Kada su jednom pitali poznatog balkanskog Umjetnika da prokomentariše napade na njega od strane drugog poznatog balkanskog Hibrida, on je rekao da je to kao kada “baba pr*ne“. Baba je pr*nula, ali naprosto misliš da joj je to izletjelo, da ona to stvarno ne misli.
Ova, pak, zla Baba vrlo ozbiljno i brutalno misli.
A to znamo jer je njen izričaj, bio i ostao, poput laveža ranjene zvijeri što se probija kroz našu zamuklu noć, već godinama. I cilja na one koji se nisu dali zgaziti, po raznim osnovama i pod različitim okolnosti. Ona zavija na identično glasan i prostački način, od početka javnog djelovanja pa sve do danas, do predizbornog trenutka njenog starenja i dekadence, koja je preplavljuje, savladava i dodatno ruinira. Izgleda kao da gubi konce, pa joj ni on, onako polovan, ovaj put ne može pomoći, čak ni suzom u oku.
Daleko je otišla, do samih logora i pozivanja smrti.
Kada sam prije skoro dvadeset godina bio u Auschwitzu (Oswiecim), blizu Krakova, nekako sam ga doživio lično, jer je prošao kratak vremenski period od realnosti bosanskih logora do te posjete.
Te male pećnice za pretvaranje ljudskog tijela u pepeo, naslagane prazne konzerve nervnih otrova, deke od ljudske kose, grafički prikazi scena u gasnim komorama u kojima se još živi penju u piramidi, prije smrti, preko leševa ranije umrlih, te oslobođene fekalije ubijenih logoraša zbog stimulacije njihovog parasimpatičkog nervnog sistema ispuštenim otrovnim gasom su dio historije čovječanstva.
Dio historije čovječanstva su i logori u Bosni u kojima su ljudi zatvarani, mučeni i ubijani zato što su u percepciji mučitelja bili oni drugi, oni drugačiji, oni njima gadniji.
Logori su brutalna realnost svijeta i breme na savjesti čovječanstva, oni ne mogu biti tema predizborne manipulacija zle babe što se us*ala.
Brutalnost i spremnost da se drugi uništi samo zato što se ne može inkorporirati i pokoriti je stvarna odlika totalitarnih i autokratskih mentalnih struktura.
Ovakva isključivost u glavi i ponašanju nekoga ko, kao liječnik, ima pristup ljudskom životu, tijelu i duši, te podrška koju takav stil ima u pojedinim segmentima društva je opasna za sam opstanak tog društva.
Ako je birate takvu, sada kada je sve jasno, onda ste je i zaslužili.
Najbolje je odmah izmjestiti drage i nemoćne, pa na kraj svijeta, iz takvog okruženja. Jer oni će izmjestiti i eliminirati, sigurno, sve one (i njima bliske) koji nisu inkorporirani i progutani.
