Zločin Hamasa prema civilima u Izraelu je teroristički čin i zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ali zločin Izraelaca prema Palestincima koji je višestruko nesrazmjeran odgovor na čin Hamasa je po definiciji genocid i zahtijeva procesuiranje odgovornih osoba za taj najteži zločin u koji su uključene sve strukture Vlade u Izraelu, smatra predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti Kulin ban akademik Suad Kurtćehajić.
Ističe da je tragično da države velikih demokratskih tradicija dozvoljavaju i odobravaju vojne aktivnosti Izraealaca koji pod krinkom uništenja Hamasa ubijaju na hiljade civila - žene, djecu i starace.
Međunarodno pravo
On podsjeća na Međunarodnu pravnu definicija zločina genocida data u članu II i III Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine.
U članu II opisuje se dva elementa zločina genocida - mentalni element, znači "namjera da potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva i fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b , c , d i e.
Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao "genocid". Član III opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.
Član II: U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva: (a) ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda); (b) uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe; (c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji prouzrokuju njeno potpuno ili djelimično uništenje; (d) Uspostavljajuči mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe i (e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu", navodi Kurtčehajić.
Genocidna djela, naveo je, ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe.
"Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, spriječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe", dodao je on.
Podsjetio je i da zakon štiti nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe.
"Obično su ljudi rođeni u ove četiri grupe. Ove četiri grupe imaju zajedničke karakteristike po kojima su pojedinci najčešće rođenjem u grupi.
Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost, ili religiju ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet - obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu, ljudi su meta za uništenje ne zbog toga što su nešto uradili, nego zbog onoga ko su i šta su", naveo je Kurtčehajić.
Grupni identitet
Navodi da je grupni identitet često isforsiran od strane počinilaca.
"Počinioci genocida učestalo prave grupne kategorije opasnijim ili kreiraju nove definicije i grupni identitet nameću pojedincu bez obzira kakav je njegov lični izbor tog pojedinca", objašnjava on.
Dodaje da zločin genocida ima dva elementa: namjeru i akciju. Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave ili narečenja, ali češče, mora biti zaključena po sistematskom i koordiniranom djelovanju..
"Namjera je različita od motiva. Šta god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet, itd.) ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, to je genocid", ističe Kurtčehajić.
Po njegovim riječima fraza "potpuno ili djelimično" je važna.
"Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu. I uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid.
Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe - masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe", ističe, između ostalog, Kurtčehajić, saopćeno je iz Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban”.
