Sredina je ljeta, a koronavirus nije nestao.
Nakon što je pandemija počela, neki su se nadali da će tokom ljeta doći do zatišja, da će vrućina potisnuti virus, ali on je nastavio svoj pohod po Americi, šireći se po južnim i jugozapadnim saveznim državama. Rasprave su postale dijelom svakodnevice, ljudi debatiraju oko broja zaraženih i smrtnih slučajeva, o tome kako treba tumačiti trendove i može li se vjerovati prijavljenim brojkama, za ProPublicu piše Caroline Chen.
Mnogi su novinari, kako na ProPublici, tako i drugdje, davali sve od sebe kako razotkrili mitove, demistificirali konfuzne trendove i odgovorili na pitanja javnosti. Iskreno, bilo je to iscrpljujuće, posebno nakon su se iste rasprave uvijek iznova pojavljivale. Ono što zabrinjava Chen je to što ne samo laici, nego i lokalni i nacionalni lideri koriste podatke izvan konteksta kako bi opravdali svoje vlastite narative. Istovremeno, vidimo da su obični ljudi iskreno zbunjeni, da pokušavaju pronaći put kroz sve te brojke i tablice i pitaju se: "Trebam li biti zabrinut? Jesu li stvari zaista tako loše?".
Zato je Chen uz pomoć kolege Asha Ngua prošla kroz neka uobičajena mjerila za koronavirus i objasnila kako ih tumačiti, s nadom da će čitatelji biti bolje pripremljeni da razne tvrdnje dočekaju s odgovarajućom skepsom, da filtriraju smeće i da pronađu pravu nit u gomili podataka.
Broj slučajeva ne daje punu sliku
Matthew Fox, profesor epidemiologije i javnog zdravstva na Univerzitetu u Boston, te Youyang Gu, naučnik poznat po svojim modelima predviđanja covida-19, savjetuju da za razumijevanja stanja s koronavirusom pratimo zajedno tri kriterija: broj zaraženih, stopu pozitivnih slučajeva i broj smrtnih slučajeva.
"Broj slučajeva koji raste ili pada govori nam dosta o tome šta se trenutačno događa s prijenosom virusa, ali samo ako testiramo dovoljno ljudi", kaže Fox za ProPublicu.
Kad nema dovoljno testova, kao što je bio slučaj u martu u New Yorku, broj potvrđeno zaraženih bit će možda i uvelike potcijenjen. Zato imamo stopu pozitivnih slučajeva, koja mjeri postotak pozitivnih testova od ukupnog broja testova.
"Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije kažu da želimo da stopa bude ispod pet posto", kaže Fox.
Kad je stopa pozitivnih viša, epidemiolozi strahuju da samo bolesniji ljudi imaju pristup testovima, te da grad ili regija propuštaju blage ili asimptomatske slučajeve. Kad gotovo svi testovi budu negativni, to znači da ima dovoljno testova za sve koji to žele i da javnozdravstveni dužnosnici imaju pravu sliku infekcije.
Fox iznosi primjer američke savezne države Massachusetts, u kojoj živi. Dnevni broj pozitivnih slučajeva neprestano pada već tri mjeseca.
"Stopa pozitivnih je sada ispod dva posto, pa možemo reći da znamo šta se događa, a i broj testova je dovoljan. S druge strane, u saveznim državama koje imaju stopu veću od 10 posto vjerovatno ne uspijevamo uhvatiti dobar dio pozitivnih slučajeva, te se ne testira dovoljno", objasnio je Fox.
Smrtni slučajevi također su važna metrika, zato što to većinu ljudi najviše brine kad je u pitanju konačan učinak virusa.
"Postoje situacije kad imamo nakupine infekcija, ali radi se uglavnom o mlađim ljudima, pa onda imamo porast broja slučajeva, ne i broja preminulih. No, takve osobe niskog rizika mogu zaraziti svoje roditelje ili druge visokorizične osobe ili se virus počne širiti domovima za starije i nemoćne", rekao je Gu.
Računarska epidemiologinja Maimuna Majumder također preporučuje praćenje smrtnih slučajeva. Iako smrtnost zaostaje za brojem novih slučajeva, obično tri sedmice do mjesec dana, "radi se o dobrom pokazatelju koliko je ozbiljan teret pandemije, ne samo na zdravstvene sisteme, nego i na mentalno zdravlje i dobrobit javnosti".
Jedan od najlakših načina da pogrešno shvatimo podatke je fokusirati se na kratak period. Pogledamo li brojke bilo koje nedjelje, pomislit ćemo da broj slučajeva pada. No, budući da neki lokalni laboratoriji i okružni zdravstveni odjeli ne prikupljaju podatke preko vikenda, svake nedjelje i ponedjeljka brojke padaju, a potom rastu u utorak. Kako bismo bili sigurno da nas ne zavaravaju, nastavlja Caroline Chen, bolje je pratiti ono što se naziva pokretnim sedmodnevnim prosjekom, koji u obzir uzima svaki dan i prosjek šest dana prije njega. Mnogi istraživači daju ovu brojku kako bi se lakše pratili podaci. Također, treba pričekati i vidjeti je li trend postojan. Stručnjaci preporučuju da se pričeka i do tri sedmice kako bi se trendovi potvrdili.
Pogledajmo na sljedećem primjeru kako čekanje može utjecati na ukupnu sliku. Tokom prošlih nekoliko sedmica, predsjednik Donald Trump naglasio je kako slučajevi koronavirusa doduše rastu, ali i da to nije razlog za zabrinutost zato što je stopa smrtnosti niska. Tu nedjelju ga je voditelj Fox Newsa Chris Wallace pitao za komentar činjenice da su SAD u jednom danu imale 900 mrtvih zbog koronavirusa.
"Čuo sam da imamo najbolju stopu smrtnosti, najnižu stopu", odgovorio je Trump.
No, to nije tačno. SAD su se nalazile u sredini grupe 20 zemalja koje je Univerzitet Johns Hopkins analizirao 16. jula. S druge strane, istina je da stopa smrtnosti postepeno opada iako dnevni broj novozaraženih raste. Šta se onda događa? Znači li to da koronavirus postaje manje smrtonosan?
Pogledajmo to pobliže. Već otpočetka pandemije, čak i iz podataka koji su dolazili iz Kine, da je ovaj koronavirus manje smrtonosan za mlađe ljude i više smrtonosan za starije. Saznali smo i da mnogi ljudi, čak 40 posto zaraženih, nema nikakve simptome ili ima tako blage simptome da im nije padalo na pamet da imaju covid-19. Dakle, ne bi trebalo biti iznenađenje da će stopa smrtnosti biti niža ako imamo veći kapacitet testiranja nego u početku pandemije i danas pronalazimo mlađe ljude i više asimptomatskih pacijenata. To se upravo događa u Americi. Prosječna dob pozitivnih osoba u martu bila je 60-ak godina, a u junu je pala na 30-ak godina.
Stopa smrtnosti kasni
Druga ključna stvar koju treba zapamtiti je da stopa smrtnosti kasni. Pacijent može biti pozitivan na testu, ali proći će neko vrijeme prije nego bude toliko bolestan da mu je potrebna bolnička skrb. Kod covida-19 mnogi pacijenti provode sedmice na intenzivnom liječenju prije nego preminu. A potom je potrebno još nekoliko dana prije nego smrtovnica bude evidentirana ističe Chen za ProPublicu.
Kašnjenje između rastućeg broja zaraženih i broja smrtnih slučajeva može biti teško uočiti na nacionalnom nivou, zato što mnoge savezne države imaju različite krivulje. New York se trenutačno oporavlja nakon velikog porasta, a u Teksasu je on upravo u toku. To zamagljuje nacionalnu sliku, ali kad se pažnja usmjeri na jednu saveznu državu, onda je slika mnogo jasnija.
Postoje i drugi faktori, poput bolničkih kapaciteta, koje treba uzeti u obzir prije nego ustvrdimo da je covid-19 sada manje smrtonosan. Dr. Michael Peters, docent pulmologije na Kalifornijskom univerzitetu u San Franciscu, liječio je pacijente iz San Francisca i New Yorka, gdje je pomagao u jednoj bolnici u Queensu tokom vrhunca epidemije u gradu.
"Očito je da se radi o istoj bolesti, ali u San Franciscu nikad nismo imali preopterećenje kapaciteta. Postoje podaci koji ukazuju da se zdravstveni sistem pogoršava kad se preoptereti, a takva su i moja iskustva. Ako uzmete istog 50-godišnjaka iz New Yorka u martu i preselite ga u San Francisco, njegov je zdravstveni ishod biti drukčiji. Radi se o tome da je kapacitet brige o ljudima bio ograničen i oslabljen", objasnio je Peters za ProPublicu.
Svakog sljedećeg mjeseca, istraživači znaju sve više o tome kako najbolje liječiti najbolesnije pacijente. Iako lijeka i dalje nema, postoje dokazi da treba koristiti remdesivir i deksametazon, smatra dr. Abraar Karan, internista s Brigham i Ženske bolnice u Bostonu, pa su izgledi za preživljavanje danas bitno bolji nego u februaru.
"Što kasnije budete zaraženi, to su manje šanse da budete dijelom eksperimenta i veće šanse da dobijete proizvod dobro provedenog eksperimenta", kaže dr. Karan.
Ništa od toga ne ukazuje da je virus postao manje smrtonosan, ističe Fox sa Univerziteta Boston, pa treba biti oprezan pri izvođenju zaključka da bi sada vraćanje starijih osoba normalnoj svakodnevici moglo biti sigurno.
Postoje neke stvari u koje ne možemo biti sigurni
Može li laik uvidjeti učinke pojedinih događaja na prijenos zaraze? Naprimjer, jesu li protesti u nekim američkim saveznim državama doveli do porasta broja zaraženih koronavirusom? Mnogi ljudi na društvenim mrežama gorljivo tvrde da su protesti doveli do porasta broja zaraženih ili suprotno, odnosno raspravljaju o djelotvornosti maski. Gradonačelnik Los Angelesa Eric Garcetti prvo je rekao kako nema "uvjerljivih dokaza" da su protesti doveli do porasta broja slučajeva, da bi potom nekoliko dana kasnije rekao da se određeno širenje zaraze ipak dogodilo zato što se tokom protesta nije držala distanca i nisu nosile maske.
Epidemiolozi s kojima je Caroline Chen razgovarali pozivaju na oprez pri donošenju bilo kakvih zaključaka i to iz više razloga. Prvo, teško je izolirati samo jedan događaj.
"Protesti nisu bili jedino što se dogodilo, odmah nakon Dana sjećanja mnoge savezne države počele su se otvarati", ukazuje Fox.
Kako povezati porast broja zaraženih s otvaranjem društva ili protestima ako ne znamo identitete osoba koje su zaražene i historiju njihovog kretanja? Studije bi mogle odgovoriti na ova pitanja, ali laicima bi to bilo kudikamo teže.
Nadalje, mnoge države kasne s objavom rezultata testiranja, što znači da se u današnjim slučajevima zapravo radi o ljudima koji su testirati prije više od sedam dana, a zarazili se još prije.
"Vidi li se sve u brojkama? To se može osporavati i vrlo je frustrirajuće. Da bismo proveli bilo kakvu analizu, moramo znati zaostatke u nacionalnom, ali i lokalnom testiranju", smatra Majumder, koja sa svojim saradnicima upravo pokušava analizirati jesu li protesti na kojima se koristilo suzavac doveli do bržeg širenja zaraze nego protesti na kojima toga nije bilo.
Pogledajte širu sliku
Ponekad ljudi postanu sumnjičavi oko pojedinih brojki i temeljem toga tvrde da se ne može vjerovati statistici i da je sve to dio sveobuhvatne zavjere. Naprimjer, Chen piše da joj je nekoliko osoba ukazalo da su pojedini ljudi imali nekoliko pozitivnih testova što lažno povećava broj ukupan broj zaraženih. Bilo je i rasprava o broju smrtnih slučajeva, a argumentima da je previsoka ili preniska.
Javnozdravstveni dužnosnici tvrde da se dvostruko brojanje zaraženih ne bi trebalo događati, zato što javno zdravstvo prima detaljne podatke o pacijentima, pa se dupliciranje zapisa uglavnom može izbjeći.
"Može li se to dogoditi u nekim slučajevima? Naravno, posebno ako podaci nisu pravilno uneseni ili sadrže greške. Ali ne radi se o velikom broju slučajeva", smatra dr. Rex Archer, direktor Zavoda za javno zdravstvo u Kansas Cityju.
Jasno je da podaci nisu savršeni, ali to ne znači nužno da se brojkama ne može vjerovati. Zato treba pričekati i sagledati kako će se trendovi odvijati, te tražiti potvrdu. Sagledavanje šire slike može nam pomoći da se probijemo kroz maglu koji stvaraju političari kad kažu da "broj zaraženih raste zato što više testiramo". ProPublica je već pisala o ovoj tvrdnji, ali vrijedi podsjetiti na zaključke.
Ako se virus ne širi, a testira se dvostruko više ljude, onda ne bismo trebali imati više slučajeva. Zapravo, ako je virus pod kontrolom i testira se dvostruko više ljudi, trebali bismo imati daleko manje od dvostrukog broja zaraženih, a stopa pozitivnih s vremenom bi trebala opadati.
No, to se u Americi ne događa. Od druge sedmice juna do prve pune sedmice u julu, prosječan broj testova po danu povećao se za 41 posto, a prosječan broj pozitivnih testova po danu se utrostručio. Pritom je stopa pozitivnih nalaza porasla s 4,4 na 8,5 posto, pokazuju podaci The Covid Tracking Projecta. To je jasan znak da iza povećanog broja zaraženih nije samo testiranje.
Pronađite pouzdane izvore
Ako vas se zavrtjelo od brojki, to je sasvim razumljivo. Nije pošteno tražiti od ljudi da istražuju i provjeravaju činjenice, nastavlja Chen, svaki put kad nešto čuju ili pročitaju.
"Mislim da ne moraju svi znati sve. Kao društvo, trebali bismo se moći osloniti na pouzdane izvore koji će nam pomoći u donošenju odluka", kaže Majumder za ProPublicu.
Ali kako spoznati koji su izvori pouzdani? Caroline Chen slijedi savjet Andyja Slavitta, bivšeg Centra za Medicare i Medicaid usluge u Obaminoj administraciji, koji je na Twitteru napisao da "treba slijediti ljude koji često kažu da nešto ne znaju, koji daju izvore za svoje podatke i vrste studija, te koji priznaju svoju pristranost i iskustvo. Čak i tada možda će takvi ljudi ponekad biti u krivu, a da bi zadržali vaše povjerenje oni će to i priznati".
Šta nam kazuju današnje brojke?
Čak i kad su podaci nesavršeni, ako se dovoljno odmaknemo, možemo prilično jasno vidjeti trendove. Od sredine juna , dnevni broj novih slučajeva i hospitalizacija je u porastu. Od početka juča broj smrtnih slučajeva prestao je padati i počeo ponovno rasti. Chen se boji da su ljudi zaboravili da stotine Amerikanaca svakog dana umiru od covida-19. Nekim danima broj preminulih premašio 1.000. I moguće je da broj smrtnih slučajeva nije apsolutno precizan, ali svakako je iznimno visok.
Trenutno Amerika ima desetine hiljada novozaraženih svakog dana. Posljednji dan u kojem je zabilježeno manje od 10.000 novih slučajeva bio je u martu. Trenutno se dnevno bilježi po 50.000 novozaraženih, a nekim danima i više od 70.000. Stopa pozitivnih na testovima mjesecima kontinuirano smanjivala, zato što je sve više testiralo. Krajem maja i početkom juna pala je na ispod 5 posto, da bi potom porasla na blizu 10 posto. To znači da se ne testira dovoljno, da je Amerika slijepa na prave razmjere bolesti, prenosi Index.
