Smijurija od države i vladanje njome od strane potpunih diletanata zorno se ilustruje i na primjeru nogometne Premijer lige BiH i krojenju sudbine hoće li se nastaviti naše fudbalsko prvenstvo ili neće.
Ukoliko se ne nastavi bio bi to znak potpunog odsustva mozga i obraza, bezobrazluk bez presedana i još jedan dokaz u kakvoj degeneričnoj sredini provodimo svoje mizerne živote.
Odluka o prekidu prvenstva predstavljala bi nebulozu par exellance iako je već dosad sve obojeno nenadmašnom ljigavošću pomiješanom s ozbiljnim darom i pasijom za spletkarenje. Čitavu trakavicu karakteriše pozamašna doza tobožnje neodlučnosti da je već to samo po sebi ako ne sumnjivo, onda u najmanju ruku mediokritetski.
Dakle, danas imate jednu iza druge vijest kako će u Srbiji kraj prvenstva biti održan uz prisustvo navijača na stadionima i drugu kako se u BiH još ništa ne zna. Odluka o nastavku takmičenja u zemlji s duplo gorom epidemiološkom situacijom donešena je još vajkada. U Hrvatskoj također, za nekoliko dana treba da ljudi počnu s utakmicama, a posebno je zanimljiva vijest da će se lopta nastaviti kotrljati i na Kosovu! Dakle Kosovo je za nas primjer savremenosti i zdravog razuma pa je možda ružno i reći da će se lopta kotrljati. Ona će tamo da munjevito piči, a kod nas će da se kotrlja, ako to uopće odobre. Ko? Čuj ko, pa Krizni štabovi.
Oni, kako im samo ime govori, valjda djeluju tokom neke krize - a takva kada je u pitanju koronavirus i epidemiologija kod nas, ne da ne postoji već je isključivo smještena u domen istražnjih radnjih, pljački, zavrzlama, tužiteljstava i komšijskih SIPA-i OSA i inih.
Ljudi se normalno vozikaju tramvajima, od sutra će da duškaju i uživaju u zatvorenom u kafićima, ali fudbal je na čekanju jer neki tamo iz sada već potpuno besmislenog Kriznog štaba - koji je djelovao prepisujući svaku mjeru od susjeda što otvoriše regularno sve pa će normalno igrati i fudbal - treba da odgovori na dopis iz NSBiH može li se igrat ili ne može. Isto znači brod ludaka.
Elem, iz NSBiH su saopćili da ako ne počne liga do 13. juna (pomjerena je granica za sedam dana), ona neće ni početi. Odluka hoće li ili neće pak ne može biti donesena dan ranije, pa je očekivati da nam se nevidljiva ruka iz Kriznog štaba konačno smiluje i doturi nam svima na znanje depešu. Ne više ni zbog fudbala i onih koji od toga žive, ne čak ni zbog ljubitelja te igre, već da prestane jahanje mrtvog konja i ubijanje u pojam rafalima gluposti, kilavosti i javašluka.
