Kako se sjednica ruskog vijeća sigurnosti bližila kraju, tako su dvije stvari postale jasne: Vladimir Putin priznat će dvije odmetnute republike Donjeck i Lugansk kao nezavisne i poslat će redovne ruske trupe u njihovu odbranu.
Pitanje je koji će biti sljedeći korak.
U najboljem slučaju, Putin će nastaviti svoju igru postepenog zatezanja napetosti i ruska će se vojska zaustaviti na granici.
Ali što ako ne bude tako?
Ruski ministar unutrašnjih poslova Vladimir Kolokolcev pozvao je Putina da prizna republike "u njihovim historijskim granicama", piše Telegraph. Nedugo potom Putin je to, stavljanjem svog potpisa na ukaz, i učinio.
Potvrđene kao legitimni teritorij
Kada su u proljeće 2014. 'narodni parlamenti' koje podržava Rusija proglasili neovisnost, proglasili su i teritorij Donjecka i Luganska svojim legitimnim teritorijem. To implicira "oslobodilački" rat za zauzimanje gradova koji su pod Ukrajinom - Mariupolja, Slavjanska i Kramatorska.
U tom će procesu ruske oružane snage nastojati uništiti ukrajinske najjače vojne jedinice koje pružaju najveći otpor, a koje su koncentrirane na istoku. Neki dužnosnici u Kijevu smatraju da je to vjerovatnija opcija od potpune invazije na koju upozoravaju zapadne vlade. Međutim, zapadni obavještajni i sigurnosni dužnosnici ne odustaju od tih upozorenja. Ako ništa, sve su glasniji.
Jedan od njih rekao je za Telegraph da još uvijek očekuju invaziju punog razmjera duž linija napredovanja, uključujući brzi napad iz Bjelorusije prema Kijevu. Na svim tim linijama ruske snage sad se raspoređuju na svoje početne pozicije, dodaje dužnosnik. Nije jasno kako bi to završilo.
Potpuna okupacija teritorija Ukrajine lijevo od Dnjepra i Kijeva najgori je scenarij, a čini se i neodrživim, piše Telegraph.
Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev usporedio je trenutnu situaciju s Gruzijom 2008. godine, kada je Rusija izvela zračne napade po cijeloj zemlji, a ruska oklopna kolona krenula je prema Tbilisiju prije nego što se vratila kući. Sve je to trajalo samo nekoliko dana.
Za Rusiju bi ovaj sukob značio i ogromne troškove. Unatoč neslaganjima, zapadni čelnici ujedinjeni su u uvođenju vanrednih sankcija ako se nastavi invazija. To je jedan od razloga zašto se neki optimisti još uvijek nadaju da će se ruska vojska zaustaviti na sadašnjoj poziciji. Možda Putin smatra da će drugim svjetskim liderima laknuti što su izbjegli masovni pokolj pa će popustiti sa sankcijama. To je manevar koji je ruski predsjednik izveo već nekoliko puta. Međutim, ništa na sjednici Vijeća sigurnosti nije upućivalo na to.
Ruski premijer Mihail Mišustin izvijestio je na sjednici da su rizici dobro poznati - te je dodao da se njihova ekonomija može nositi s njima.
Spremni na žrtve
Medvedev je pak rekao da će ruski narod podržati taj potez te da će biti spremni na žrtve, djelujući kao da poručuje javnosti da se pripremi na ekonomski udar.
Putin tako tenkovskim topom razbija sporazum Minsk 2, mirovni plan iz 2015. koji su potpisali Angela Merkel, Petro Porošenko, Vladimir Putin i François Hollande. Na neki način, to je priznanje poraza. Cilj tog sporazuma, smatraju ukrajinski čelnici, bio je potkopati njihov suverenitet i omogućiti Putinu da kontroliše zemlju iznutra. Ako je Putin i dalje odlučan kontrolirati Ukrajinu, mogao bi iskoristiti novi rat kako bi isforsirao Minsk 3, ili čak izravno nametnuti okupacijsku ili marionetsku vladu.
Postoji i ludo optimističan scenarij u kojem je sve ovo povlačenje. Zapadni dužnosnik tvrdi, bez dokaza, da neki visoki ruski dužnosnici izražavaju duboke sumnje u trenutačni smjer Putinove politike. Možda su ti ljudi uvjerili Putina da će mu priznanje omogućiti da se suprotstavi Zapadu i povrijedi Ukrajinu, a da pritom izbjegne rat. Nažalost, to nije poruka koja dolazi iz Moskve, Kijeva ili sa Zapada.
Vjerojatno će još puno ljudi izginuti prije nego što se završi ovaj užas koji je započeo 2014. godine, piše Telegraph.
