Nova istraživanja pokazuju da fizički aktivni ljudi imaju veću toleranciju na bol u poređenju s onima koji vode sjedeći način života. Prednosti tjelesne aktivnosti uključuju kontrolu težine, bolje mentalno zdravlje, jači imunološki sistem i duži životni vijek. Redovno bavljenje tjelesnom aktivnošću povezano je s poboljšanjem općeg zdravlja.
Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu PLOS ONE, ljudi koji su bili fizički aktivni imali su veću toleranciju na bol u poređenju s onima koji su sjedili. Također, što su ljudi bili aktivniji, to je njihov nivo tolerancije na bol bila viša. Budući da su prethodne studije o tjelesnoj aktivnosti i toleranciji na bol provedene na malom uzorku, istraživači iz Univerzitetske bolnice Anders Årnes u Sjevernoj Norveškoj, Tromsø, imali su na raspolaganju podatke od 10.732 odraslih Norvežana za ovu studiju. Učesnici su izvijestili o nivoima svoje tjelesne aktivnosti i toleranciji na bol, koji su izmjereni testom koji je zahtijevao stavljanje ruku u hladnu vodu.
Kako tjelesna aktivnost utječe na toleranciju boli "Tolerancija boli je subjektivna, a način na koji je izmjerena u studiji bilo je uranjanje ruke u hladnu vodu", rekao je dr. Nathan Kadlecek, fizioterapeut i vlasnik Kadalyst Wellness and Physical Therapy u Montereyu, koji nije bio uključen u studiju. “Ovo je zapravo samo pokazatelj koliko boli netko može tolerirati. Osobe koje vježbaju teoretski su navikle stavljati svoje tijelo u vrlo teške situacije i osjećati se nelagodno, dobrovoljno”, rekao je Kadalyst za Medical News Today. Važno je napomenuti da što je osoba fizički spremnija, manja je vjerovatnost da će doživjeti bol ili povrede tokom tjelesne aktivnosti.
“Mislim da ono što ovo istraživanje pokušava prenijeti jest da ljudi koji su fizički aktivniji nemaju toliku hroničnu bol. I dok je to tačno, to vjerovatno nije zbog veće tolerancije na bol, već više zbog toga što tjelesna aktivnost prilikom čestog vježbanja ima sistemske metaboličke učinke koji smanjuju rizik od razvoja hroničnih simptoma. To ne eliminira rizik, ali ga smanjuje", kaže dr. Nathan Kadlecek.
Endorfini koji se oslobađaju vježbanjem također mogu igrati važnu ulogu. "Bavljenje tjelesnom aktivnošću povezano je s otpuštanjem endorfina, prirodnih hemikalija za ublažavanje bolova u mozgu", rekao je dr. James Walker, ljekar i ugovorni medicinski savjetnik za internetsku ljekarnu i servis za preglede Welzo, koji također nisu uključeni u studiju. Osim toga, budući da ljudi koji su fizički aktivniji obično imaju bolji protok krvi, manje upale i bolje zdravlje srca, to rezultira sposobnošću podnošenja veće boli.
“Redovna tjelesna aktivnost također može poboljšati zdravlje kardiovaskularnog sistema, povećati protok krvi i smanjiti upalu, što može doprinijeti individualnoj toleranciji na bol. Vjerovatno je da kombinacija ovih faktora pridonosi višoj toleranciji na bol uočenoj kod osoba s višim nivoom tjelesne aktivnosti”, dodao je Walker.
Zašto je tjelesna aktivnost važna za cjelokupno zdravlje?
Ako tijelo ne pokrećete redovno, povećavate rizik od razvoja raznih hroničnih zdravstvenih stanja, kao što su pretilost, hipertenzija i kardiovaskularne bolesti. Dr. Kadlecek objasnio je različite prednosti tjelesne aktivnosti:
- Poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sistema. Redovna tjelovježba jača srce i poboljšava cirkulaciju, smanjujući rizik od srčanih bolesti.
- Kontrolira težinu. Tjelesna aktivnost pomaže u kontroli težine sagorijevanjem kalorija, što može spriječiti pretilost - faktor rizika za mnoge zdravstvene probleme.
- Poboljšava mentalno zdravlje. Vježbanje stimulira razne kemikalije u mozgu, zbog kojih se možete osjećati sretnije, opuštenije i manje tjeskobno. Također može poboljšati san i kognitivnu funkciju.
- Gradi jače kosti i mišiće. Vježbe s utezima i vježbe otpora jačaju kosti i mišiće, smanjujući rizik od osteoporoze i slabosti kako starimo.
- Produžuje životni vijek. Redovita tjelesna aktivnost povezana je s duljim životnim vijekom smanjujući rizik od kroničnih bolesti.
- Jača imunološki sistem. Redovna tjelovježba može pomoći u jačanju imunološkog sistema i borbi protiv infekcija i bolesti.
Metoda istraživača za mjerenje boli možda nije najtačnija.
"Testiranje tolerancije na bol stavljanjem ruke u kantu s hladnom vodom vjerojatno nije najbolja zamjena za to koliko boli netko može tolerirati", rekao je dr. Kadlecek. “I, nisam siguran koliko ovo ima primjenjivost u stvarnom svijetu u svakodnevnom životu. Poznajem mnoge ljude koji ne mogu izdržati ni 10 minuta te vježbe, ali mogu izdržati napor i bol 12-satnog rada. Dakle, tolerancija boli doista ovisi o zadatku, bio on fizički ili kognitivni”, rekao je.
Također, podaci se sami prijavljuju, što može iskriviti rezultate. "Čini se da se podaci oslanjaju na nivo tjelesne aktivnosti koje sami navode, a koje ponekad mogu biti podložne pristranosti ili netačnosti", rekao je Scott McAfee, fizioterapeut, koji nije učestvovalo u studiji. "Ljudi mogu precijeniti ili potcijeniti stvarni nivo tjelesne aktivnosti kada se sami prijavljuju. Drugo, tolerancija na bol mjerena je testom s hladnom vodom. Ova vrsta testa možda neće odražavati iskustvo boli u svakodnevnom životu ili stanjima hronične boli", objasnio je.
