Gaslighting podrazumijeva psihološku manipulaciju osobom, obično tokom dužeg vremenskog razdoblja, koja navodi žrtvu na preispitivanje valjanosti vlastitih misli, percepcije stvarnosti ili sjećanja i obično dovodi do zbunjenosti, gubitka samopouzdanja i samopoštovanja, neizvjesnosti vlastite emocionalne ili psihičke stabilnosti i ovisnosti o počinitelju.
Uobičajeno je da roditelji “gaslightaju” svoju djecu do te mjere da se to može smatrati normalnim ponašanjem. Umjesto da pruže sigurnost koja je njihovoj djeci potrebna da se nose s teškim emocijama, roditelji često pribjegavaju neiskrenim ili nepotpunim objašnjenjima.
Gaslighting u roditeljstvu
Iako možda to nisu činili zlonamjerno, poruke koje prenose mogu značajno naštetiti djetetovu razvoju osjećaja sebe. Gaslighting postaje emocionalno zlostavljanje kada nema empatije, osjetljivosti i saosjećanja.
Odbacujući djetetovu stvarnost i namećući vlastitu, roditelji nesvjesno uspostavljaju dominaciju nad djetetovim mislima i osjećajima, zanemarujući djetetova istinska iskustva.
Djeca su, zbog svoje ovisnosti o roditeljima, posebno osjetljiva na gaslighting. Nisu u potpunosti formirali svoj identitet i vjerojatno će sumnjati u vlastita iskustva kako bi se uskladili s tvrdnjama svojih roditelja.
Ta se sumnja u sebe nastavlja kako rastu, što dovodi do niza negativnih ishoda kao što su nepovjerenje u sebe i druge, nedostatak samopouzdanja i stalni pokušaji da se dokažu.
Znakovi da roditelj gaslighta svoje dijete
Kao odrasle osobe koje su možda doživjele gaslighting od vlastitih roditelja, važno je razmisliti o tome jesmo li nastavili slična ponašanja s vlastitom djecom. Uobičajeni znakovi gaslightinga uključuju:
- neobraćanje pažnje na ono što dijete govori
- poricanje značaja djetetovih riječi i odbacivanje njegovih briga ili pitanja
- korištenje pogrdnog jezika
- poništavanje obećanja ili neuvažavanje djetetovog truda.
Iako može biti primamljivo ignorirati ili ishitreno odgovoriti na djetetova pitanja, to može značiti omalovažavanje i nepoštivanje. Odvajanje vremena za pružanje promišljenih i saosjećajnih odgovora ključno je za njegovanje zdravog odnosa roditelj-dijete.
Neke uobičajene fraze mogu biti psihički štetne, poput “Trebaš pomoć!” ili “Uvijek izvrćeš stvari!”. Ove primjedbe potkopavaju djetetova iskustva i mogu oslabiti vezu privrženosti između roditelja i djeteta.
