Ko je bio Pele? Brazilski fudbaler, rođen 23. oktobra 1940. godine kao Edson Arantes do Nascimento u brazilskom mjestu Tres Coracoes u saveznoj državi Minas Gerais od majke Celeste i oca Joao Ramosa. U porodici su ga zvali Dico, a njegovi prijatelji fudbaleri zvali su ga Pele. Kako je došlo do nastanka te riječi, sam Pele se više nije sjećao. Kršten je u mjesnoj crkvi – Igreja da Sagrada Famelia de Jesus, Maria e Jose.
Napustio školu da bi ostvario svoj san
Nedugo zatim, njegova porodica se seli u mjesto Baure u saveznu državu Sao Paulo. Kao dječak, igrao je fudbal, od lopte načinjene od starih čarapa. Njegov otac Joao Ramos, bio je profesionalni igrač u brazilskom fudbalskom klubu Fluminense. No, karijeru je morao prekinuti zbog povrede. Kao rezultat vlastitog iskustva Joao Ramos ohrabrivao je sinovljev interes za sport. Rezultat takve podrške, bio je da, kada je Pele imao devet godina, napustio školu kako bi ostvario svoj san. Postati profesionalni igrač fudbala. Novac je zarađivao kao stolarski šegrt dok ga je otac trenirao.
Kao tinejdžer počeo je igrati fudbal za nižerazredne klubove (Baquinho, Sete Setembro i Ameriquinha) gdje je redovno “grijao klupu”. U timu Ameriquinha ostao je četiri godine (1950. – 1954.). Za vrijeme njegove zadnje sezone postao je najslavniji igrač toga tima. Njegov talenat, zapazio je slavni brazilski igrač Waldemar de Brito. De Brito je Pelea doveo u Sao Paulo i upravi fudbalskog kluba Santos rekao:
"Ovaj dječak će biti najveći fudbaler na svijetu.", kazao je.
Možete samo zamisliti s kakvim su podozrenjem članovi uprave tada posmatrali De Brita.
Godine 1956., zahvaljujući de Britovom uticaju Pele je postao član fudbalskog kluba Santos. Gdje je zaigrao u juniorskoj selekciji sa 15 godina. Prvu utakmicu za novu ekipu, odigrao je 7. maja 1956. godine. Kada je u igru ušao kao zamjena napadaču Del Vecchiju. Nakon što je ušao u igru dao je šest od sedam golova, koliko je postignuto na utakmici (konačan rezultat bio je 7:1).
Svjetski mediji o njemu
Ubrzo je postao prvotimac, prvo kao rezerva, a uskoro je bio standardni prvotimac na mjestu lijevog napadača. Naredne sezone bio je prvi strelac lige sa postignuta 32 gola. U Santosu je ostao do 1974. godine i za to vrijeme je (18 godina) Santos osvojao devet puta titulu prvaka Brazila.
Šesnaestogodišnja senzacija u liku Pelea na svjetsku scenu je stupila 7. jula 1957. u utakmici Brazila protiv Argentine. Kada je postigao jedan go, ali je Brazil ipak izgubio rezultatom 2:1. Nešto kasnije londonski Times o njemu će pisati: How do you spell Pele? G – O – D.
Prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu odgirao je 1958.u Švedskoj protiv reprezentacije Sovjetskog Saveza. Na toj utakmici Pelenije dao go, ali je Brazil ipak pobjedio sa 2:0 golovima Vave. U finalom susretu protiv Švedske Pele je postigao dva izrazito važna gola. Tako da je Brazil pobjedio Švedsku rezultatom 4:2. Godine 1962. Brazil je po drugi put osvojio titulu svjetskog fudbalskog prvaka, a 1970. godine i po treći put. U sva tri navrata Pepečatle je dao svoj tim pobedama. Godine 1974. Pele je objavio svoju odluku o povlačenju iz aktivnog igranja fudbala.
Posljednju utakmicu igra za Santos, i ulazi u igru 20 minuta prije kraja utakmice kada je kleknuo na sredinu igrališta. I tako se simbolično oprostio od fudbala.
Ko je bio Pele?
Međutim godinu dana kasnije (1975.) američki fudbalski klub New York Cosmos ponudio mu je 7.000.000 USD ako pristupi njihovom timu. Pele je prihvatio ponudu pravdajući se kako mu novac nije bio glavni motiv, već je želio iskoristiti priliku da popularizuje fudbal u Americi. Ali navodno su glavni uzrok ponovno angažmanu bile njegove finansijske teškoće. U New York Cosmosu je ostao dvije ipo sezone. Nakon čega se sasvim povukao iz profesionalog igranja fudbala. Dok je igrao za New York Cosoms 1976. godine proglašen je najvrjednijim igračem NASL-e. Godinu dana kasnije (1977.) s’ New York Cosmosom osvojio je i prvenstvo te uspio u svojoj namjeri popularizacije fudbala kao sporta u Sjedinjenim Američkim Državama.
Peleova slava i ugled bili su toliki, da kada je već postao svjetski poznat i priznat igrač, uspio zaustaviti građanski rat u Nigeriji. Naime, obje zaraćene strane proglasile su primirje u trajanu od 48 sati kako bi 1967. godine Pele mogao odigrati egzibicijski meč u glavnom gradu Nigerije – Lagosu. Naravno istu strast prema fudbalu, gajili su (i gaje) sami Brazilci. Ilustracije radi – nešto ranije, 1962. kada je u Čileu, predvođen Peleom, Brazil osvojio naziv svjetskog prvaka u Rio de Janeiru sve je stalo na dva dana. Toliko dugo se slavila pobjeda Brazila.
Njegov talent oduševljavao je ljude. Tako je brazilski novinar Armando Nogueira za Pelea rekao:
"Da se Pele nije rodio kao čovjek rodio bi se kao lopta. Čovjek, mit, legenda". Pretjerano?
No, nisu mu se divili samo fudbaleri i novinari, svoje sponatno divljenje izrekao je i Robert Redford nakon što je podijelio desetak autograma u New Yorku, dok od samog Redforda niko nije tražio autogram:
"Au, čoveče, pa ti si popularan!"
Godine 1978. Pele se sasvim povlači iz fudbala i završava karijeru sa postignutih impresivnih 1282 golova i 1362 odigrane utakmice.
Čisto statistike radi: šest puta je u jednoj utakmici dao pet golova, četiri gola u jednoj utakmici je dao 30 puta, a tri gola u jednoj utakmici 90 puta. Iste godine (1978.) primio je International Peace Award.
Muzička djela
Dvije godine kasnije (1980.) Međunarodni olimpijski odbor proglasio ga je sportistom vijeka. U “igri” za taj prestižni naslov bili su još Muhammad Ali, Carl Lewis i Michael Jordan.
Godine 1977. Pele je, uz koautora Roberta L. Fisha, objavio autobiografiju My Life and the Beautiful Game: The Autobiography of Pele.
Pored nekoliko autobiografija snimo je i nekoliko dokumentarnih filmova, čak i igrani film (kod nas preveden kao Bijeg u pobjedu). Komponovao je i nekoliko muzičkih djela uključujući i cijeli sound track za fim Pele (1977.).
U decembru 1994. predsjednik Brazila Fernando Henrique Cardoso imenovao ga je ministrom sporta.
Godine 1997. primio je počasnu titulu britanskog viteza.
Pele ima troje dece iz prvog braka s Rosemeri Cholbi.
