Zašto su ljudi preuzeli svijet dok su naši najbliži rođaci, neandertalci, izumrli? Moguće je da smo samo bili pametniji, ali ima iznenađujuće malo dokaza da je to istina.
Neandertalci su imali veliki mozak, jezik i sofisticirane alate. Izrađivali su umjetnine i nakit. Bili su pametni. Možda presudne razlike nisu bile na individualnoj razini, nego u našim društvima, piše Science Alert.
Prije dvjesto pedeset hiljada godina Evropa i zapadna Azija bile su neandertalske zemlje. Homo sapiens je nastanjivao južnu Afriku. Procjene se razlikuju, ali možda prije 100.000 godina moderni su ljudi migrirali iz Afrike.
Prije četrdeset hiljada godina neandertalci su nestali iz Azije i Evrope, a zamijenili su ih ljudi. Njihova spora, neizbježna zamjena sugerira da su ljudi imali neku prednost, ali ne i kakvu.
Antropolozi su nekoć na neandertalce gledali kao na glupe životinje. Ali nedavni arheološki nalazi pokazuju da su nam se mogli mjeriti u inteligenciji.
Neandertalci su ovladali vatrom prije nas. Bili su smrtonosni lovci, lovili su veliku divljač poput mamuta i vunastih nosoroga te male životinje poput zečeva i ptica.
Skupljali su biljke, sjemenke i školjke. Lov i traženje hrane za sve te vrste zahtijevali su duboko razumijevanje prirode.
Neandertalci su također imali smisla za lijepo, izrađivali su perle i pećinske slike. Bili su duhovni ljudi, pokapali su svoje mrtve s cvijećem.
Kameni krugovi pronađeni unutar pećina mogu biti neandertalska svetišta. Poput modernih lovaca-sakupljača, životi neandertalaca vjerovatno su bili prožeti praznovjerjem i magijom; njihovo nebo puno bogova, špilje naseljene duhovima predaka.
Tu je i činjenica da su Homo sapiens i neandertalci zajedno imali djecu. Nismo bili toliko različiti. Ali sreli smo neandertalce mnogo puta, tokom mnogih milenijuma, uvijek s istim rezultatom. Nestali su. Mi smo ostali.
Moguće je da su ključne razlike bile manje na individualnoj nego na društvenoj razini. Nemoguće je razumjeti ljude izolirane, kao što ne možete razumjeti ni pčelu bez razmatranja njezine kolonije. Cijenimo svoju individualnost, ali naš je opstanak vezan za veće društvene skupine, kao što sudbina pčele ovisi o opstanku kolonije.
Moderni lovci-sakupljači daju nam najbolju pretpostavku o tome kako su živjeli rani ljudi i neandertalci. Ljudi poput Khoisana iz Namibije i Hadzabea iz Tanzanije okupljaju porodice u lutajuće skupine od deset do 60 ljudi. Udružuju se u labavo organizirano pleme od hiljadu ili više ljudi.
Ovim plemenima nedostaju hijerarhijske strukture, ali su povezani zajedničkim jezikom i religijom, brakovima, rodbinskim vezama i prijateljstvima. Neandertalska su društva možda bila slična, ali s jednom ključnom razlikom: manjim društvenim skupinama.
Čvrsto povezana plemena
Ono što ukazuje na to je dokaz da su neandertalci imali manju genetsku raznolikost.
U malim populacijama geni se lako gube. Ako jedna od deset osoba nosi gen za kovrčavu kosu, tada bi u grupi od deset osoba jedna smrt mogla ukloniti gen iz populacije. U skupini od pedeset, pet ljudi bi nosilo gen - višestruke sigurnosne kopije. Tako da s vremenom male skupine gube genetske varijacije, završavajući s manje gena.
Godine 2022. DNK je pronađen iz kostiju i zuba 11 neandertalaca pronađenih u špilji u planinama Altaj u Sibiru. Nekoliko je osoba bilo u srodstvu, uključujući oca i kćer - bili su iz jednog benda. I pokazali su nisku genetsku raznolikost.
Budući da nasljeđujemo dva seta kromosoma – jedan od majke, jedan od oca – nosimo dvije kopije svakog gena. Često imamo dvije različite verzije gena. Možda ćete dobiti gen za plave oči od svoje majke, a jedan za smeđe oči od svog oca.
Ali altajski neandertalci često su imali jednu verziju svakog gena. Kako navodi studija, ta mala raznolikost sugerira da su živjeli u malim skupinama - vjerovatno u prosjeku od samo 20 ljudi.
Moguće je da je neandertalska anatomija favorizirala male skupine. Budući da su bili snažni i mišićavi, neandertalci su bili teži od nas. Dakle, svaki je neandertalac trebao više hrane, što znači da je zemlja mogla izdržati manje neandertalaca nego Homo sapiensa.
A neandertalci su možda uglavnom jeli meso. Mesojedi bi dobili manje kalorija iz zemlje nego ljudi koji jedu meso i biljke, što opet dovodi do manje populacije.
Da su ljudi živjeli u većim skupinama od neandertalaca, to bi nam moglo dati prednosti.
Neandertalci, snažni i vješti s kopljima, vjerovatno su bili dobri borci. Lagano građeni ljudi vjerovatno su se suprotstavljali korištenjem lukova za napad iz daljine.
Ali čak i kad bi neandertalci i ljudi bili podjednako opasni u borbi, kad bi ljudi također imali brojčanu prednost, mogli bi dovesti više boraca i apsorbirati više gubitaka.
Velika društva imaju druge, suptilnije prednosti. Veći bendovi imaju više mozga. Više mozga za rješavanje problema, prisjetite se predanja o životinjama i biljkama te tehnika za izradu alata i šivanje odjeće. Kao što velike grupe imaju veću genetsku raznolikost, imat će veću raznolikost ideja.
A više ljudi znači više veza. Mrežne veze rastu eksponencijalno s veličinom mreže, slijedeći Metcalfeov zakon. Bend od 20 članova ima 190 mogućih veza između članova, dok 60 ljudi ima 1770 mogućih veza.
Tim vezama teku informacije: vijesti o ljudima i kretanju životinja; tehnike izrade alata; i riječi, pjesme i mitovi. Osim toga, ponašanje grupe postaje sve složenije.
Razmotrimo mrave. Pojedinačno, mravi nisu pametni. Ali interakcija između miliona mrava omogućuje kolonijama pravljenje složenih gnijezda, traženje hrane i ubijanje životinja mnogo puta većih od mrava. Isto tako, ljudske skupine rade stvari koje nitko ne može - dizajniraju zgrade i automobile, pišu složene računalne programe, vode ratove, vode firme i države.
Ljudi nisu jedinstveni po tome što imaju velike mozgove (imaju ih kitovi i slonovi) ili što imaju velike društvene grupe (zebre i gnuovi čine ogromna krda). Ali mi smo jedinstveni u njihovom kombiniranju.
Da parafraziramo pjesnika Johna Dunnea, nijedan čovjek – niti neandertalac – nije otok. Svi smo mi dio nečeg većeg. A kroz povijest, ljudi su formirali sve veće i veće društvene grupe: skupine, plemena, gradove, nacionalne države, međunarodne saveze.
Možda je tada sposobnost izgradnje velikih društvenih struktura dala Homo sapiensu prednost u odnosu na prirodu i druge vrste hominina.
