Glavno je pitanje da li je tada ljepše bilo imati nekih dvadesetak godina ili se tek roditi. Oni što su imali 20 smatrali su da ako je ovako danas, kako li će u ovome divnom gradu i majstorskoj državi biti kada nam djeca malo stasaju. Jer ovo je sve bolje od boljeg.
Bratstvo i jedinstvo uveliko razvaljuje, kultura i umjetnost su da nam opepeliti niko ne može, a bogami i sport. Sedamdeset deveta je možda bila vrhunac, ne 84. Do 79. se akumulirala energija i onda se samo pustila u promet da pravi čarolije koje će vrhunac dostići 84. i 85. Barem kada je sport u pitanju.
Nakon osam godina sklapanja mozaika, šmirglanja i cicanja da svaki element sistema ulegne u savršen mehanizam, mlađahni Boša Tanjević je poveo je svoje ne mnogo mlađe igrače na čelu sa simbolom elegancije i poleta Mirzom Delibašićem, da osvoje Evropu. Da pokažu Evropi gdje ima mnogo više nje. Petog aprila te godine 1979. u Grenoblu Jugoslavija je prvi put dobila evropskog prvaka. Baš evropskog, baš iz Sarajeva, centra Jugoslavije.
K'o savršenu kajganu Boša je umiješao dovoljno talenta i veliku količinu mukotrpnog rada, ali podneblje je odigralo ključnu ulogu. Atmosfera toga vremena, maniri, običaji, način razmišljanja i ponašanja ukomponovani u sistem. U nešto što je neko našao da tako treba kako bi većina, umjesto manjine, bila sretna. Kada se o KK Bosna danas priča u tadašnjem kontekstu to djeluje kao da je neki klub iz nama dalekog nepoznatog i neistraženog kutka svijeta.
Simbol nekog drugog Sarajeva, sarajevskijeg, izvitoperen je u 40 godina u simbol ovoga danas Sarajeva. Bezuspješnog, raščerupanog i ostavljenog bez milosti da se koprca u mulju bijede. Niti ima novih bendova u povoju koji bi bili voljeni šire, niti se možemo pohvaliti novim umjetnicima svjetskog glasa, a ni sportskim uspjesima. Jednostavno kvalitet tla i zraka koje bi tako što rodilo nije više taj. Tada, 1979. je definitivno najljepše bilo imati dvadesetak godina. I živjeti u Sarajevu.
Ko su bili čarobnjaci s parketa
U fenomenalnoj utakmici Delibašić, Varajić, Vučević, Benaček, Đogić, Bosiočić, Izić, Radovanović, Hadžić, Pešić, predvođeni briljantnim trenerom Bogdanom Tanjevićem, pokazali su do tada neviđenu čaroliju na parketu.
