General major u penziji Vahid Karavelić je na pres-konferenciji prije početka sesije "Kruga 99" o temi "Opsada Sarajeva - neuspjeh genocidne namjere", na kojoj je bio uvodničar, kazao da genocid, najveći oblik zločina državnog terorizma ne izvodi pojedinac, grupa ljudi, pa ni narod. Genocid sprovodi određeni veliki političko-vojni sistem koji se zove država.
Dodao je da bi to pitanje trebalo grupisati u dva dijela - prvi dio je priprema za planirani genocid, a drugi dio izvršenje samog genocida.
Podsjetio je na neke ključne elemente koji su ukazivali na planiranje i pripremu, odnosno namjeru izvršenja genocida na ovim prostorima.
Iznoseći hronologiju zbivanja 1990-ih godina na prostoru Sarajeva, Karavelić je kazao da se situacija i aktivnosti oko Sarajeva ne mogu posmatrati izdvojeno izvan konteksta Bosne i Hercegovine.
"Dolazi period izvršenja te namjere genocida, to je april 1992. godine, nakon njenog međunarodnog priznanja. Sve te nacionalističke politike i sa istoka i sa zapada, pripremale su se za izvršenje toga, a istovremeno sve vrijeme vodeći računa kakav će biti odgovor međunarodne zajednice na njihove određene postupke i radnje, zbog čega su se suzdržavali", kazao je Karavelić.
Međutim, dodao je on, nakon tog čina otpočinje realizacija namjere izvršenja genocida u BiH, odnosno u glavnom gradu BiH.
"Najbolji primjer, koji je nepobitan, su događaji 2. i 3. maja 1992. godine, kada su te snage pokušale blickrigom da se domognu zgrade Predsjedništva BiH, da svrgnu Predsjedništvo i proglase nevažećim priznanje Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države u svijetu i da milom ili silom ostane u krnjoj Jugoslaviji, odnosno velikoj Srbiji. To je bila ta namjera", pojasnio je Karavelić.
Istaknuo je da su, zahvaljujući odbrani branilaca, patriotskih snaga, jedinica Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova, nalogodavci i izvršioci, međutim, precijenili svoju snagu, a potcijenili snagu i patriotizam branitelja Sarajeva i BiH, zbog čega su doživjeli potpuni neuspjeh.
Naglasio je da je ključni moment za neuspjeh ostvarenja genocidne namjere u Sarajevu bila presudna 1993. godina kada je spriječeno da Sarajevo presijeku na dva dijela.
"Da je ostvaren taj plan, naše političko-vojno rukovodstvo dovedeno bi bilo u mat poziciju i moralo bi prihvatiti sve uslove koje bi nametnuli i koje su nametali agresori, a to je nestanak BiH, svođenje bošnjačkog naroda na minornu brojku, ubistvima, genocidom, raseljavanjem, s ciljem da bi postali nepolitički faktor u nekom ostatku te neke zamišljene nove države", naveo je Karavelić.
Zaključio je da je u završnom dijelu rata - 1995. godine pošto, zahvaljujući braniocima Sarajeva i BiH, nije ostvaren globalni plan genocida, izvršen genocid nad Bošnjacima na određenom dijelu teritorije BiH, u Srebrenici.
Time je definitivno potvrđeno, smatra Karavelić, da je ta prethodna namjera bila u svakom trenutku na stolu, ali je za nalogodavce i izvršioce ostala neostvarena.
