te tadašnji imam, a današnji Erdoganov neprijatelj broj jedan Fethullah Gulen.
Hakan je tada bio važniji od svo troje. Bio je iznad njih, piše Jutarnji.
Oni su se fotografirali uz njega. No, supruga Ezra poginula je u zemljotresu 1999. koji je pogodio Izmir, u kojem je stradalo oko 17 hiljada ljudi.
Nakon završetka igračke karijere, koja je trajala do njegove 36. godine, Sukur se bacio u politiku. Slava ga je opila. Predsjednik Erdogan znao je, osim toga, da mu sama pojava ikone turskog nogometa diže cijenu.
Ušao je na listi njegove Stranke pravde i napretka (Adalet ve Kalkınma Partisi, AKP) u Medžlis, turski parlament.
No, kao i u nogometu, htio je biti virtuoz i u politici. Samosvjestan i prgav. Pobjednik. No, nisu mu dali. Erdogan je postajao sve moćniji pa je “smijenio” legendu Hakana Sukura kad mu je počeo smetati.
Sukobljavaju se baš oko lika i djela Fethullaha Gulena, kada Erdogan, još 2013. - 2014. zatvara i zabranjuje njegove škole.
Erdogan pokazao moć
Sukur se naljutio pa napušta vladajuću stranku i izlazi iz parlamenta.
No, nakon pokušaja državnog udara, koji je Erdogan lako ugušio (nekoliko stotina hiljada ljudi je uhapšeno, izbačeno iz armije i iz državne službe), a za njega je optužio klerika Fethullaha Gulena koji se sklonio u SAD, na tapet dolazi i veličina kakva je Hakan Sukur.
Naime, ako on abdicira i Turci to progutaju, onda Erdogan pokazuje svoju pravu moć i snagu. No, Hakan Sukur i dalje misli da je nedodirljiv.
No, više nije. Suprotstavlja se nadirućem Erdoganu. Tada u bijesu kaže da je Albanac. Njegov otac jest rodom iz Prištine, ali u Turskoj se hvaliti time nije baš upitno. Srušio je time patinu sa svoje ikone.
Režim ga optužuje da šuruje s Gulenom, a to je gotovo gore nego da te optuže da si Kurd.
Hapse mu oca, koji jedno vrijeme sjedi u zatvoru, a potom nedugo nakon izlaska umire od raka i ne vidjevši se više sa sinom. Sukur bježi s drugom ženom i njihovo troje djece u Sjedinjene Američke Države.
Tamo se pritajio. Nije upitno isticati se. Batalio je i politiku. Sada živi u gradiću Palo Alto u Kaliforniji nedaleko od Santa Clare.
Nekadašnja nogometna zvijezda jedno vrijeme je radila kao konobar u slastičarnici, gdje se nudi kafa, čaj i poznati turske slastice. Ipak je porijeklom Albanac. I nije mu više do slave i svjetala reflektora.
Trenutno ovaj 51-godišnjak živi u Kaliforniji i spaja kraj s krajem kao vozač Ubera, prodavač knjiga i fudbalski trener mladih.
Vozač Ubera
"Ja sam vozač Ubera i prodajem knjige", rekao je Sukur za njemački list Welt am Sonntag 2020. godine.
"Nije mi to teško raditi. Od nečeg se mora živjeti, svaki posao je častan", kaže i dodaje kako treba prehraniti troje djece.
Mora tako raditi jer su mu, nakon bijega, u Turskoj blokirani svi bankovni računi. Kaže kako mu nedostaje Istanbul.
I Turska, ali zasad i ne pomišlja na povratak. Ostat će radije vječni izbjeglica. Ne komentira sadašnju političku situaciju.
"Da se vratim kući i podržim Erdogana možda bih postao i ministar, a živio bih najljepše što se može zamisliti.
Trebam samo igrati kako oni kažu, ali sada prodajem kafu", kaže nekadašnji najveći turski nogometaš.
