Dok cijeli svijet bez daha čeka hoće li napetosti između Izraela i Irana eskalirati u nešto još stravičnije, i jedna i druga strana gledaju svoje vojne arsenale i razmišljaju čime mogu napasti, odnosno čime se mogu braniti.
Izrael već desetljećima planira udare na ključnu iransku infrastrukturu, ali bilo koji napad koji bi izveli sada morao bi biti ograničen na metu koja je vrijedna, ali ipak ne toliko da izazove puni iranski vojni odgovor i rezultira općim ratom.
Granice dviju država udaljene su više od 900 kilometara jedna od druge na najbližim tačkama, međutim većina iranskih vojnih baza i nuklearnih postrojenja nalazi se više od 2000 kilometara od Izraela, piše Al Jazeera English.
Zato bi za napade u dubini Irana Izrael morao koristiti američke avione F-15i Ra’am i stealth mlažnjake F-35i Adir. Ti avioni jesu optimirani za dalekometne udare, ali bi se morali dopunjavati gorivom u zraku ako žele napasti udaljenije mete.
Israel vs Iran army and weapon strength. If the war breaks out, who will win and why? #Israel or #Iran pic.twitter.com/TZ067WOMtz
— sad indoorsman (@sedjunkie) April 14, 2024
Druga opcija je dodavanje eksternih spremnika za gorivo, ali time bi bila poništena osnovna prednost stealth aviona F-35 Adir - nevidljivost za radare. Postoje nepotvrđeni navodi da je Izrael dizajnirao eksterne spremnike za F-35 koji omogućuju određeni stepen radarske nevidljivosti.
Ruta bi im također bila prilično izazovna. Saudijska Arabija i Jordan teško će Izraelu odobriti prelete preko svog teritorija s idejom da napadnu Iran, i to iz dva jednostavna razloga: ne žele biti uvučeni u potencijalni širi sukob i ne žele dodatno uznemiriti vlastito stanovništvo koje se ionako većinom izrazito protivi izraelskoj invaziji na Gazu.
Ako bi pak letjeli niz Crveno more, oko Jemena i Omana, to bi značilo put od 4700 kilometara prije nego što uopće dotaknu iransku obalu. Najbrža ruta do sjevernog Irana bila bi preko Sirije i Iraka. Iako Sirija ima aktivnu protuzračnu obranu, Izrael ju je kadar onesposobiti, bilo elektroničkim ometanjem, bilo cybernapadom. S tim već imaju iskustva - 2007. godine, kada su - prema izraelskim navodima - uništili nuklearni reaktor koji se izrađivao u Siriji, ugasili su velik dio sirijske radarske mreže prije akcije, navodi se u analizi Newsweeka.
Najočitija meta
Osim aviona Izrael na raspolaganju ima i njemačke dizelske podmornice klase Dolphin, koje stručnjaci smatraju idealnim za operacije uz obalu. Dvije najnovije podmornice izrađene za Izrael opremljene su sistemom AIP (air-independent propulsion), odnosno pogonom koji ne zahtijeva zrak i omogućuje im da ostanu ispod površine i po nekoliko sedmica.
Jedna od najočitijih iranskih meta je Behshad, zapovjedni brod za prikupljanje obavještajnih podataka koji pripada floti Revolucionarne garde. Behshad je na moru već tri godine i donedavno je bio pozicioniran na ulazu u Crveno more, nedaleko od tjesnaca Bab al-Mandeb. Odmah nakon što su poletjele prve rakete i dronovi, vraćen je u luku i satelitske snimke sada pokazuju da je ispred pomorske baze Bandar Abbas, u tjesnacu Hormuz.
Iako je sada u domaćim vodama i zaštićen obalnim obrambenim sustavima, navodi Al Jazeera, Behshad je i dalje ranjiv. Podmornice Dolphin naoružane su verzijom krstareće rakete Popeye za napade na kopnene ciljeve - Turbo Popeye. Riječ je o raketi s dometom od 200 do 350 kilometara koja se može lansirati ispod površine kroz cijev za torpedo.
Postoje navodi o verzijama Popeyea s dometom od čak 1500 kilometara koje se na najnovijim verzijama Dolphina mogu lansirati vertikalno. Idealna opcija za podmornički napad bila bi akcija iz međunarodnih voda, pri čemu bi meta, podsjetimo, trebala biti dovoljno važna da ima smisla, ali opet ne toliko važna da izazove opći rat.
