Ko je Anthony Fauci? Za razliku od Trumpa, njemu ljudi vjeruju

Kriza u kojoj se našao svijet zbog pandemije koronavirusa okrenula je naglavačke naš svakodnevni život. Uz velike promjene u tome kako odlazimo u trgovinu ili kako radimo, u novoj situaciji čak su i klasična politička naklapanja nestala iz medija i fokusa javnosti. I dok u dijelu država glavnu riječ u krizi i dalje ima politika, što ne mora nužno biti loše ako ta politika razumno sluša struku, postoji i nekoliko interesantnih primjera toga da su u prvi plan isplivali oni koje nismo navikli gledati na tim pozicijama. Stručnjaci.

Radi se o ljudima za koje dosad šira javnost uglavnom nije čula, načnicima i ljekarima koji su se posvetili profesijama i iza kojih stoje impresivne karijere, a čija imena ne bismo znali da se nismo našli u krizi.

U Italiji, jednoj od najteže pogođenih država, u kojoj je dosad zabilježeno oko 170 hiljada zaraza i više od 22 hiljade mrtvih, među vodećim glasovima koji su upozoravali na opasnost epidemije koronavirusa izdvojio se Roberto Burioni, naulnik i virolog koji je nakon desetljeća predanog rada tek posljednjih godina stekao popularnost istupajući protiv zagovornika nevakcinisanja, piše tportal.

U Sjedinjenim Američkim Državama glas razuma je posljednjih sedmica Anthony Fauci. SAD je, prema dostupnim podacima, dosad najgore pogođena zemlja s oko 700.000 zaraženih i 35.000 mrtvih. Mnogi ove visoke brojke pripisuju kasnoj reakciji tamošnjih vlasti koje su, na čelu s predsjednikom Donaldom Trumpom, potcjenjivale rizik epidemije.

Na nišanu dijela konzervativaca

Po funkciji predsjednikov savjetnik, Anthony Fauci je dugogodišnji šef američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti, a njegovo je lice postalo poznato američkoj javnosti jer se u posljednje vrijeme na obraćanjima medijima vezanim uz epidemiju pojavljuje uz Donalda Trumpa.

S vremena na vrijeme Fauci, član Trumpovaog odbora imenovanog za borbu s epidemijom, davao je izjave drukčije od predsjednikovih, ispravljajući ga po pitanju ozbiljnosti prijetnje ili rokova u kojima se mogu očekivati vakcine.

Njegove ozbiljne i otrežnjujuće poruke o nužnom oprezu, riziku i opasnostima širenja koronavirusa te o mjerama koje se moraju poduzeti kako bi se epidemija obuzdala nisu legle dijelu konzervativne američke publike. Republikanci sve više negoduju protiv Faucija jer je njegov stav suprotan njihovim željama da se cijela situacija, manje-više, pomete pod tepih i da se ukinu mjere zaštite, da se ekonomija otvori, a ako to znači i nešto veću smrtnost, to onda tako mora biti.

U posljednjih desetak dana pojavile su se i glasine da predsjednik Trump traži način na koji bi Faucija smijenio s pozicije. Kao razlog se spominjalo i Trumpovo nezadovoljstvo time što Fauciju vjeruje daleko veći dio građana nego Trumpu, i iako se Bijela kuća u međuvremenu ogradila od glasina tvrdnjama da se ne razmatra njegova smjena, američki predsjednik je u protekle tri godine mandata pokazao sasvim solidnu sklonost hirovitim odlukama, pa ne bi čudilo ni to da je spomenuti razlog istinit.

Američki senator Ed Markey čak je objavio i prijedlog zakona kojim bi se predsjedniku otežalo smjenjivanje stručnjaka poput Faucija.

No kako je Fauci zapravo došao na nišan dijela konzervativaca, a u milost dobrog dijela javnosti? Odgovorno i predano radeći svoj posao. Italijanskog porijekla, Anthony Fauci rođeni je Njujorčanin, dijete vlasnika lokalne apoteke. Medicinu je diplomirao 1966. na uglednom Univerzitetu Cornell, a u Nacionalnom institutu za alergije i zarazne bolesti zaposlio se dvije godine kasnije.

Posao u toj agenciji, umjesto u bolnici ili negdje drugo, nekako je logičan slijed njegovog nesvakidašnjeg puta prema medicini. Fauci se prvotno bavio izučavanjem grčkog i latinskog jezika i filozofije, da bi tek onda na te društvene predmete nadogradio medicinu. Takav senzibilitet pomogao mu je upravo u onome čime se bavi tokom cijele karijere: zarazne bolesti one su koje se šire među ljudima i u toj grani medicine potrebna je i doza, posljednjih nekoliko sedmica ipak nepreporučljive, socijalne interakcije.

Sedamdesetih godina Fauci je bio dio tima koji je razvio lijek za vaskulitis, rijetku upalnu bolest u kojoj krvne stanice napadaju krvne žile, što u konačnici izaziva otkazivanje organa. Do razvoja lijeka bolest je bila smrtonosna i iako, svom srećom, nije česta, oboljeli od nje danas više ne umiru. Na funkciju direktora instituta, na kojoj se nalazi i danas, Fauci je imenovan 1984. godine.

Jedan od prvih izazova s kojima se susreo bila je epidemija AIDS-a sredinom osamdesetih. U tom trenutku Fauci je bio suočen s vrlo sporim procesom kliničkog ispitivanja lijekova. Pravila su tada diktirala da se klinička ispitivanja moraju provoditi u strogo kontroliranom redoslijedu i po strogim režimima, zbog čega je odobravanje tretmana ili lijeka trajalo godinama. Posljedica toga je to da mnogima oboljelim od AIDS-a nisu bili dostupni eksperimentalni tretmani.

Aktivisti koji su upozoravali na to u Fauciju su vidjeli neprijatelja jer je u njihovim očima bio odgovoran za to što ljudi umiru od AIDS-a dok država provodi dugogodišnja ispitivanja. On je tada odlučio saslušati aktiviste i rezonirao je da bi bio jednako nezadovoljan kao i oni kad bi bolovao od neizlječive smrtonosne bolesti, a da mu državne vlasti istovremeno poručuju da, zbog pravila o kliničkim testovima, ne smije primati nikakve lijekove koji bi mu možda mogli pomoći.

Nakon što je saslušao aktiviste i shvatio da među njima ima ljudi koji razumiju sistem puno bolje nego dio onih koji su radili za njega Fauci je shvatio da oni ne žele u potpunosti ukloniti sistem, nego ga samo otvoriti za one kojima je u tom trenutku bio zatvoren.

Predložio je 'paralelni sistem', kombinaciju starog i novog pristupa, i to se rješenje pokazalo uspješnim. Neki smatraju i da je njegova promjena 'zauvijek promijenila medicinu u SAD-u'.

Od Reagana do Trumpa

U međuvremenu je Fauci prema poziciji radio i kao savjetnik šestorici američkih predsjednika, od Ronalda Reagana pa sve do Trumpa. Stoga je jedna od osoba koja već decenijama upozorava američku javnost na brojne epidemije i opasnost koju predstavljaju, bilo da se radilo o prijetnjama AIDS-a, SARS-a, ptičje ili svinjske gripe, MERS-a, ebole ili aktuelnog novog koronavirusa. Svakih nekoliko godina pojavi se neka nova epidemija i on svaki put ističe koliko se malo novca troši na borbu s opasnostima od kojih potencijalno mogu smrtno stradati deseci milijuna ljudi.

Usprkos mogućim prijetnjama smjene, hijerarhijski gledajući Fauci se ne nalazi baš visoko. Američki Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti, na čijem je čelu, samo je jedan od 27 takvih instituta koji su okupljeni u zajedničku agenciju Nacionalni institut zdravlja. Cijela agencija ima godišnji budžet od četrdesetak milijardi dolara, a ona je dio Ureda za javno zdravlje unutar američkog Odjela za zdravlje i ljudske usluge, pandana ministarstvu zdravstva.

Laboratorij i pacijenti ispred fotelje

Zahvaljujući radu i stručnosti, Fauci je već više puta dobio priliku postati šefom krovne agencije - Nacionalnog instituta zdravlja - ali svaki put je odbio. Za to se spominje više razloga, od toga da voli rad u svojem laboratoriju do toga da voli i nastavlja raditi i direktno s pacijentima. Kao dodatni razlog neki spominju to što mu sadašnja pozicija daje više slobode, posebno kad je potrebno govoriti o rizicima novih epidemija. Njegov je zadatak interpretirati znanstvena dostignuća i to prenijeti prosječnim ljudima. Kao autora i suautora, njegovo ime nalazi se na više od tisuću publikacija, uključujući nekoliko udžbenika.

Prijatelji ga opisuju kao osobu spremnu prihvatiti druga mišljenja pri rješavanju problema i kažu da se slično ponaša i u tretiranju Covida-19: želi donijeti promjenu, a svoj posao vidi kao predstavljanje dokaza ljudima koji moraju znati o čemu govori. U tome se može tražiti i objašnjenje zašto usprkos suprotnostima s predsjednikom Trumpom ostaje pored njega širiti poruke o pravom karakteru epidemije. Kao uglednom profesionalcu i stručnjaku, na prvom mjestu mu je zaštita ljudskog zdravlja, pa čak i ako se u tome mišljenjima suprotstavlja najmoćnijem čovjeku u državi.