Prolazim pored spomenika Husinskom rudaru u Tuzli. Gledam i vidim tešku sudbinu kako rudara tako i rudnika.
Da se podsjetimo njihovog teškog posla i na nihove zasluge za razvoj naše zemlje kao historijskoj činjenici o kojoj se mora voditi računa.
Međunarodne obaveze
Naravno, niko ne poriče potrebu prilagođavanja energetskim promjenama i prilagođavanja međunarodnim obavezama. Međutim, te promjene moraju imati kako stratešku tako i socijalnu dimenziju.
Svakako da su izvori fosilnih goriva ograničenog trajanja i do tog krajnjeg roka država mora znati kako harmonizirati i rješavati ove procese.
Činjenica je da se rudnici nalaze na ivici gašenja i bližimo se kraju ovog teškog zanimanja.
Kako tvrde dobri poznavaoci rudarstva sa ovom industrijskom granom nije se upravljalo na odgovarajući način. To je sasvim sigurno jedan od razloga ovako teške price o “rudarskom hljebu”.
Zbog svega toga nije loše podsjetiti se čuvene rudarske pobune koja je eksplodirala na području Tuzle.
Husinska buna, to je naziv pobune, bio je oružani otpor rudara rudnika Kreke protiv nasilja organa državne vlasti tokom generalnog štrajka rudara Bosne i Hercegovine, od 21. do 28. decembra 1920. godine, nazvan po rudarskom selu Husinu kod Tuzle.
Područje koje je zahvatila buna bilo je područje Husina, Lipnice i Morančana. Premda je štrajk izbio zbog vladinog kršenja sporazuma o visini nadnica, koji je ona sama potpisala, proglašen je neprijateljskim djelovanjem.
Optuženi rudari branili su se da su se jedino borili za radnička prava te da nije bilo nikakvih elemenata ustanka protiv države. U generalnom štrajku učestvovalo je oko 7.000 radnika. Na čelu pobune bio je Mitar Trifunović Učo.
Teška priča i stalna borba za njihova prava traje i danas. Država nije u stanju da riješi temeljna pitanja uvjeta rada i opstanka na način koji će zadovoljiti i interese države kao i interese rudara.
Idu za bržom zaradom
Moramo se zapitati zašto je to tako? Pitanje investiranja u mini hidro centralne (bez obzira na opći bunt lokalnog stanovništva zbog oduzimanja života rijekama i njihovim pritokama) ili solarne kolektore se rješava izuzetno brzo.
Jasno je da investitori idu za lakšom i bržom zaradom. Taj korak praćen je svim slabostima karakterističnim za društva kao što je naše.
Da, jasno je, ali ostaje upitno zašto država svojim mjerama ide na ruku tim i takvim investicijama koji su sve samo ne briga za energetsku stabilnost ili zelenu tranziciju energije.
No moramo konstatirati niti da Evropa u ovom trenutku ne zna šta bi i šta su sljedeći koraci.
Agresija na Ukrajinu ukazala je na prve pukotine na jedinstvu Evropske unije i dovela je do općeg haosa u energetskom sektoru.
U EU pojedinačni interes država jača. Imamo situaciju, kako narod kaže “svaka vaška obaška”. Zapravo, počela je utrka za spašavanje sopstvenog interesa tako da i dugo planirana zelena tranzicija postaje problematična mada nezamjenjiva zbog ekološke stabilnosti i očuvanja prirode zarad budućih generacija.
Inače, cijene nafte na međunarodnom tržištu vrtoglavo rastu izazvane smanjenjem zaliha u Sjedinjenim Američkim Državama i strahom od poremećaja proizvodnje u Meksičkom zaljevu zbog uragana koji je pogodio to područje.
Obnovljiva energija
Exon Mobile, globalni energetski div, poručuje kako globalni napori smanjenja stakleničkih plinova nisu na dobrom putu.
Jer, navode da se zasad ne vidi mogućnost da temperatura planete Zemlje ne poraste više od 2 stepena (posljednje nepogode katastrofalnih razmjera najbolji su dokaz crnih slutnji) do 2050. godine.
Emisije CO2, nastale izgaranjem fosilnih goriva, prema predviđanjima treba da se do te iste 2050. smanje na 25 milijardi metričkih tona. To bi bio pad od oko 26 posto.
Upotreba fosilnih goriva za proizvodnju električne energije u Evropi je smanjena za 17% u prvoj polovini ove, 2023. godine, što je vrlo znakovito.
Posljedica je to uglavnom visokih cijena ugljena i plina, smanjenja potražnje te širenja proizvodnje obnovljive energije.
Moto je da treba imati čistu energiju koja brže zamjenjuje fosilna goriva.
Sve je ovo jasno da jasnije ne može biti.
Međutim, nedavno su se pojavile vijesti da Njemačka demontira svoje vjetroelektrane radi proširenja svojih površinskih kopova. Prema tekstu Westera Van Gaala, u Njemačkoj se dešavaju obrnuti procesi od onih koje EU najavljuje.
Čudna dešavanja u Njemačkoj
Naime, njemački energetski div, RWE, započeo je demontažu vjetroelektrana u zapadnom regionu Sjeverne Rajne Vestfalije.
Kompanija planira da demontira i sljedećih sedam vjetroelektrana kako bi stvorila pretpostavke za eksploataciju 15 do 20 miliona tona lignit uglja.
Postavlja se pitanje - šta sada?
Informacija, najmanje rečeno, pomalo zbunjuje. Nisam siguran da to naši stručnjaci odnosno političari mogu uzeti u obzir čime bi skrenuli određenu pažnju na ovaj problem, a što bi opet dovelo do preispitivanja odluka o zatvaranju rudnika u BiH.
(Autor teksta je ekspert u oblasti energetike)
