U Memorijalnom centru "Veljaci" u Bratuncu danas je klanjana 16. kolektivna dženaza za četiri žrtve velikosrpskog zločina koje su ubijene na tom području u proljeće 1992. i zimu 1993. godine.
Poslije tri decenije traganja za njihovim posmrtnim ostacima vječni smiraj u šehidskom mezarju pronašli su Mehmed (Meho) Imamović (1954-1992., Salih (Osman) Mehić (1964-1993.), Salim (Osman) Kadrić (1969-1993.) i Salimir (Beriz) Hodžić (1983-1992.)
Dženazu-namaz predvodio je Reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.
Najmlađa žrtva je Salimir Hodžić, koji je ubijen zajedno sa majkom Sabrom i bratom Elvisom. Njegov otac ubijen je u Srebrenici i vječni smiraj pronašao je u Memorijalnom centru Potočari dok je njegova majka Sabra pokopana u Memorijalnom centru Veljaci 2012. godine. Za posmrtnim ostacima njegovog brata Elvisa i dalje se traga.
Na današnju dženazu na šehidsko mezarje u Veljacima došla je Salimirova tetka Sadeta Suljić – Tabaković, koja je brisajući suze uspjela izgovoriti:
“Pobijeni su, šta je sa njim rađeno to samo Allah dž.š. zna. Mučeni, klati i na kraju su poliveni benzinom i zapaljeni u svojoj rođenoj kući”, kazala je ona izrazivši nadu da će se pronaći i posmrtni ostaci dječaka Elvisa, te da će kompletna porodica njene sestre napokon pronaći vječni smiraj.
Početkom 1993. godine poginuo je Salih Mehić, a njegov sin Bekir iz Konjević Polja, odnosno naselja Mehići, tada je imao samo dvije i po godine. Oca se ne sjeća, a sva saznanja o njemu crpi iz priča drugih ljudi i malobrojnih sačuvanih fotografija.
“Babo je nekada krajem 1992. godine došao iz Švicarske u Bosnu i Hercegovinu da bi sa svojim saborcima stao u odbranu domovine. Naredne, 1993. godine dao je svoj život i od tog dana nikada nismo znali ništa o njemu do prošle godine kada me je nazvao amidža i kazao mi da je babo pronađen u Voljavici”, kazao je Bekir Mehić i istakao kako su pomiješane emocije, ali i da ima jednu vrstu olakšanja što će napokon moći proučiti Fatihu svom ocu pored mezara.
Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić istakao je kako su rezultati zločina i genocidne namjere nad Bošnjacima u Bratuncu vidljivi na svakom koraku. Ubijen je veliki broj populacije koja je 1992. godine imala između 18 i 20 godina starosti s jasnim ciljem da se Bošnjaci izbrišu sa ovih prostora. Salkić smatra kako Tužilaštvo BiH nije odgovorilo svom zadatku jer se Bratunčani svakodnevno suočavaju sa nalogodavcima i izvršiocima monstruoznih zločina jer nisu procesuirani i žive kao slobodni ljudi.
“Danas smo ovdje 30 godina nakon teškog zločina i genocidne namjere koja je jasno iskazana spram Bošnjaka ovdje u Bratuncu, da pokopamo četiri osobe, žrtve tog zločina srpskih vojnih i paravojnih jedinica u Bratuncu kako bosanskih Srba tako i onih preko Drine. Na žalost 30 godina kasnije mi nemamo presuđenih nalogodavaca ovih zločina, nemamo presuđenih izvršilaca. Treba znati da je o 1992. do 1995. godine ubijeno 3.563 Bošnjaka od čega 210 djece i 236 žena”, kazao je Ramiz Salkić, koji je izrazio ogorčenje što se prikrivaju tragovi genocida na hangarima nekadašnje Zemljoradničke zadruge u Kravici.
Trideset godina nakon zlkočina počinjenih na području Bratunca traga se za posmrtnim ostacima još oko 300 žrtava, a porodice pozivaju sve one koji znaju bilo šta o masovnim stratištima da to prijave nadležnim organima kako bi se pristupilo procesu ekshumacije i identifikacije. U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju "Veljaci" u Bratuncu do sada su ukopane 304 žrtve iz proteklog rata.
