NATO saveznici pretražuju svoje redove - u potrazi za nasljednikom glavnog sekretara Jensa Stoltenberga.
Stoltenberg, bivši premijer Norveške, obnašao je najvišu civilnu dužnost od oktobra 2014. Saveznici su mu produžili ugovor do septembra 2022., ostavljajući nešto više od godinu dana za postavljanje zamjene. U sjedištu su formalne rasprave tek započele, a očekuje se da će Stoltenbergov nasljednik biti predstavljen na summitu čelnika NATO-a u Madridu krajem proljeća ili početkom ljeta sljedeće godine, piše Politico.
No, u Bruxellesu i drugim savezničkim prijestolnicama već bujaju nagađanja, a neki dužnosnici, diplomati i analitičari kažu da je nakon 72 godine krajnje vrijeme da savez imenuje svoju prvu ženu na čelnu civilnu dužnost. Drugi kažu da bi s obzirom na nastavak sučeljavanja s Rusijom, odabir kandidata iz istočne Evrope poslao važan signal Moskvi.
Spojite ta dva imperativa i tri imena brzo će izbiti na vrh liste potencijalnih kandidata: bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović iz Hrvatske, Dalia Grybauskaitė iz Litvanije i aktuelna estonska predsjednica Kersti Kaljulaid.
Grabar-Kitarović, koja je bila prva hrvatska predsjednica od 2015. do 2020., ima prednost što je već radila u sjedištu NATO-a, kao pomoćnica glavnog sekretara za javnu diplomatiju od 2011. do 2014. I na tom je poslu 'probila led'.
Kritičari kažu da je Grabar-Kitarović, koja je svoju političku karijeru gradila kao konzervativac desnog centra, okaljala sebe oslanjanjem na tvrdu desnicu tokom neuspjele predsjedničke predizborne kampanje 2019. godine.
Pomaknula se udesno pod pritiskom populističkog izazivača, što je dovelo do optužbi da se bavi politikom "psećih zviždaljki", da bi izgubila od bivšeg premijera lijevog centra Zorana Milanovića.
No, Grabar-Kitarović se može pohvaliti jednim od najimpresivnijih životopisa među potencijalnim budućim šefovima NATO-a, budući da je bila i hrvatska ministrica Evrope i ministrica vanjskih poslova. Imala je snažnu ulogu u uspješnim zahtjevima zemlje za članstvo u EU i NATO-u. Također je služila kao ambasador zemlje u SAD-u od 2008. do 2011., dajući joj jake veze u Washingtonu, koji će imati ključnu riječ u odluci NATO-a.
Kao saradnica na Sine Institutu za politiku američkog univerziteta Grabar-Kitarović je vodila seminar o budućnosti NATO-a koji bi mogao poslužiti kao audicija za najvišu poziciju, u kojem je naglasila kako je provela vrijeme na terenu u Afganistanu tokom njenog rada kao pomoćnice glavnog sekretara.
"Volila sam svoj posao u NATO-u… i zajedničko radno iskustvo i atmosferu", rekla je na početku predavanja, na kojem je također učestvovao bivši glavni sekrear NATO-a Jaap de Hoop Scheffer, bivši nizozemski ministar vanjskih poslova, koji je bio na vrhu posao u savezu od 2004. do 2009. godine.
De Hoop Scheffera je na tom mjestu pratio bivši danski premijer Anders Fogh Rasmussen, koji je prethodio Stoltenbergu, a nekoliko insajdera iz NATO-a reklo je da je teško zamisliti da bi se saveznici iz NATO-a odlučili za nekoga ko na sličan način nije bio šef države ili vlade.
Ta sklonost bivšem nacionalnom vođi dovela je do nedavnih nagađanja o bivšoj britanskoj premijerki Theresi May kao potencijalnoj kandidatkinji. Mark Sedwill, koji je služio kao sekretar kabineta i savjetnik za nacionalnu sigurnost u Mayinoj vladi, a nakratko i za vrijeme premijera Borisa Johnsona, također se navodi kao potencijalni britanski kandidat za NATO.
Jedan utjecajni bivši ambasador pri NATO-u rekao je da postoje opća očekivanja da će Britanija snažno željeti mjesto glavnog sekretara kao način demonstriranja svog kontinuiranog utjecaja u Europi nakon Brexita.
Ali diplomati su naglasili da će se kvalifikacije smatrati daleko važnijim od nacionalnosti, s posebnim naglaskom na vještine vođenja, upravljanja i komunikacije. To bi moglo isključiti May, čije su upravljačke i komunikacijske vještine tokom procesa Brexita bile široko kritikovane kod kuće. A Sedwill nikada nije bio sekretar vanjskih poslova ili ministar odbrane - dva mjesta smatraju se minimalnim uvjetom za bilo kojeg šefa NATO-a.
Ključni kvartet
SAD, Njemačka, Francuska i Velika Britanija tradicionalno se smatraju najutjecajnijim saveznicima u procesu odabira glavnog sekretara.
No, s obzirom na to da zemlje EU-a čine ogromnu većinu saveznika u NATO-u — 21 od 30 članica — i još nekoliko koji se računaju kao kandidati za članstvo u EU-u, Velikoj Britaniji nakon Brexita možda će biti teško prikupiti podršku za tako istaknutu ulogu.
A neke zemlje EU-a, posebno Italija, vjeruju da je njihov red da imaju svog čovjeka na najvišoj poziciji u NATO-u. Federica Mogherini, bivša italijanska ministrica vanjskih poslova i bivša visoka predstavnica EU za vanjsku politiku, ranije je izrazila interes, no diplomati su rekli da neće imati podršku Washingtona, te da bi Enrico Letta, koji je bio italijanski premijer od aprila 2013. do februara 2014. , bio prihvatljiviji italijanski kandidat.
"U.K. želi imati snažno uporište u Bruxellesu", rekao je bivši visoki dužnosnik NATO-a. “Italijani će reći da su oni na redu – oni to uvijek kažu. I istočnjaci isto.”
Ostali zapadnoeuropski dužnosnici potencijalno u mješavini uključuju nizozemskog premijera Marka Ruttea, koji sada radi na formiranju nove vladine koalicije, i belgijske ministrice vanjskih poslova Sophie Wilmès, koja je prije bila vršiteljica dužnosti premijera.
Neki posmatrači NATO-a rekli su da bi se izbor glavnog sekretara s Baltika, posebice Grybauskaitea iz Litvanije, mogao smatrati previše neprijateljskim prema Moskvi, u vrijeme kada američki predsjednik Joe Biden pokušava stabilizirati odnose između Rusije i Zapada.
Bivši visoki dužnosnik NATO-a rekao je da se konkurs za mjesto glavnog sekretara može posmatrati samo u kontekstu većeg niza vodećih mjesta u NATO-u koja će biti 'razgrabljena', a ključno je pitanje koliko će od tih poslova Amerikanci tražiti za sebe.
Sedwill bi, na primjer, mogao biti vjerovatnije kao zamjenik glavnog sekretara - što bi Velikoj Britaniji dalo istaknutost, a da ne mora pobijediti na natjecanju u popularnosti.
Drugi faktori odluke su ispunjava li matična država određenog kandidata za glavnog seketara cilj NATO-a da potroši 2 posto BDP-a na odbranu - simboličan, ali važan pokazatelj koji bi mogao povećati šanse Kaljulaida, aktuelnog predsjednika Estonije.
Kaljulaid je nedavno pokrenula neuspješnu kampanju kako bi postala glavni sekretar Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, što bi se činilo da je to mjesto puno bolje uklopljeno u njen životopis. Prije nego što je postala predsjednica u oktobru 2016., bila je 12 godina predstavnica Estonije u Revizorskom sudu EU.
Rumunija je još jedan saveznik u NATO-u koji je dostigao prag od 2 posto, što bi potencijalno dalo predsjedniku Klausu Iohannisu šansu za mjesto glavnog sekretara, iako bi se Rumunija mogla smatrati previše nastrojenom prema Rusiji.
Za razliku od toga, Grabar-Kitarović se suočila s nekim pitanjima o tome kako je bila previše ugodna s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom tokom Svjetskog prvenstva 2018., kada je — odjevena u crveno-bijele kockaste dresove — bila istaknuta navijačica hrvatske strane u njenom napredovanju do finala prije nego što je izgubila od Francuske na moskovskom stadionu Lužniki.
Francuska neće moći birati glavnog sekretara, ali će imati de facto veto, rekli su upućeni iz NATO-a, što zapravo ubija svaku šansu koju Turska ima da zatraži vrlo visoko mjesto. Francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno se založio da NATO demonstrira veću političku koheziju, cilj koji je Stoltenberg potvrdio kao dio nedavnog procesa "razmišljanja" o budućnosti saveza.
Tokom svog seminara za Američki unierzitet, Grabar-Kitarović je pokazala vještinu ponavljanja Stoltenbergovih pro-NATO floskula, koje su mu zaradile reputaciju discipliniranog komunikatora čak i usred meteža koji je izazvao bivši američki predsjednik Donald Trump.
“Vrlo je važno napomenuti da NATO nije samo vojni savez, to je i politički savez, ali i savez vrijednosti”, rekla je Grabar-Kitarović publici. “U NATO-u postoji zajednički demokratski identitet.”
No, kako ruski Sputnik piše, čini se da su Amerikanci predvođeni Joe Bidenom već odabrali kandidata kojeg će podržati, a riječ je o grčkom premijeru Kyriakosu Mitsotakisu.
Sputnik tvrdi, pozivajući se na izvore bliske grčkom premijeru, da je Mitsotakis već dobio i podršku SAD-a i to zahvaljujući tom što je "Grčka promijenila nekad prijateljski odnos prema Moskvi". Grčki premijer je prije nekoliko dana bio u službenom posjetu SAD-u te ga je u Bijeloj kući primio i predsjednik Joe Biden.
Naravno, riječ je o Sputniku, jednom od glavnih kotačića Putinove propagandne mašinerije, te ove informacije treba uzeti sa dozom rezerve.
