(ne)urbani grad

Ko postavlja bandere i autobuske stanice nasred biciklističke staze? I zašto?

Da li je Sarajevo moderno i urbano, nije teško zaključiti

Da li je Sarajevo moderno i urbano, nije teško zaključiti. Modernizam je ostao s Olimpijadom 84, a većina poslijeratnih građevina to i potvrđuje. Urbanizam je ostao na naporima pojedinaca ili udruženja da glavni grad države učione iole bližim evropskim metropolama.

Jedno od njih je Udruženje građana za promociju urbanog biciklizma Giro di Sarajevo iz kojeg su burno reagirali nakon postavljanja novog semafora u jednoj od ulica u sarajevskom naselju Dobrinja.

Objavili su informaciju o postavljanju konzolnog stuba semafora na sredinu postojeće jednosmjerne biciklističke staze na A transverzali "Michael Schumacher".

"Nemarno i zdravorazumski teško pojmljivo postavljanje čvrstih prepreka na biciklističke staze je, pored manjkavog projektiranja i izvođenja biciklističke infrastrukture, jedan od vodećih problema sarajevskog gradskog biciklizma.

Semafor na stazi

U procesu postavljanja ovakvog tipa semafora su minimalno učestvovali sljedeći akteri: ovlašteni projektant, izvođač (radnici i inžinjeri), nadzorni inžinjeri, ovlaštene službe, vjerovatno i opštinske i kantonalne… Uprošteno, barem deset lica različitih tehničkih nivoa stručnosti i ovlaštenja koja nisu vidjela bilo kakav problem u postavljanju semafora na sredinu biciklističke staze", poručili su na društvenim mrežama iz Giro di Sarajevo.

Nisad Selimović, predsjednik Giro di Sarajevo, govori za Raport da bandera posred biciklističke staze, u sarajevskom svijetu biciklističke infrastrukture, nije nova niti iznenađujuća pojava.

"Takve projektantske bravure imali smo svjedočiti i, recimo, na Ilidži, gdje se barem projektant dosjetio da ocrta stazu oko bandere. Ili imate primjer iz Novog Grada prije nekoliko godina, kada je posred biciklističke staze osvanula autobuska stanica. Moglo bi se sada reći 'šalu na stranu', ali na našu žalost, sve pobrojano i mnogo više, naša je stvarnost", cijeni Selimović.

Kada je u pitanju ova nova bandera na A transferzali, dodaje, to njima iz Gira nije iznenađujuće jer samo dokazuje ono na što godinama upozoravaju, a nakon decenije lobiranja da se biciklistička infrastruktura počne graditi ozbiljno i profesionalno: projektantske poslove, kada je u pitanju ova vrsta infrastrukturnog razvoja jednog grada, u Sarajevu uvijek dobijaju takozvani inžinjeri koji se ne razumiju u svoj posao.

"Sve je to stvar sitnog šićara, uzimanja i ograđivanja gdje god ko može. Nakon toga, dobijete izgrađeni haos kojeg je onda teže popraviti. Sramota je za Sarajevo, koje je prije pet, šest godina imalo sjajan zamah da se učine odlične i kvalitetne stvari kada je u pitanju biciklistička infrastruktura, da sada godinama ide unazad i diletantskim odnosom tzv. stručnjaka ugrožava biciklistički saobraćaj, umjesto da ga unapređuje", potcrtava naš sagovornik, koji se potom osvrće na urbanost glavnog nam grada.

Ne da nije urbano, to je javašluk


Napominje da je, valjda je svima jasno, Sarajevo "urbano još samo šačici onih besposlenih ispijača kafa u centralnim kafanama koji se, apsurdno, najviše žale kako ono više nije takvo. Oni ne znaju da su oni krivci za to, jer je to ta vrsta malograđanstva koje, uljuljkano u svoje površno izvršavanje obaveza na raznim uhljebaškim poslovima, koja bi svojom odgovornošću trebala da sasiječe ono što nije urbano. Eto, ne sumnjam da ona bandera nije urbana, ali ne na biciklističkoj stazi. To ne da nije urbano, to je javašluk koji pokazuje koliko ustvari nismo urbani".

A gdje je zapravo Sarajevo na biciklističkoj mapi svijeta? Koliko je Sarajlijama urbani biciklizam u svijesti?

"Biciklisti su u Sarajevu još uvijek niža klasa društva. Naša razvojna politika se još svodi na politiku koja se provodila prije pola stoljeća u Evropi - automobili su sve dostupniji, ne moramo zaprežnim vozilima na posao. Haj'mo graditi ceste. Mi, dakle, još gradimo ceste jer smo tako sretni što su nam automobili dostupni i prevoze nas gdje želimo, a mi sjedimo", objašnjava Selimović.

Podvlači da je Evropa odustala prije dvije decenije od takve politike jer niko više nije mogao nigdje, jer su svi pohrlili automobilima vozati se po novim cestama, te su shvatili da je bicikl jedno odlično prijevozno rješenje u urbanoj sredini.

"Mi još pravimo ceste, a direktan rezultat tog lošeg planiranja je ta bandera, koja je osvanula na biciklističkoj stazi, nakon što je izgrađena još jedna priključna cesta. Znači, onome ko donosi odluke samo pomisao na novu saobraćajnicu briše iz memorije svaku pomisao na biciklističku stazu", jasan je Nisad Selimović.

Čak mi je i pomalo drago zbog bandere, jer je ona simbol i pokazatelj odnosa vlasti i projektanata prema nama biciklistima.