Prije 37 godina Jugoslaviju je potresla velika tragedija. Na današnji dan, 18. septembra 1986. godine, na putu za Mostar članovi "Crvene jabuke" doživjeli su tešku saobraćajnu nesreću u Jablanici.
Na licu mjesta poginuo je basist grupe Aljoša Buha, dok je frontmen i jedan od osnivača grupe Dražen Ričl zadobio teške povrede, kojima je podlegao 1. oktobra 1986. godine.
Tog kobnog dana 1986 sve je na mostarskom stadionu Kantarevac one tople septembarske noći bilo spremno za dugo najavljivani koncert Crvene jabuke. To je trebao biti početak ambiciozne turneje mladog sastava, koji se meteorskom brzinom, ali zahvaljujući predanom radu i neobičnoj nadarenosti svojih članova, vinuo u zvjezdane visine domaće muzičke scene.
Poklonici njihovog prepoznatljivog muzičkog izraza ispunili su Kantarevac do posljednjeg mjesta. Koncert Crvene jabuke, međutim, nije održan. Niti će ijedan drugi biti održan u istom sastavu…
Muk na stadionu
Članovi orkestra krenuli su s tri automobila i malim kamionetom s instrumentima iz Sarajeva prema Mostaru u popodnevnim satima. Bili su izuzetno raspoloženi. Radovali su se susretu s mostarskom publikom, kao i koncertima koji su predstojali u Zenici, Bugojnu i Banjoj Luci.
Bas gitarist Aljoša Buha, solist Dražen Ričl Zijo i vozač Zlatko Arslanagić sjeli su u Fiću. Iza njih su u Golfu vozili Dražen Žerić i Darko Jelčić. Odmah iza Jablanice prema Mostaru Žerić i Jelčić, kao i predstavnici "Atlasa" iz Zenice, organizatora turneje, u "zastavi 1500" naišli su na veću grupu ljudi okupljenih oko smrskanog Fiće. Nisu imali vremena mnogo se obazirati jer su žurili na koncert.
Članovi Crvene jabuke okupljali su se pred Kantarevcem. Ali, zaboga, gdje su više Zijo, Buha i Zlatko? Koncert se približava, a njih nema. Možda su se zadržali negdje da se osvježe, da predahnu, pa će stići svakog časa. Nervoza sve više raste, ali niko ne misli na najgore. Žerić žuri u hotel "Ružu", vjerujući da je došlo do nesporazuma i da su Zijo, Buha i Zlatko tamo. Uzalud. Niko o njima ne zna ništa. Žerića prožimaju žmarci. Da onaj Fićo kod Jablanice, ipak, nije bio njihovih prijatelja. Nemoguće. Prilazi telefonu i okreće broj stanice milicije u Mostaru. Slušalica mu ispada iz ruku…
Organizator saopćava okupljenim gledateljima: koncert se odgađa zbog saobraćajne nesreće članova Crvene jabuke. Na stadionu muk i nevjerica. Šta se desilo? Je li neko ozlijeđen, ili možda…
Svima dragi
Dvije noći ranije u sve popularnijem sarajevskom Centru za društvenu aktivnost mladih gotovo najzapaženija lica bila su ona koja su pripadala članovima Crvene jabuke. Iako se te večeri u ovim prostorima odvijala promocija posljednjeg LP-ja Momčila Bajagića Bajage "Jahači magle", Zijo i prijatelji gotovo su najviše privlačili objektive. Popularnost koju Jabuka sve više stječe, kao da je tog dana u zasjenak bacila i jednog Gorana Bregovića, Ipeta Ivandića, Emira Kusturicu…
Dražen Ričl, iako već s areolom zvijezde, osjetilo se i te večeri, čvrsto je na zemlji. Čak se u jednom trenutku morao probijati do Bajage da bi mu čestitao na novoj ploči. Ričl i prijatelji unijeli su i te noći jedan novi vid ponašanja na rock scenu: osjetilo se da su njima i tuđi uspjesi dragi. Poslije noći u CDA održana je i konferencija za novine povodom "Baščaršijske večeri", koja će se održati 26. septembra. Na tim prostorima među 200 izvođača trebala se naći i Crvena jabuka. Organizatori su već tada znali da će Jabuka biti jedan od glavnih magneta. Planiralo se da Ričl i prijatelji nastupe pored scene kod Katedrale i uz neku od baščaršijskih česmi, da bi na najbolji način ilustrirali jednu od svojih pjesama u kojima stihove govore o njoj koja s ibrikom dolazi do vode da bi joj on šapnuo - volim te.
Borba doktora
Preostali članovi Crvene jabuke s crnim slutnjama žure prema Jablanici. Ne mogu vjerovati onom što im govore: Buha je podlegao, Zijo je teško povrijeđen, Zlatko također ima ozbiljne povrede.
Njihov Fićo se u oštroj krivini zanio, skrenuo na lijevu stranu i uz žestok prasak sudario s kamionom vršačke registracije. Vraćaju se ponovo u Mostar, gdje su na hirurškom odjelu bolnice smješteni Arslanagić i Ričl.
Spontano, pravo sa stadiona, tamo je već bilo dotrčalo nekoliko stotina njihovih fanova. Da daju krv, da pomognu.
Poslije šoka, kada je rečeno da pomoći Buhi više nema, stižu loše vijesti i o Ričlu. On je u teškom stanju, s vrlo ozbiljnim povredama glave. Liječnici mostarske bolnice nastoje ne izgubiti nijedan dragocjeni trenutak. Čine sve da pomognu mladom solistu, ali povrede lobanje zabrinjavaju. Zlatku Arslanagiću je nešto bolje i on se, za razliku od Ričla, nalazi izvan životne opasnosti.
Cijelu noć gore svjetla u mostarskoj bolnici. Sutradan dolaze i rodbina, prijatelji… Majka Dražena Ričla plače: "Samo da mom sinu bude bolje." Brzo je angažiran helikopter da Ziju prebaci na Vojno-medicinsku akademiju u Beogradu. Ispraćen je s nadama da će njegova mladost i volja za životom biti jače od povreda. Arslanagiću je bolje, ali liječnici ne dopuštaju da se s njim razgovara. Još je u šoku, pa mu je potreban mir…
Pjesmu, kojoj se Crvena jabuka uvijek radovala, tako je samo u jednom zlokobnom času zamijenila tuga. Ogroman bol za izgubljenim prijateljem. Svaka sljedeća pjesma bit će posvećena i njihovom Buhi.
