Uhapšen je bivši ‘ministar odbrane nepriznate proruske "Donjecke Narodne Republike" Igor Strelkov, javio je prije nekoliko dana RBC pozivajući se na izvore u agencijama za provođenje zakona i Strelkovljevog advokata.
Strelkovljeva supruga potvrdila je hapšenje. Prema njenim riječima, djelatnici Istražnog odbora stigli su oko podne i odveli njenog supruga u nepoznatom smjeru.
Optužen za ekstremizam
Prema riječima njegove supruge, Strelkov je optužen prema članku 282. Krivičnog zakona Ruske Federacije (ekstremizam).
Osim što sad Rusi traže njegovu glavu, prošle godine ukrajinske vlasti su nudile 100.000 dolara onome ko im dovede bivšeg agenta FSB-a i jednog od glavnih proruskih separatista u Ukrajini, Igora Girkina Strelkova.
Strelkov je svojevremno iščeznuo i s Telegrama, mreže koja mu je služila za propagandu.
Strelkov, ali i još neki vojni blogeri koji većinski podržavaju rusku invaziju Ukrajine, su bili izrazito kritični oko toga kako se njome upravlja, te su glasno prozivali ruske generale i časnike zbog sve češćih neuspjeha na ratištu. Kako je u oktobru 2022. izvijestio ruski neovisni portal Meduza, glavni komandant ruskih oružanih snaga general Valerij Gerasimov lično je naredio državnom regulatoru Roskomnadzoru da započne istragu najistaknutijih vojnih izvjestitelja, poput Strelkova.
Ko je Strelkov?
Kad je počelo strašno krvoproliće u Ukrajini, upravo je Strelkov bio zadovoljan kako su se stvari razvile - jer to je čovjek koji je odigrao veliku ulogu u početku sukoba 2014. godine, pisao je u martu Bloombergov novinar i komentator Leonid Bershidsky.
Maloko je u Ukrajini tako omražen kao Strelkov (više voli da ga se zove njegovim ratnim imenom nego pravim). U aprilu 2014. godine, nakon što je ukrajinska privremena vlada rekla da će poslati trupe da suzbiju pobunu pro-ruskih separatista u istočnoj Ukrajini, Strelkov je s još 50 ljudi prešao rusko-ukrajinsku granicu i izazvao dovoljno kaosa da rusku vojsku uvuče u sukob koji je Vladimir Putin dotad izbjegavao. Te 2014. umalo je natjerao Putina da napravi ono što čini sada, no Strelkovu se Kremlj na tome nije zahvalio već je marginaliziran zbog čega je ovaj postao vrlo ogorčen.
I dok se na Putina gledalo kao na lukavog, modernog moćnika više zainteresiranog za vlastito samoodržanje i dodatno bogaćenje svoje klike nego bilo koju ideologiju, Strelkov je nasuprot tome vjerovao u romantičnu verziju Ruskog Carstva koje, zapravo, nikada nije postojalo izvan nostalgične, pseudo-povijesne literature.
Putin je nastavio graditi birokratsku, a zatim i političku karijeru dok se Strelkov iz hobija bavio rekonstruiranjem povijesnih bitaka i borio kao dobrovoljac u Pridnjestrovlju i bivšoj Jugoslaviji. Pa ipak, 2022. Putin je postao toliko opsjednut poviješću da o malo čemu drugom može razgovarati. U velikoj je mjeri preuzeo Strelkovljev svjetonazor, te odbacio svoj cinizam i pragmatizam u ime svojevrsnog ubojitog idealizma.
‘Više nego jednom sam napisao da predsjednik sjedi na dvije stolice koje se postupno razmiču pod njegovom stražnjicom‘, napisao je nedugo nakon početka ruske invazije Strelkov u objavi na Telegramu.
Ruski četnik Sterlkov
Igor Girkin, poznatiji kao Igor Strelkov, donedavno je bio vjerni ruski borac koji je ratovao i u Bosni i Hercegovini. Sada je glasni kritičar režima ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Zovu ga i ‘ruski četnik‘.
Od 1996. do 2013. Strelkov je bio obavještajni časnik oficir Federalne sigurnosne službe (FSB). Pretpostavlja se da je radio u protuterorističkoj jedinici. Mediji u Rusiji objavili su da se borio u Drugom čečenskom ratu, koji je počeo 1999., a završio 2009. Tvrdi se da je u tom ratu počinio i teške zločine nad civilima.
Angažman u Ukrajini
Njegova aktivnost nije izostala ni u Ukrajini. Prema Bloombergu, došao je u Ukrajinu 2014. s 50 ljudi kako bi se borio na strani proruskih separatista. Obučavao je separatističke snage na poluotoku Krimu. Sam je u intervjuu 2015. godine priznao da je organizirao ilegalni referendum o otcjepljenju Krima.
Kasnije je došao u Donbas. Radio Slobodna Europa (RSE) objavio je da je Strelkov po vlastitom priznanju ustrijelio četvero stanovnika grada Slovjanska. U Donjecku, kao samoproglašenoj republici, proglasio se ministrom odbrane.
Nizozemsko tužiteljstvo ga tereti da je odgovoran za obaranje aviona Malaysia Airlinesa. U julu 2014. avion je bio na putu iz Amsterdama za Kuala Lumpur. Oboren je dok je letio iznad Donbasa. Od 298 putnika i članova posade, 193 su bili nizozemski državljani.
Kritičar režima
Strelkov sada kritizira Putinov režim, a posebno je nezadovoljan razvojem situacije na ratištu u Ukrajini. Svoje nezadovoljstvo izrazio je komentirajući agresiju Rusije na Ukrajinu.
No, njegove kritike ne idu u smjeru da je Rusija pogriješila što je napala Ukrajinu, već da se rat treba voditi na drugačiji, očito brutalniji način.
"Da operacija nije bila planirana, postalo je jasno oko petog dana. Šesti dan sam dobio mnogo informacija i shvatio da su moji instinkti potpuno ispravni. Operacija očito nije išla po planu, jer je plan bio pun kontradiktornosti", rekao je u martu, prenosi vanjskopolitički časopis Politico.
Nije isključio mogućnost da Rusija izgubi rat te je inzistirao na većoj potpori ruskoj vojsci kako se to ne bi dogodilo. On smatra da je ukrajinsko vojno zapovjedništvo kompetentnije od ruskog.
Putinove saradnike nazvao je "kukavičkim gadovima" i "retardima". Kako je kazao, to je jedna polovica naroda, a druga polovica su oni koji su ga u svakom trenutku spremni izdati. Zaključio je da se s takvima ne može dobiti rat.
Kad je Strelkovljeva mala grupa boraca, koju je financijski podržavao bogati nacionalist Konstantin Malofeev, 2014. preuzela kontrolu nad ukrajinskim gradom Slavjanskom, postao je magnet za lokalne separatiste, ruske dobrovoljce sličnih pogleda i razvojačene vojnike koji su postali plaćenici.
Strelkov je ubrzo dogurao do pozicije ‘ministra obrane‘ samoproglašene Donjecke Republike i zapovijedao stanovitom vojnom silom.
Kad je regularna ukrajinska vojska uhvatila korak i izgurala Strelkovljeve borce, Rusija je primijenila taktiku koja im dobro služi i u trenutnom sukobu: poveo je vojsku pobunjenika u grad Donjeck gdje su Ukrajincima nanijeli prilične gubitke u uličnim borbama.
Putinovo oklijevanje
Putin je s oklijevanjem poslao ruske snage da podrže separatiste - njihov eventualni poraz bi poljuljao Putinovu veliku popularnost i euforiju koja je vladala među Rusima nakon aneksije Krima.
Međutim, Strelkov je previše beskompromisna, pa čak i odvratna figura da bi ga Putin podržavao ili uopće tolerirao. Kao ‘ministar‘ je odbačen u augustu 2014. kad je Putinov saradnik Vladislav Surkov postao upravitelj separatističkih ‘narodnih republika‘ s uputom da ih učini što je moguće samostalnijima, kako bi što manje koštale Rusiju.
Putina je, čini se, zanimalo smanjenje svih mogućih vrsta troškova, uključujući i one za vanjsku politiku. Želio je dogovor sa Zapadom.
Jedan je dobio u obliku Sporazuma u Minsku 2014. i 2015. u čemu su posredovali šefovi Njemačke i Francuske.
‘Najveća tragedija stanovnika Donbasa je to što odluke referenduma Republika Donjeck i Lugansk nisu odmah prihvaćene od strane Rusije kao što je bio slučaj s referendumom na Krimu‘, kazao je tada Strelkov u jednom intervjuu, žaleći se na to da Kremlj ne dijeli njegov entuzijazam za daljnje vojne akcije.
"Nisu ni pomislili da bi njihov uspon mogao završiti na tako sramotan način kao što je postizanje Sporazuma iz Minska".
Osam godina kasnije, Putin je odustao od Minska i priznao ‘narodne republike‘, kao da su Strelkovljeva preklinjanja tek tada naišla na odaziv.
Sarkastične kritike
No čini se da vremenski odmak u prihvaćanju Strelkovljevih savjeta šteti Putinu - osvajaču.
Naprimjer, bivši ‘ministar odbrane‘ nikada ruskom diktatoru ne bi savjetovao da u Ukrajinu upadne tako olako: od svojih je preostalih izvora u separatističkim regijama jako dobro znao da su Ukrajinci puno bolje pripremljeni za otpor sada, nego što su bili prije osam godina.
Zbog toga često vrlo sarkastično kritizira rusko planiranje invazije.
Odgovarajući tvrdnju ruskog Glavnog stožera da Rusija nikada nije planirala jurišati na velike ukrajinske gradove, Strelkov je napisao: ‘Slažem se: samo su planirali zauzeti Harkov, Černihiv, Kijev… čitav popis. Okupacija nije uspjela, ali stvarno nisu planirali juriš - pa nisu okupili potrebne snage.‘
Šta bi Strelkov učinio drugačije? Prvo, odustao bi od službenog pretvaranja i naziva ‘specijalna vojna operacija‘ i počeo koristiti riječ ‘rat‘. Nema više govora o ‘demilitarizaciji i denacifikaciji‘. Umjesto toga, ovo je egzistencijalni rat do smrti.
Ovakav okvir, smatra Strelkov, omogućio bi mobilizaciju mnogo veće vojne sile potrebne za osvajanje i zadržavanje Ukrajine. Povukao bi službeno priznanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegove vlade u cjelini i proglasio otvorenu igru.
Uložio bi sve da ostvari totalnu pobjedu, jer je jedina alternativa jednako totalni poraz. Strelkov smatra da će Putin kad-tad svojim uobičajeno obilaznim putem, doći do istih zaključaka - baš kao što je u veljači došao do zaključka o neizbježnosti invazije, prenosi Jutarnji.
Ako postoji ikakva logika u Putinovim nedavnim postupcima, to je, na kraju krajeva, iskrivljena Strelkovljeva logika - logika carstva ili smrti.
Ratni zločini
Još je jedna poveznica njih dvojice i ona koja se tiče ratnih zločina: nizozemske vlasti traže Strelkova zbog njegove navodne uloge u rušenju malezijskog putničkog aviona iznad istočne Ukrajine 2014., a Putin nikada neće biti siguran od kaznenog progona zbog gotovo potpunog uništenja ukrajinskih gradova kao što su Mariupolj i Volnovakha.
Ako Putin izgubi rat, prestat će i Strelkovljeva relativna sigurnost u Moskvi. Za bivšeg ‘ministra obrane‘ poraz nije apstraktan pojam - to je za njega egzistencijalna prijetnja. Isto se odnosi i na Putina.
"Dok sam površno čitao ostrašćene Strelkovljeve komentare, volio bih da sam ranije obratio više pažnje na njegova lutanja.
Volio bih da sam primijetio jasnu vezu između njegovih ideja i Putinove sve veće opsjednutosti poviješću; između Strelkovljevog inzistiranja da se sâmo ime ‘Ukrajina‘ ukine i zamijeni imenom Malorusija i Putinovog prezira prema Ukrajincima kao narodu.
Da sam primijetio koliko su se približila uvjerenja te dvojice muškaraca, ne bih krivo procijenio Putinovu odlučnost da uništi dvije zemlje - susjednu te svoju vlastitu i moju i to u ime lažnih iščitavanja povijesti. Bojim se da sada za diktatora više nema povratka: mora ići na mjesto gdje ga Strelkov čeka sve ove godine.
Pa čak i ako putem bude određenih pobjeda, ovaj put zapravo vodi prema najgorem porazu", piše Leonid Bershidsky.
