Kineska igra okrivljavanja NATO-a nakon ruske invazije na Ukrajinu vraćena je u Aziju, gdje Peking kaže da bi izgradnja savezništva SAD-a uskoro mogla rezultirati sukobom velikih sila.
Odluka kineskog vodstva da se prikloni Rusiji došla je mnogo prije nego što je Vladimir Putin 24. februara naredio vojnicima da izvrše invaziju na teritoriju Ukrajine. Dužnosnici u Pekingu suosjećaju s pritužbama Moskve prema Zapadu jer smatraju da se sličan napor predvođen SAD-om događa oko njih, unatoč američkim uvjeravanjima da to nije slučaj, piše Newsweek.
Iz kineske perspektive, sporna kopnena granica s Indijom, kao i pomorski i teritorijalni sporovi s pola tuceta susjeda - među kojima su saveznici SAD-a - su jedva održivi. Peking već ima dovoljno na svom tanjuru bez stalne prisutnosti NATO-a u regiji, a jako bi volio da tako i ostane.
Tokom sastanka s glavnim sekretarom saveza Jensom Stoltenbergom u septembru 2021., kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je da njegova zemlja "nije bila i neće biti suparnik NATO-u". Vojni blok, rekao je, "treba se pridržavati svog izvornog geografskog pozicioniranja" - suptilan način da se NATO-u kaže da se kloni Azije.
Tokom vikenda, Wangov broj 2, Le Yucheng, upotrijebio je rat u Ukrajini kao priču upozorenja o onome što Kina naziva "hladnoratovskim mentalitetom", frazom koja se upotrebljava toliko često da je predsjednik Joe Biden morao u svom prvom govoru u Ujedinjenim narodima da je negira. Za Peking, ruska smrtonosna opsada Kijeva postala je savršen način da se Washingtonu pokaže da nastajanje geopolitičkih napetosti može dovesti do rata.
Na forumu koji je u subotu organiziralo pekinški Univerzitet Tsinghua, Le je rekao da je "duboko uznemirujuće" što se "plamen rata" ponovno zapalio na europskom kontinentu. "Što je još važnije, [to] bi nas trebalo potaknuti na duboko razmišljanje. Osnovni uzrok leži u hladnoratovskom mentalitetu i politici moći", rekao je.
"Ukrajinska kriza nam pruža ogledalo za promatranje situacije u azijsko-pacifičkom području. Ne možemo a da se ne zapitamo, kako možemo spriječiti da se ovakva kriza dogodi u azijsko-pacifičkom području?" rekao je dužnosnik. "Kriza u Ukrajini je strogo upozorenje."
Le je dalje osudio angažman Amerike u Aziji i pooštravanje ključnih odbrambenih saveza s Japanom, Južnom Korejom i drugima. Također je upozorio na kvazisigurnosne "minilaterale" kao što je savez Quad između SAD-a, Indije, Australije i Japana; i AUKUS pakt između SAD-a, UK-a i Australije.
"Idu protiv trenda da se slijedi indo-pacifička strategija, izazivaju nevolje, formiraju zatvorene i isključive klike ili grupe, te se regija skreće na put fragmentacije i blokovske podjele što je jednako opasno kao i NATO-ova strategija širenja na istok u Europi “, nastavio je.
"Ako se dopusti da se to nastavi bez nadzora, to bi donijelo nezamislive posljedice i u konačnici gurnulo Aziju i Pacifik preko ruba ponora", rekao je Le, čije su primjedbe također bile usmjerene na susjede Kine, za koje je predložio da vode nezavisnu vanjsku politiku bez Washingtona — i vjerojatno s Pekingom umjesto toga.
Dan nakon Leovog događaja, People's Liberation Army Daily, službene novine kineske vojske, ponovio je mnoga njegova stajališta u uvodniku pod naslovom: "Udruživanje radi narušavanja regionalnog mira i stabilnosti — gledajući na prezirnu ulogu Amerike na međunarodnoj sceni iz perspektive ukrajinske krize."
Poput zamjenika kineskog ministra vanjskih poslova, bezlična kolumna pseudonimnog autora okrivljuje rat u Ukrajini širenje NATO-a prema "ruskom pragu". U Aziji, list navodi da su SAD krive za jačanje obavještajnog saveza Five Eyes, osnivajući Quad, spajanje AUKUS-a i revitalizaciju bilateralnih odbrambenih sporazuma u onome što se naziva američkom formacijom "5, 4, 3, 2".
"Prava svrha 'Indo-pacifičke strategije' je stvoriti indo-pacifičku verziju 'NATO-a' kako bi se održao sistem hegemonije predvođen SAD-om", objavili su.
"Ovdje bih htio savjetovati SAD da se ne drže hladnoratovskog mentaliteta i ideoloških predrasuda", zaključio je autor. "Neka samorefleksija što je prije moguće bio bi mudar potez, inače će doživjeti sramotan neuspjeh."
Ostaje nejasno hoće li poruka Pekinga doći do zemalja u regiji koje favoriziraju sigurnosne kreacije sa SAD-om.
Pod vodstvom Xi Jinpinga, promatrači Kine vide zemlju koja je sve spremnija preuzimati geopolitičke rizike, sukobljavajući se s Indijom na Himalajima, militarizirajući otoke u Južnom kineskom moru i izazivajući poslijeratni regionalni poredak utemeljen na više od sedam desetljeća američkog angažmana .
Ne gledaju sve vlade u Aziji na Washington kroz iste oči kao Kina. Postoje oni, poput Singapura, koji u SAD-u u najboljem slučaju vide stabilizirajuću prisutnost, a u najgorem benignu.
